Autor David Hearst, suosnivač i glavni urednik Middle East Eye
Tajna veza za koju je tvrdio izraelski premijer Benjamin Netanyahu sa Saudijskom Arabijom, a koja se godinama stvarala, raspliće se u nekoliko dana.
Netanyahu je o tome eksplicitno govorio u intervjuu za Channel 14 tokom svoje posjete Washingtonu prošle sedmice.
“Imali smo tajne odnose skoro tri godine. Sa naše strane, osim mene, troje ljudi je znalo za to. Na njihovoj strani je bio i vrlo mali broj ljudi koji su bili umiješani u ovo, kao što je bio slučaj i na američkoj strani”, hvalio se Netanyahu.
Ako je to istina, a ne još jedna Netanyahuova izmišljotina, ovaj odnos možete otkriti uz pristanak druge strane ili kada se završi. Treća mogućnost je da je ova izjava čin nasilnika, kao i mnogi drugi u protekloj sedmici.
Ali odnos između kraljevstva i Izraela bio je jednako zasnovan na ličnim koliko i na državnim ambicijama.
Kao nepoznati princ koji se suočava sa žestokim otporom moćnih članova kraljevske porodice, Mohammed bin Salman (MBS) je shvatio da njegov put do vlasti kod kuće leži preko Tel Aviva i Washingtona.
Nakon što je postavljen za prestolonasljednika, Bin Salman je nastavio da se udvara Izraelu, u tajnoj posjeti 2017. On je laskao mišljenju američkih Jevreja izražavajući prezir prema palestinskoj stvari po naslovima.
Godinu dana kasnije, osudio je palestinskog predsjednika Mahmouda Abbasa, rekavši da Palestinci treba da pregovaraju s Izraelom ili da “zašute”.
Prije napada na Izrael pod vodstvom Hamasa, MBS se sve više približavao stavljanju svog potpisa na Abrahamov sporazum.
Čak i nakon napada Hamasa, Saudijska Arabija je nastavila poslovati kao i obično.
Nema manevarskog prostora
Dugih 15 mjeseci, nikakvi protesti Palestinaca nisu tolerisani, a festivali su nastavljeni dok je Gaza plakala. Čak je i podizanje palestinske zastave ili molitva za Gazu od strane hodočasnika u Meki bilo zabranjeno.
Ni broj poginulih u Gazi, ni invazija na Liban, ni vojna operacija na okupiranoj Zapadnoj obali nisu promijenili saudijsku liniju.
Prestolonasljednik je čak bio spreman da toleriše određeni stepen poniženja od strane američkog predsjednika Donalda Trampa. Upitan koju bi zemlju prvo posjetio, Trump je rekao da će Saudijska Arabija morati platiti 500 milijardi dolara u američkim ugovorima za privilegiju njegovog prisustva.
Nakon toplog telefonskog poziva iz MBS-a, kraljevstvo je obećalo 600 milijardi dolara. Trump je potom povećao potražnju, rekavši da bi cifra trebala biti više od 1 bilion dolara.
“Mislim da će to učiniti jer smo bili jako dobri prema njima”, rekao je Trump Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu u Švicarskoj.
Kada je Trump otkrio svoj plan da posjeduje Gazu nakon masovnog premještanja Palestinaca, rekao je da će račun za operaciju čišćenja ići zaljevskim državama, pri čemu je mislio na Saudijsku Arabiju. Ovo je posebno razdražilo Rijad.
Trump se također hvalio da će se Saudijska Arabija normalizirati s Izraelom bez palestinske države. “Dakle, Saudijska Arabija će biti od velike pomoći. I bili su od velike pomoći. Oni žele mir na Bliskom istoku. Vrlo je jednostavno”, rekao je Trump.
Rijadu je trebalo samo 45 minuta da odgovori na ono što je postalo poznato kao izjava dawn.
Ostalo je malo manevarskog prostora.
“Njegovo kraljevsko visočanstvo je naglasio da će Saudijska Arabija nastaviti svoje nemilosrdne napore da uspostavi nezavisnu palestinsku državu sa istočnim Jerusalimom kao glavnim gradom i da bez toga neće uspostaviti odnose s Izraelom.”
“Kraljevina Saudijska Arabija također potvrđuje svoje nedvosmisleno odbacivanje bilo kakvog kršenja legitimnih prava palestinskog naroda, bilo kroz izraelsku politiku naseljavanja, aneksiju zemlje ili pokušaje raseljavanja palestinskog naroda sa njihove zemlje… Kraljevina Saudijska Arabija naglašava da ova nepokolebljiva pozicija nije podložna kompromisu.”
Od tada se zapalio rat riječi.
U svom intervjuu za Channel 14, Netanyahu je izveo pobjednički niz. Rekao je da ako Saudijci toliko žele stvaranje palestinske države, mogli bi to učiniti na svojoj teritoriji. “Saudijci mogu stvoriti palestinsku državu u Saudijskoj Arabiji; tamo imaju puno zemlje.”
Ovo je izazvalo daljnji hor osude iz arapskog svijeta uključujući Egipat , Jordan , Ujedinjene Arapske Emirate (UAE), kao i Irak , Katar i Kuvajt.
U svom drugom saopćenju ove sedmice, u nedjelju, Rijad je rekao da kategorički odbacuje izjave koje “imaju za cilj da skrenu pažnju sa kontinuiranih zločina koje je izraelska okupacija počinila nad palestinskom braćom u Gazi, uključujući etničko čišćenje kojem su podvrgnuti”.
Izjava je opet ostavila malo mašti: “Ovaj ekstremistički, okupatorski mentalitet ne razumije šta palestinska zemlja znači za bratski narod Palestine i njihovu emocionalnu, historijsku i pravnu povezanost s ovom zemljom”, navodi se.
Palestinci imaju pravo na svoju zemlju i “nisu uljezi ili imigranti na njoj koji mogu biti protjerani kad god to poželi brutalna izraelska okupacija”.
Prošlo doba
Za samo nekoliko dana, Trump i Netanyahu su poništili sav svoj posao. Oni su bili ti koji su uvrnuli ruku UAE, Bahreinu, Sudanu i Maroku da potpišu Abrahamov sporazum .
U svom intervjuu za Fox News, Netanyahu nije govorio o svrsi ovoga. Rekao je da je to učinjeno kako bi se Palestinci sklonili sa strane. Netanyahu je izlio prezir na saudijsku osjetljivost.
“Kada završimo promjenu na Bliskom istoku, kada još više srušimo iransku osovinu, kada budemo sigurni da Iran nema nuklearno oružje, kada uništimo Hamas, to će postaviti teren za dodatni sporazum sa Saudijcima i drugima.
“Inače, i ja vjerujem u muslimanski svijet. Jer to je mir kroz snagu. Kada budemo jako jaki i stojimo zajedno, promijenit će se prigovori koji se sada iznose da je to nepremostivo”, rekao je on.
Do danas je Netanyahu govorio o MBS-u i Mohammedu Bin Zayedu, predsjedniku UAE, da će se s njima nositi kao sa saveznicima.
Sada govori da će im nametnuti mir silom, da ovo nije odnos jednakih i da će arapski svijet dopuzati do njega kada Izrael sve pokori.
Sve ovo je sada primoralo saudijsku vanjsku politiku da se vrati pet decenija unazad u arapske nacionalističke dane kralja Fejsala.
I po prvi put u 15 mjeseci, sada postoji realna perspektiva da se pojavi linija fronta arapskih država, formiranih od zemalja koje su bile tako mirne prema Izraelu.
Noseći, značajno, kefiju, bivši šef saudijske obavještajne službe princ Turki al-Faisal upozorio je na “kolektivnu akciju” ne samo arapskog i muslimanskog svijeta već i Evrope.
Egipat je kasno u nedjelju najavio da će biti domaćin hitnog arapskog samita 27. februara na kojem će se razgovarati o “novim i opasnim razvojima” nakon što je Trump predložio preseljenje Palestinaca iz Pojasa Gaze.
Most predaleko
Ono što je pokrenulo ovu promjenu je usvajanje masovnog transfera stanovništva kao službene politike Izraela i Sjedinjenih Država.
Decenijama je ostao netaknut na prašnjavim policama političkih debata u ekstremističkim krilima religioznog cionizma. Sada je to glavna politika u Izraelu i Americi.
Daleko od toga da samo izazove neposredne susjede Izraela, Egipat i Jordan, prisilno premještanje dva miliona Palestinaca pogodilo bi svaku arapsku državu, posebno saudijsku kraljevinu.
Kako je Trump ponavljao priču o masovnom transferu, a Netanyahu je to nazvao “najčistijom, najsvježijom idejom u posljednjih nekoliko godina”, prijetnja koja se percipira u arapskim prijestolnicama samo je rasla.
Jer vjerski cionistički pokret traži teritoriju daleko izvan sadašnjih granica s Libanom, Sirijom, Jordanom i Egiptom. Daniella Weiss, vođa pokreta doseljenika, ne stidi se da izrazi teritorijalni domet zemlje koju je Jevrejima obećao Bog.
“Ovo je Božje obećanje patrijarsima jevrejske nacije. To je tri hiljade kilometara. Velika je skoro kao pustinja Sahara. To su Irak i Sirija, i dio Saudijske Arabije.”
Čak i bez Itamara Ben Gvira, bivšeg ekstremističkog ministra nacionalne sigurnosti, Izrael okupira više sirijske zemlje nego pojas Gaze, ne računajući okupiranu Golansku visoravan. Odbija da napusti Liban. Ne krije svoj plan da Siriju podijeli na kantone i koristi sve neprijateljskiju retoriku prema Turskoj.
Samo je pitanje vremena kada će teritorijalna ekspanzija Izraela destabilizirati cijeli region sa strašnim posljedicama po Saudijsko kraljevstvo.
Sasvim odvojeno od toga, faktori koji su doveli do mirovanja zaljevskih država u palestinskom sukobu više ne postoje sa sasvim jasnoćom kao 2017.
Izrael i prva Trumpova administracija prodali su Abrahamov sporazum kao dio antiiranskog pakta.
Ali sada kada je iranska osovina otpora oslabljena gubitkom Sirije i udarima koje je Hezbolah pretrpio u ratu, Saudijci s pravom računaju da nije u njihovom interesu da guraju Iran dalje u ćošak.
Naročito jer bi prve naftne instalacije koje bi osjetile uzvratni udar iranskih bespilotnih letjelica bile njihove. Odnosi između Rijada i novog iranskog predsjednika su topli, a MBS želi da takvi i ostanu.
MBS je također u drugačijoj poziciji. On čvrsto kontroliše svoje kraljevstvo i mlađi ga vide kao popularnog lidera koji se modernizuje. Represija kojom se popeo na masni stub moći je, za sada, iza njega.
Odbacivanje Izraela i distanciranje od Trumpa sada daje njemu i kraljevstvu priliku da se vrate u moralni i ekonomski epicentar arapskog i islamskog svijeta.
Kraljevstvo više nije izolirano od muslimanskog svijeta na način na koji je bio kada je MBS došao na vlast. Uživa u toplim odnosima sa Turskom. Predstoji dogovor od 6 milijardi dolara , s Rijadom na tržištu za kupovinu ratnih brodova, tenkova i projektila od Ankare.
MBS također sada zna koliko je palestinska stvar postala popularna kod kuće. Prema izvještaju Atlantica o njegovom razgovoru s bivšim američkim državnim sekretarom Anthonyjem Blinkenom, on je rekao da, iako njega lično nije briga za palestinsko pitanje, brine 70 posto njegovih ljudi koji su mlađi od njega.
“Za većinu njih, nikada nisu znali mnogo o palestinskom pitanju. I tako se prvi put upoznaju s njim kroz ovaj sukob. To je ogroman problem. Da li je mene lično stalo do palestinskog pitanja? Ne, ali moji ljudi znaju, tako da moram biti siguran da ovo ima smisla”, rekao je MBS.
Šta bi MBS dobio od rukovanja Netanyahuovim krvlju natopljenim rukama u javnosti?
Danas postoji samo duga lista negativa za njega u takvom fotografisanju.
Prekasno
Jordanski kralj Abdulah u utorak stiže u Washington s porukom iz arapskog svijeta koju bi Trump dobro poslušao. Nije to prijetnja. Ne govori se iz slabosti. To je istina.
Posljedice dozvoljavanja Izraelu da sravni Gazu, protjera preko dva miliona ljudi, prisili Jordan i Egipat da ih prihvate, a bogate arapske države da je rekonstruišu, zaista bi promijenile Bliski istok do neprepoznatljivosti. Netanyahu je u pravu u vezi toga.
To bi uvuklo SAD u vjerski sukob koji bi proključao dugo nakon što bi Trumpovo ili Netanyahuovo tijelo bilo spušteno u zemlju.
Pragmatičar u Trumpu bi se trebao probuditi.
Jedina lekcija uzaludnih ratova koje je Amerika vodila ovog stoljeća pod republikanskim i demokratskim predsjednicima je da oni počinju u izvjesnosti i završavaju u haosu, i traju mnogo duže nego što Amerika želi.
Trampov zadatak je da okonča rat. Netanyahuov je otvoreno proklamovani zadatak da ovaj održi i da ga proširi kako bi ukrotio cijeli region.
Zato je u najboljem interesu izolacionista, nacionalista, Amerike koja se okreće unutra da odbaci Netanyahua i njegove snove o velikom Izraelu danas.
Jer sutra bi moglo biti kasno.
