Home » Istinita priča o zaboravljenoj smrti policajca u napadu 11. septembra – iz 1976.
ŽIVOT

Istinita priča o zaboravljenoj smrti policajca u napadu 11. septembra – iz 1976.

– Nakon terorističkih napada 11. septembra, nastavnica sa Suffolk Community Collegea imala je poseban zadatak za svoje učenike: Napisati gdje su bili i šta su radili tog dana.

Ona je zapisala svoje iskustvo od 11. septembra. Ali to nije bilo ono što je njen razred očekivao.

Muža Kathleen Murray Moran ubili su teroristi koji su oteli avion u gradu 11. septembra – ali 1976. godine, tačno 25 godina prije napada na Kule bliznakinje.

„Na kraju časa, zamolila sam razred da pročita svoje priče, a onda sam ja pročitala svoju“, rekla je Murray Moran. „U prostoriji je vladala tišina. Bili su zadivljeni. Tada sam shvatila da imam vrlo neobičnu, zanimljivu priču“, rekla je Murray Moran, autor memoara „Life Detonated“ koji će uskoro biti objavljen.

Murray Moranin suprug, Brian Murray, poginuo je deaktivirajući bombu koju je grupa hrvatskih nacionalista postavila na Grand Central Terminalu prije nego što su oteli avion TWA-e.

Nastavila je lobirati u gradu u ime svih udovica i djece poginulih policajaca, pomažući u stvaranju sada već dobro poznate organizacije Survivors of the Shield.

Također je sklopila neočekivano prijateljstvo s jednom od otmičara – ženom čiji je muž napravio i postavio bombu odgovornu za smrt njenog supruga.

Za Murray Moran, život je počeo kada je upoznala svog budućeg muža zimi 1968. Visoka, crvenokosa, 21-godišnja ljepotica prisjetila se kako je sjedila s prijateljima u prepunom baru u Flatbushu u Brooklynu, razmišljajući o problemima u svom podrumskom stanu u ulici Faile u Bronxu.

Živjela je sa starijom sestrom, ovisnom o drogama, i emocionalno nasilnom majkom u vlažnom porodičnom stanu. Željela je pobjeći, ali nije imala pojma kako.

Tada je ušao Murray, u teškom tamnoplavom kaputu.

Rekao joj je da je pilot koji se upravo vratio kući nakon službe u Vijetnamu, gdje se specijalizirao za deaktiviranje bombi. Nakon nekoliko minuta, uvjeravao ju je: „Jednog dana ću se oženiti tobom.“

Murray Moran je uložila sve u to.

Vjenčali su se, a Murraya je zaposlila njujorška policija (NYPD) i kasnije ga rasporedila u njenu elitnu jedinicu za deaktiviranje bombi. Par se preselio u Rockville Centre u Louisiani i dobio dva sina.

Dana 10. septembra 1976. godine, policajac se oprostio od supruge i sinova prije nego što je otišao na popodnevnu smjenu.

Te večeri, prisjetila se Murray Moran, stavila je njihove dječake, uzrasta 2 i 4 godine, u krevet i legla u kupku s mirisom lavande, razmišljajući o tome kako će se, za sat vremena, njen muž vratiti kući.

Tada je čula panično saopštenje iz televizora u spavaćoj sobi.

Policija otvara i pretražuje druge ormariće u području podzemne željeznice Grand Central Terminala.

„Ovo je specijalni izvještaj CBS Newsa. Let TWA 355 za Chicago sa 86 putnika i sedam članova posade je otet“, rekao je emitirajući. „Ubrzo nakon polijetanja sa njujorškog aerodroma La Guardia u 20 sati, avion su zaplijenili Zvonko i Julie Bušić, Hrvat, i njegova američka supruga. Tvrde da u avionu imaju bombu, a druga naprava se nalazi u New Yorku.“

Murray Moran se stegnula kada je kamera počela snimati Grand Central Terminal i ugledala svog muža u prsluku njujorške policije kako vadi ono što je izgledalo kao bezopasna vrećica za kupovinu iz jednog od ormarića.

Kamere nisu prikazale Murraya i njegovu jedinicu kako donose bombu nazad na poligon u Rodman’s Necku u Bronxu, gdje su tri policajca – uključujući njenog supruga – počela da je deaktiviraju.

Eksplodirala je neposredno prije 1 sat ujutro 11. septembra.

U međuvremenu, Murray Moran je bila kod kuće i molila se da joj se muž uskoro vrati.

Tada su se na njenim vratima pojavila dva policajca iz njujorške policije.

„Izgubili smo ga“, rekao je jedan od policajaca, tresući se.

Dva policajca su povrijeđena u eksploziji. Murray je poginuo.

Nakon Murrayeve smrti, njegova udovica se prisjetila da je mislila da ni ona više ne može živjeti.

„Brian me je izbavio iz čistilišta koje se zvalo Faile Street, ali njegova smrt me poslala na nivo pakla iz kojeg nije bilo izgnanstva“, piše ona.

„Brinula sam se da ću se vratiti u to siromaštvo i da će se moji dječaci nekako uvaliti u teškoće koje sam ja iskusila kao dijete.“

Finansijski stres je počeo da se gomila. NYPD joj je rekao da će primati samo polovinu muževljeve penzije, 879,77 dolara mjesečno, i ako se ikada ponovo uda, neće dobiti ni penija.

Murray Moran je postala morbidno opsjednuta željom da sazna tačno kako je njen muž umro. „Brian je izvadio bombu iz ormarića i donio je na štednjak. Šta onda?“, prisjetila se kako je razmišljala. „Implikacije njegovih sljedećih koraka slegle su mi se u želucu poput kiseline. Je li se umiješao? Je li to bila njegova krivica?“

Na njegovoj sahrani, njegovo tijelo je, na nagovor onih oko nje, čuvano u zatvorenom sanduku.

„’Nije pogodno za gledanje. Nije pogodno za gledanje.’ Riječi su mi tupo odjekivale u glavi dok sam stajala i zurila u sanduk“, piše ona.

Rekla je da je, dok je stajala pored drugova svog muža, „svi razmišljali o istoj stvari: Zašto se ovo dogodilo?“

NYPD je odbio odgovoriti na neka od njenih upornih pitanja, a zatim je prestao primati njene pozive, rekla je.

„Bilo je to drugačije vrijeme. Skrivali su svoje probleme i nisu željeli da znam ružnu istinu. Bila sam žrtva tog vremena kada su skrivali svoje prljave male tajne“, rekla je.

Odlučila je tužiti grad kako bi dobila odgovore.

Na suđenju za nezakonito prouzrokovanje smrti, Murray Moran je saznala da je njenog muža ubio komad bombe koji mu je prerezao vrat. Međutim, izgubila je parnicu u kojoj je tražila da sazna zašto je bomba detonirala.

Dok je odgajala djecu i borila se za obrazovanje, Murray Moran je počela lobirati u gradu u ime svih udovica i djece palih policajaca.

Na kraju je postala suosnivačica organizacije Survivors of the Shield, grupe koja se zalaže za i pruža pomoć porodicama policajaca poginulih na dužnosti.

Otkrivanje ozbiljnih i vrlo ličnih detalja u njenoj knjizi izazvalo je mnogo anksioznosti kod nje, kaže Murray Moran.

Ali ona napominje da je upravo zahvaljujući iskrenosti uspjela da se uhvati u koštac s dijelom memoara koji se bavio njenim kontroverznim prijateljstvom sa ženom čiji je muž bio glavni organizator otmice aviona.

Julie i Zvonko Bušić bili su među grupom od pet terorista koji su se borili za nezavisnost Hrvatske, republike tadašnje Jugoslavije.

Nakon što je Zvonko postavio bombu u Grand Centralu, on, njegova supruga i još troje ljudi oteli su let New York-Chicago. Uhvaćeni su nakon slijetanja u Parizu.

Murray Moran se dopisivala s Julie Bušić tri godine, pišući osuđenici i prije i nakon što je uvjetno puštena iz zatvora 1989. godine. Dvije žene su razmijenile 50 pisama, rekla je Murray Moran.

Murray Moran je priznao da ju je privukla ne samo plavokosa Bušić rođena u Oregonu, već i njena neobična priča.

„Znala sam da nema smisla, ali moja želja za Julieinim pismima i njihov intenzitet djelovali su gotovo seksualne prirode“, otkrila je Murray Moran u svojim memoarima.

„Pisala je kao ljubavnica, puzeći nazad k meni, a ponekad sam shvatila da sam nenamjerno zapamtila stihove njenih pisama.“

Protivno svojoj boljoj procjeni, rekla je Murray Moran, napisala je pismo odboru za uvjetni otpust kako bi pomogla da se Julie pusti na slobodu. Julie Bušić joj je rekla da se razvodi od Zvonka i da želi započeti novi život.

Njujorški policajci pomažu gospođi Murray dok prati kovčeg svog supruga Briana tokom sahrane.

Ali kada su se dvije žene konačno susrele licem u lice na ručku u O’Neal’su blizu Central Parka, Murray Moran je rekla da je otkrila da je prevarena.

Bušić joj je rekla da se u zatvoru ponovo udala za Zvonka i da lobira za njegov uvjetni otpust.

„Sjedila je preko puta mene u svojoj novoj odjeći, govoreći mi da se još uvijek bori za cilj svog bivšeg muža. Lagala je“, napisala je Moran.

„Stavila sam ubrus na sto. ‘Neću mu pomoći da izađe iz zatvora’, rekla sam joj. ‘Zapravo, učinit ću sve što je u mojoj moći da ga držim zatvorenog do kraja života.’“

Zvonku je, zapravo, odobren uslovni otpust u julu 2008. godine pod uslovom da napusti Sjedinjene Američke Države.

On i Julie su se vratili u njegovu domovinu. Ali 1. septembra 2013. godine, Zvonko je izvršio samoubistvo u 67. godini života pucavši u sebe u svojoj kući.

Njegovo tijelo je pronašla Julie. „Napisao sam Julie poruku saučešća i rekla da znam kako se osjećala“, rekla je Murray Moran.

„Oproštaj mi je omogućio da rastem, opraštajući, između ostalih, svojoj sestri, majci i Julie. Omogućio mi je da krenem naprijed.“

Danas je Murray Moran ponovo udata i ima još jedno dijete, kćerku.

Na uglu ulica Bleecker i Charles u West Villageu – odmah ispred sjedišta Odreda za bombe njujorške policije – nalazi se ulica pod nazivom Brian Murray Way.

Posvećena je herojskom oficiru 2014. godine nakon lobističkih napora Murraya Moran.

„Vidjela sam da sve ove ulice dobijaju imena po političarima i komičarima. Zato sam pitala za Briana“, rekla je.

Murray Moran kaže da se pita da li hiljade ljudi koji svakodnevno šetaju ulicom ikada misle o njemu, kao što to ona čini. – pisao je New Yorker Post, 2013.

Thompson na majici ima broj posvećen otmičaru aviona na letu od New Yorka do Chicaga, 1976.