Kratki film Nebojše Slijepčevića ‘Čovjek koji nije mogao šutjeti’, već pobjednik Filmskog festivala u Cannesu 2024., nagrađen je na 50. dodjeli nagrada Cezar.
Čovjek koji nije držao jezik za zubima osvojio je nagradu César za najbolji kratki igrani film ovog petka, 28. februara 2025. Film Nebojše Slijepčevića, reditelja iz Hrvatske, nastao je u koprodukciji Les Films Norfolk, kompanije sa sjedištem u Francuskoj.
Tokom ceremonije, reditelj Nebojša Slijepčevića, u društvu mlade bretonske producentkinje Noëlle Levenez, podsjetio je na važnu poruku filma: “Kada čovjek govori, a ne šuti, može izgubiti život, ali može i promijeniti svijet. A za borbu protiv nepravde nikada se ne smije šutjeti!”
Ovaj kratki film jedan je od glavnih kandidata za nagradu i na dodjeli Oscara, čija će se ceremonija održati ove nedjelje, 2. marta 2025. godine, u Los Angelesu (Sjedinjene Američke Države).
-U kupeu u kojem se radnja odvija, čovjek nema svoje papire. Tijesni snimci, ograničena dubina polja: anksioznost raste u ovom opresivnom okruženju zatvorenih vrata. Hoće li ostali putnici intervenisati? A ti, da li bi intervenisao? Film postavlja ovo moralno pitanje na način bez presedana zahvaljujući suptilnom zaokretu, smatra filmska kritika.
Dostupan na arte.tv , Čovjek koji nije mogao šutjeti, bio je u januaru 2025. najgledaniji program na francusko-njemačkoj platformi, pišu francuski mediji.
Film je priča o Tomi Buzovu, putniku koji pokušava da se odupre napadačima tokom masakra u Štrpcima 1993. godine, kada je u vozu na liniji Beograd-Bar od strane srpskih jedinica oteto i ubijeno dvadeset osoba – 18 Bošnjaka, pomenuti Buzov, kao i jedna neidentificirana osoba afričkog porijekla.
–Tomo Buzov rođen je u Kaštel Novom 1940, a ubijen u Štrpcima, 27. februara 1993. Rodio se u Kaštel Novom u predjelu Rudine. Bio je oficir JNA, u Beogradu je dočekao penziju, pa rat. Imao je suprugu Koviljku i sina Darka, koji je te 1993. na odsluženju vojnog roka u Podgorici.
-Pruga Beograd-Bar jedan kratak dio prolazi kroz Bosnu i Hercegovinu, kod Štrbaca, ali tamo voz inače ne staje. Dok se voz približavao bosanskohercegovačkoj granici policija i vojska počele su prolaziti hodnicima, odvajajući ljude Bošnjake, dok su ostale tjerale u kupe. Nakon toga je voz zaustavljen u Štrpcima, suprotno voznom redu, a iz njega je izvedena grupa otetih civila.
Tomo Buzov jedini se u vozu usprotivio otmici. Kad su ljudi u uniformama ušli, pitao ih je zašto to rade i čija su to oni vojska. Rekli su mu da bude miran, da se to njega ne tiče. Onda su rekli svim Bošnjacima iz hodnika da izađu, a Tomo Buzov je jednog momka Bošnjaka, koji je imao 17 godina, povukao za ruku, posjeo ga na svoje mjesto u kupeu, ustao i izašao umjesto njega. Oni koji su ćutali u vozu su ostali pošteđeni, te su kasnije prepričali što se zaista dogodilo.
“Sve je bilo kao na filmu”
“Sve je bilo kao na filmu. Voz je stao zbog crvenog signala na samom ulazu u tunel. Otmičari su bili uredno uniformisani, osim jednog koji je imao bradu i crnu kokardu. Kada su tražili lična dokumemta, sve je izgledalo kao rutinska procedura i, dok nisu počeli odvoditi ljude, izgledalo je kao da traže nekog određenog. Bilo je komentara da traže svoje bjegunce, po nekima je bilo jasno da su meta muslimani. Jedan od putnika u majici kratkih rukava iskočio je na snijeg iz bifea uz povike: ‘Koljite balije.’ Najstrašnije je bilo to što, zapravo, otmice uopšte nije bilo. Niko se nije bunio, sve se odvijalo u zlokobnoj tišini. Sve to nije trajalo duže od pola sata. Začudo, vlak je nastavio putovanje kao da se ništa nije dogodilo”, ispričao je kasnije jedan od očevidaca.
Prema izjavi jednog svjedoka pobunjeni Srbi ubili su Buzova vatrenim oružjem odmah iza stanice u Štrpcima. Izgleda da ga nisu odveli s tom grupom od 18 Bošnjaka i da nije završio u Drini ili u masovnoj grobnici.
U Prijepolju obilježena 32. godišnjica zločina u Štrpcima: Ne odustati od traženja pravde
