Nakon ilirskih imperatora u Carigradu, koji su bili vjere arijanske-monoteističke kao i stari Bošnjani, na scenu stupa nova generacija…
‘Ilirska civilizacija bila je oduvijek, i još uvijek, nadajmo se i zauvijek – poput izvora rijeke Bosne : Bosna nastaje iz Vrela goleme količine čiste vode, skuplja u matični tok sve okolne izvore i pridružuje se slivu Save, te Dunava i tako dospijeva u Crno more. Drugi iako manji slivovi bosanskih vodotokova teku prema jugu i ulijevaju se u Jadran, odnosno u sjeverni, Ilirski zaljev Sredozemnog mora. I jedne i druge vode veže – Bosporski tjesnac. Tu su Iliri, u povodu ‘Dioklecijanovih reformi’, udarili političku i vojnu središnjicu Imperije. – riječi su pokojnog akademika Vidovića.
-Uzme li se u bzir da su svi ilirski imperatori od Konstantina do Justiniana bili po vjeri kršćani arijanci, otimanje kasnijih sljedbenika ortodoksne i katoličke vjere za baštinu Ilira u Carigradu u najširem smislu, je u povijesnom pogledu neutemeljeno. A vjera imperatora Konstantina je sigurno bila i u kontinuitetu Crkve bosanskih krstjana. Bosanski kstjani su bili bliski arijancima, a ne manihejcima, kako su ih optuživali Torquemada i ostali latinski poganski šamani iz doba Inkvizicije. – pisao je Mirko Vidović.
BOŠNJACI, VELIKI VEZIRI OSMANSKOG CARSTVA
Kada je riječ o historijskog zaostavštini naših predaka dovoljno je spomenuti dva pisca: Safvet-bega Bašagića koji je u knjizi Znameniti Bošnjaci i Hercegovci u Turskoj carevini nabrojao biografije 689 Bošnjaka koji su se istakli u javnom životu na raznim poljim u Osmanskom carstvu, te Mehmeda Handžića koji je u knjizi Blistavi dragulj: Životopisi učenjaka i pjesnika iz Bosne nabrojao 216 biografija Bošnjaka, uglavnom u osmanskom dobu, koji su se istakli na znanstevnom polju. Stoga, ne treba da čudi da od 219 velikih vezira, za njih 26 (11,87%) mogli smo da utvrdimo da su rodom Bošnjaci, dok za još 9 postoji vjerovatnoća da su Bošnjaci. Inače, položaj velikog vezira je trajao 602 godine (1320-1922). Za to vrijeme 292 puta je biran veliki vezir, računajući vezire koji su više puta obavljali ovu dužnost. Ovih 26 Bošnjaka bili su 42 puta (14,38%) na položaju velikog vezira, što je trajalo oko 114 godina. (18,93%). Tako je u prosjeku Bošnjak bio svaki deveti veliki vezir, odnosno svaki sedmi vezir koji bi bio izabran – Bošnjaci su vezirovali petinu perioda postojanja velikih vezira u Osmanskom carstvu. Poređenja radi 27 Albanaca (12,32%) je birano na funkciju velikog vezira, birani su 34 puta (11,64%), što je iznosilo 91 godinu (15,12%). Ovo samo potvrđuje slavnu historiju Bošnjaka u okviru Carstva Ali Osman.
Najčuveniji veliki vezir Bošnjak svakako je Tavil Mehmed-paša Sokolović. On je prema mnogima najznamenitiji među svim velikim vezirima Osmanskog carstva. Joseph Hammer je još 1830. godune primjetio da umjesto “za vladavine Selima II”, bolje je reći “za vladavine velikog vezira Sokolovića. Većina naših velikih vezira, najmanje njih 20, došla je na osmanski dvor putem obrazovnog programa devširme, odnosno bili su adžemi oglani. Samo su četverica naših velikih vezira, historijski utvrđeno, bila rodbinski povezana – riječ o četiri vezira iz čuvene bošnjačke porodice Sokolovići, jedne od najjačih osmanskih porodica: Tavil Mehmed-paša, Lala Kara Mustafa-paša, Lala Mehmed-paša i Derviš Mehmed-paša. Oni su obnašali velikovezirsku službu oko 18 godina. Slobodno možemo reći da su Bošnjaci Sokolovići najmoćnija osmanska porodica druge polovine XVI i početka XVII stoljeća, naravno nakon vladajuće porodice, piše Jusuf Džafić.
Bošnjaci su vladali drugim zemljama, pameću, znanjem, mudrošću i vještinom
Kao veziri upravljali su Osmanski carstvom, kao paše upravljali su Mađarskom, Rumunijom, Srbijom, Albanijom, Grčkom, Sirijom, Irakom, Libijom, Egiptom i dalekim Jemenom. Vladali su kao Sandžak-bezi, Kliškim, Krčkim, Ličkim, Dalmacijom i Likom. Potom, Požeškim krajem, Čazmanskim područjem, Slavonijom itd. Od toga je bila velika korist.
-Kada je najpoznatije ime, Mehmed-paša Sokolović, upravljao Osmasnkim cartvom u statusu velikog vezira, izgrađena su vrijedna zdanja širom svijeta, a u Domovini je Ćuprijom spojio dvije obale Drine u Višegradu – most Mehmed-paše Sokolovića.
-Kada je građena džamija Ferhadija u Banja Luci, Ferhat-paša je bio budimski vezir. Kad je građena džamija Kuršumlijau Maglaju, Jusuf-paša je bio budimski vezir.
-Kada je građena zelena džamija u Novoj Kasabi od ukrasnog Andezita, Musa-paša je bio budimski vezir.
-Skenderija u Sarajevu je imala potkupolnu džamiju Skenderija i tekiju koju je sagradio Skender-paša i njegov sin Mustafa-paša. U to vrijeme kada je građena džamija, Mustafa-paša Skenderpašić je upravljao Libijom.
-Kada je građena najljepša sandžačka džamija Husejnija u Taslidžiju -Pljevljima, Husein-paša Bojanić je upravljao Egiptom.
Bošnjaci su narod epski opjevan. Brojni su junaci, bojevi i bitke u kojima su pobjeđivali.
Malo je poznato da su Bošnjaci kao Kabudan-paše – admirali osmanske mornarice decenijama suvereno vladali Sredozemljem. Jedan od takvih, Semiz Ali-paša koji je ostavio brojne hajrate u Domovini. U rodnoj Prači mu je napravljeno turbe.
Bošnjaci su bili na svakom položaju koji se mogao dobiti u Osmanskome carstvu pameću i znanjem.
-Vrhovna vjerska uloga ustanovljena u zvanju Šejhul-islam koju su obavljala dvojica Bošnjaka. Mehmed Refik Hadžiabdić, Šejhul-islam koga je dala Rogatica, a drugi je iz Foče Mustafa Bali Zade.
-Sedam Bošnjaka su nosili visoku titulu Mulle od Mekke i Medine, a posljednji je bio Džemaluddin-ef Čaušević, reisul-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, 1913-1930. godine.
Bošnjaci su bili kadije i sudili u Budimu, Adaru, Temišvaru, Sofiji, Larisi u Grčkoj, Kruji u Albaniji, Halep u Damasku, Istanbulu, Kairu, Bagdadu, Mekki, Medini i drugim centrima širom muslimanskog svijeta.
-Nije bilo poznate knjige u svijetu, a da nije bila u Bosni. Postajala je čvrsta kopča sa svijetom nauke. I to je pomoglo da Bošnjaci vladaju svim disciplinama koje su u to doba bile od značaja za cijeli svijet.
– Poznato je kazivanje o Bošnjaku, Muhammed Musić, Al’ je prozvan Alamek – što bi značilo SVEZNALICA. Bio je nadaren, vrijedan, marljiv i posebno se interesirao za tumačenje Kur’ana i imao je dobrog muderrisa u Gazi Husrev-beovoj medresi. Napisao je tefsir koji još nije preveden na naš jezik i nije sakupljen na jedno mjesto. Dijelovi rukopisa se nalaze u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu, dio u Sulejmaniji u Istanbulu, dio u Kairskoj biblioteci, dio u Beogradu u Univerzitetskoj bibiloteci i jedan dio u Kalifornijskoj biblioteci u Los Angelesu, SAD.
– Drugi primjer, je Abdullah Bošnjak koji je protumačio Ibn Arebijevo djelo ‘Fusus-l-hikem – Pečat mudrosti na 1300 štampanih strana na turskom – staroosmanskom jeziku koji je štampan u Kairu krajem XIX stoljeća. Djelo do danas nije štampano i čuva se u rukopisu. Original se čuva u Dablinu u Irskoj.
–I zato je, iz svega do sada nabrojanog, počevši od IV. stoljeća p.n.e. pa do dana današnjeg Bošnjačka povijest grandiozna, a mi je ne znamo, jer nam se ne predočava onako kako je življena nego onako kako to naši negatori pišu, napisat će Fikret Hafizović.
(MiruhBosne)
