“Русское богатство” (Rusko bogatstvo), politički, književni i naučni časopis koji je štampan u St. Petersburgu, u izdanju iz augusta 1896. piše i o Bosni, oko koje se u to vrijeme spore Austrijanci i Mađari, ali i njeni neposredni susjedi.
– U stvarnosti, Bosna i Hercegovina zauzima prilično neobičan položaj među ostalim austrijskim provincijama. Prema Berlinskom ugovoru iz 1878. godine, Austro-Ugarska se, uz saglasnost Rusije i drugih evropskih sila, obavezala da će pacificirati ovu regiju, koja je ranije pripadala Turskoj. U tu svrhu, austrijska vlada je pristala da je privremeno okupira i preuzme kontrolu. Međutim, budući da Berlinski ugovor nije spominjao trajanje ove “privremene” okupacije, Austrija je de facto postala jedini gospodar okupiranih provincija zauvijek. Sada niko ni ne pomišlja da vrati Bosnu i Hercegovinu Turskoj. I austrijska vlada, koja godišnje troši značajne svote na poboljšanje ovih provincija, i lokalno stanovništvo navikli su da Bosnu i Hercegovinu smatraju jednostavnom provincijom Habsburške monarhije. U sadašnjem vremenu, kada je gubitak sve većeg broja provincija od jedva dišuće osmanske države mnogo vjerovatniji, ne može biti govora o vraćanju bilo koje okupirane provincije vladi koja nije dovoljno jaka da se obračuna sa Jermenima, Makedoncima, Krećanima, Druzima ili Slavenima.
Ipak, Bosna i Hercegovina se nije organski stopila ni sa austrijskom ni sa ugarskom polovinom Habsburške monarhije. Po etnografskom sastavu stanovništva i geografskom položaju, Bosna i Hercegovina je mnogo bliža Ugarskoj nego Austriji, a Mađari su potpuno uvjereni da će ove dvije pokrajine pripasti njima. Međutim, Austrijanci ne žele ni čuti za ovo. Oni čak preferiraju trenutni status quo od takve aneksije, koja bi nesumnjivo podrazumijevala jačanje transleitanske polovine carstva, na štetu Cislejtanije. Pored Austrijanaca i Mađara, dva naroda, stalno u sukobu jedni s drugima, pohlepno gledaju na pokrajine otete od Turske: Hrvati i Srbi. Pozivajući se na činjenicu da stanovništvo Bosne i Hercegovine govori istim jezikom koji koriste i Hrvati i Srbi, političari iz oba ova naroda uključuju okupirane pokrajine u buduću “veliku Hrvatsku” i “veliku Srbiju”. Obje strane već vode energičnu propagandu u ova dva smjera. Hrvati utiču na katoličke Bošnjake, Srbi na pravoslavne Bošnjake… – navedeno je pored ostalog u poglavlju koje tematizira prilike u Bosni i na Balkanu.
(MiruhBosne)
