JEDNO ZANIMLJIVO PISMO BOSANSKOG HISTORIČARA
FRA ANTE KNEŽEVlĆA.
Priopćio Dr. Ćiro Truhelka
– Listajući među svojim starim papirima, dopalo mi je ruku i ovo pismo, što ga radi zanimljiva sadržaja priopćujem. Pisac je starina Fra Ante Knežević, bosanski historičar i rodoljub, jedan od najistaknutijih bosanskih intelektualaca prošlog stoljeća, koji uz Fra Jukića i Fra Grgu Martića sačinjavaše dičnu triadu među kulturnim pregaocima svoga doba.
Kada sam 1886. došao u Sarajevo, da uredim bos.-herc. zemaljski muzej, pratio je Fra Ante s najvećim interesom moj rad te smo bili u življoj prepisci a jedno od njegovih pisama je ovo, što ga priopćujem. Za bolje razumijevanje sadržaja, treba par riječi pripomenuti. Pismo se odnosi na dva pitanja, koja su u ono doba bila od većeg interesa. – navodi Truhelka.
Prvo pitanje se tiče tada aktuelne rasprave o grbu Bosne.
‘Bošnjaci u svojoj Danici priznaju sjanost svoje slave, a
sve veće obnovljenje, i pomlađivanje iste u mladomu mjesecu.
…Ovo je što ukratko htjedoh reći o grbu bosanskomu, pa me baš i opet zvali da sam: Bošnjak opak’ – navodi Knežević uz ostalo o grbu Bosne, iznoseći mišljenje u korist grba koji se naziva i ilirskim.
Drugo pitanje
A sad mi dopustite da Vam i na drugo pitanje što u kraćem odgovorim:
Bivši ja kao duhovnik naše mladeži u Djakovu, jedne večeri dodje mi pandur preuzvišenoga Biskupa Strossmayera, i kaza, kako me poziva Nj. preuzvišenost sutra u 8 sah. prije podne. Ja dodjoh u dvor u 71⁄2, što preuzvišeni Biskup čuvši, odmah izadje, i posli ljubkog pozdrava, pozva me da se idjemo u bašču šetati.
Oko tri sahata šetalismo se, i razne raz-govore imali, izmedj kojih samo ću spo-menuti, što na Vaše veleuč. g.! pitanje spada: Preuzvišeni Biskup: »Biste li Vi za ljubav moju jednu stvar učinili?<
Ovdje na moju sramotu moram kazati, kako je mene brez ikakve moje zasluge preuzvišeni Biskup milovao uprav kao svoje djete, a i ja sam njega štovao, i ljubio uprav kao moga otca, te mu odmah odvratih: »Preuzvišeni! ja sam pripravan svaku Vašu želju izpuniti, samo ako mi bude moguće!<
On »Vi ste sada stavljen za župnika u Bosni; odrecite se župe, i obećajte mi da ćete ovdje u Djakovu ostati, a ja ću kod Vašeg dobrog starješinstva to izposlovati.
Ja »Drage volje preuzvišeni! da je i što više! ja se dakle župe odričem, i obećajem u Djakovu ostati; a ovo ću i pismeno momu starješinstvu javiti.
On »Dobro! Znajte, ja sam doznao da se u Vašim samostanima nalazi savim krasnih starinah, pa sam molio Vaše starješinstvo nek mi jih ustupi, pa ću jih staviti u Muzeum u Zagrebu, a Vaše je dobro starješinstvo moju molbu uslišalo; dakle Vi ćete odmah u Bosnu poći s mojim umjetnikom Doneganijem; što nadjete, pokupiti, i ovamo doniti<,
Na te rieči ja se na polu izgubih, te malo se sabravši, rekoh: Preuzvišeni! tim činom Vi ćete ogorčati srdca svih Bošnjakah, Vi ćete nas sve grozno ucvieliti
On >A jer?<
Ja »Naše starješinstvo Vama kao bosanskomu Biskupu, kao osobi tom bosanskom dobrotvoru, kao dobrotvoru cieloga našega naroda ništa nije moglo zanikati, nu taj čin sve će nas ožalostiti! One su stvari kroz više vjekovah čuvane kao sveti amanet koj se pridaje iz ruke, u ruku; koje su naši otci učuvali od tolikog nasilja turskoga; pače, i kad su jim samostani od okrutne ruke sa svim njihovim imanjem u lug, i pepeo učinjeni, oni su one stvari opet učuvali; a sada da nam jih Vi, i to Vi oduzmete?! To je žalostno! – Ovdje ja uze sa zemlje jedan kamenčić, te nadostavi Vidite li? ovaj piljak ništa nevriedi, al da nam je ostavljen od naših prastarih za spomen, i za pokazivanje njihovih zgodah, i nezgodah, mi bih ga više cienili, i bolje čuvali od ikakva dragog kamena, a kamo li da nečuvamo onako važne spomenike!<
On začudjen »Pa što mi prije to nerekoste moje djete?
Ja »Jer mi niste kazali da ćete to činiti, a ja bih Vam rekao!<
On Ali neplašite se! one ćese stvari smjestiti u Zagrebu samo dok i za Vas osvanu bolja vremna, pa će Vam se opet povratiti; a osim toga ja ću u znak zafalnosti od svake stvari sličan primjerak činiti učiniti, i Vašim samostanim podariti; dakle Vi nesamo nećete ništa izgubiti, nego pače ćete dobiti… a i mi moći ćemo za naš Muzeum slične primjerke učiniti….
O daljnjem našem razgovoru neću govoriti. Ovako dakle ja, i Donegani dodjemo uprav u Fojnicu, Jur na putu ja sam doznao, kako ja pišem Priuzvišenomu Gospodinu, neka pošalje svoga jednoga Umjetnika, koji što bude begenisati, da ćemo mu dragovoljno ustupiti; ja sam ovo odredjenje Častnoga Definitoria saobćio Priuzvišenomu Gospodinu, koj je evo u istu svrhu poslao č. o. Fra Antu Kneževića bivšega Spirituala u Djakovu, zajedno sa jednim Umjetnikom, koja obojica s ovim mojim pismom k Vami dolaze, a ja Vam priporučujem da iste najuljudnije dočekate, i da jim starine pokažete, ter što je ikako moguće, što budu begenisati, dragovoljno ustupite.
Nemojte se bojati, u tom mi nećemo štetovati, nego dobiti, jerbo Priuzvišeni dati će nam obveznicu, sa Vladom potvrdjenu, da ako ikada Bosna postane svoja, da će nam se naše blago, to jest naše starine povratiti. Osim ovoga, za nagradu dati će nam Priuzvišeni za one stvari koje mi njemu budemo pridali, druge stvari prilične od iste vrste, i ciene, na priliku za križ, dati će drugi; za kalež, dati će drugi; za Paramentu, dati će drugu; za sliku, dati će drugu itd. sve novo, od iste forme i ciene, i ovo sve biti će nam dobitak a naše starine, na ime Naše i za nas, biti ćeh sačuvane. Molim Vas, što budete slali, na me pošaljite, iako nećete od Priuzvišenoga iskati, za svašto stvar priličnu, onda meni naznačite, što drugo želite imati, i ja ću Priuzvišenomu vierno priobčiti. Ovim pristojno Vas štujuć, jesam OO. W. PP. sluga, i brat Fra MihoGujić r. s. Provincial.
L. S. (Pečat Provincije)<<.
Što se je dalje zgodilo? meni nije poznato. Ja sam njekim našim starješinama govorio: ako stvar nije uredjena, nek se što prije uredi, ali jesu li me poslušali? neznam! Samo ovo dodajem: Stvari su vlastničstvo naših Samostanah, te se mora svaka svomu Samostanu povratiti; a svaki samostan morao bi imati svoj Muzeum, te samo uz nagodu bar snimke Sarajevskom Muzeumu ustupiti. Ovliko o tom.
Što mi veleučeni g.! pišete da ćete tajnu o ovom svemu čuvati, ja to netražim, pače bilo bi mi sasvim drago da cielo ovo moje pismo bar u Listku Sarajevskog Lista objelodanite, neka stvari saznadu i oni koji jih nepoznavaju, pa ako sam gdje osobito
o grbu zabasao, nek se i drugi oglase, nek se pojmovi bistre, nek se istina što bolje, i jastnije pokaže, jer ja kao čovjek, a osobito kao Krstjanin, kao sveštenik i redovnik, netražim drugo nego samu istinu.
Od ostalog, ja premda sam jur star, prem sasvim slaba zdravlja, a opet u ovoj velikoj i odanoj župi sam, nu ako bi Vam veleuč. g.! u čemu mogao poslužiti, budite uvjeren da ću Vam uviek biti
Na poslugu pripravni
Fra Antun Knežević Bošnjak, katol. žup. u Kotoru
(MiruhBosne)
