Home » Na obali Drine cijeli dan strijeljali Bošnjake – lišeno života ne manje od 829 osoba. Potvrđena optužnica za genocid u predmetu Zoran Simanić i drugi
AGRESIJA|GENOCID|URBICID NAŠI DANI

Na obali Drine cijeli dan strijeljali Bošnjake – lišeno života ne manje od 829 osoba. Potvrđena optužnica za genocid u predmetu Zoran Simanić i drugi

– Sud Bosne i Hercegovine je 7.1.2026. potvrdio optužnicu u predmetu Zoran Simanić i drugi, koja optužene Zorana Simanića i Dragana Jovića tereti da su, radnjama opisanim u optužnici, počinili krivično djelo genocid iz člana 171. tačka a) i b) Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (KZBiH) u vezi sa članom 180. stav 1. i u vezi sa članom 31. istog Zakona.

Optuženi Zoran Simić i Dragan Jović se terete da su, u periodu od 6.7.1995. do 1.11.1995. godine, za vrijeme široko rasprostranjenog i sistematičnog napada pripadnika VRS-a i MUP-a RS, usmjerenog na pripadnike bošnjačkog naroda u zaštićenoj zoni UN-a Srebrenica, tokom kojeg napada je izvedena operacija trajnog i prisilnog preseljenja cjelokupnog bošnjačkog civilnog stanovništva, te nezakonitog hapšenja, zatvaranja, i pogubljenja vojno sposobnih muškaraca Bošnjaka i dječaka iz Srebreničke enklave, te operacija njihovog pogubljenja, ukopa, iskopa, potom ponovnog ukopa na drugim lokacijama u cilju sakrivanja dokaza, na koji način je djelomično istrijebljena skupina bošnjačkog naroda, pri čemu je više od 7.000 muškaraca Bošnjaka i dječaka ubijeno, zakopano, otkopano i premješteno na druge lokacije pa ponovo zakopano, svjesno i htijući pružili pomoć članovima udruženog zločinačkog poduhvata (UZP), a čiji plan i cilj je bio da zatvore i po kratkom postupku pogube, a potom i zakopaju vojno sposobne muškarce Bošnjake iz Srebreničke enklave, a žene, djecu i starce da prisilno premjeste iz enklave.

 

Dalje se navodi da su optuženi učestvovali u realizaciji navedenog plana na način da su, nakon što je najmanje 829 zatočenika muškaraca i dječaka Bošnjačke nacionalnosti iz Zaštićene zone Ujedinjenih nacija „Srebrenica”, 14. jula 1995. godine, sa područja općine Bratunac prisilno dovedeno u osnovnu školu u naselju Roćević, općina Zvornik, a zatim i do lokaliteta šljunkare na obali Drine, naselje Kozluk, općina Zvornik, zajedno sa drugim njima poznatim osobama, pucajući iz vatrenog oružja učestvovali u lišenju života (ubistvima) navedenih zatočenika tokom cijelog dana, na kojoj lokaciji je do kraja dana 15. jula 1995. godine lišeno života ne manje od 829 osoba, čiji posmrtni ostaci su naknadno zatrpani u masovne grobnice na navedenom lokalitetu, a nakon čega su njihovi posmrtni ostaci premješteni u više sekundarnih masovnih grobnica –  saopćeno je danas (petak) iz Suda BiH.

Kozluk je primarna masovna grobnica u koju su ukopani Bošnjaci iz Srebrenice, u blizini sela Kozluk, 15 kilometara sjeveroistočno od Zvornika. Na lokaciju se dolazi putem koji prolazi pored fabrike mineralne vode i bezalkoholnih pića Vitinka u Kozluku i koji, kako se ide prema području koje se koristi za odlaganje smeća i vađenje šljunka pored rijeke Drine, prelazi u stazu. Mjesto grobnice je ostalo neobilježeno.

 

Istražitelji Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) su 1998. godine posjetili ovo mjesto i otkrili promjene terena. Vratili su se u junu 1999. i započeli proces ekshumacije. DNK ispitivanja Međunarodne komisije za nestale osobe (ICMP) pokazala su da se u grobnici Kozluk nalazi 341 žrtva. Međutim, istrage su zaključile da su prije početka ekshumacije neka tijela žrtava uklonjena iz grobnice u pokušaju Vojske Republike Srpske (VRS) da se ubistva prikriju.

Nakon pogubljenja, žrtve ubijene na lokaciji Kozluk nisu bile sahranjivane u jame, već su prekrivene zemljom. Žrtve su nosile civilnu odjeću. Prije egzekucije, na ovoj lokaciji su bile deponovane hiljade razbijenih zelenih staklenih boca, kao i etikete za boce, iz obližnje fabrike Vitinka. To je, pored DNK analiza, analiza tla i velikog broja tijela koja su imala ligature i poveze za oči, bio jedan od faktora koji su pomogli da se primarna masovna grobnica u Kozluku poveže sa sekundarnim masovnim grobnicama Čančarski put 1 (Kamenica 14), Čančarski put 2, Čančarski put 3, Čančarski put 7 i Čančarski put 13.

U presudi koju je MKSJ izrekao na suđenju Draganu Jokiću, načelniku inžinjerije Zvorničke brigade, i Vidoju Blagojeviću, komandantu Bratunačke brigade VRS-a, navodi se da je 15. ili 16. jula 1995. godine, ili oko tog datuma, vojno osoblje VRS-a, pod komandom i kontrolom komandanata Ratka Mladića, Radislava Krstića i drugih, prebacilo približno 500 muškaraca Bošnjaka na izolovano mjesto u blizini Kozluka, koje se nalazilo u zoni odgovornosti Zvorničke brigade. Vojnici su ih na tom mjestu pogubili automatskim oružjem. Dana 16. jula 1995. ili približno tom datumu, pripadnici Inžinjerijske čete Zvorničke brigade, pod kontrolom Mladića, Krstića i drugih, pokopali su žrtve u masovnu grobnicu na tom mjestu. Jokić je pomagao u planiranju, nadgledanju, organizaciji i sprovođenju ukopa.

Blagojević je osuđen na 15 godina zatvora zbog pomaganja i podržavanja ubistava i progona Bošnjaka, uključujući i one pogubljene na Kozluku. Jokić je osuđen na devet godina zatvora zbog ubistava Bošnjaka na nekoliko lokacija, uključujući Kozluk, kao i za pružanje inženjerskih resursa i osoblja za kopanje grobnica za žrtve.

Sudsko vijeće MKSJ-a također je utvrdilo da je Vujadin Popović, načelnik za bezbjednost Drinskog korpusa VRS-a, znao za operaciju ubijanja Bošnjaka, te ju je organizovao zajedno s Ljubišom Bearom, načelnikom Uprave za bezbjednost Glavnog štaba VRS-a, i Dragom Nikolićem, načelnikom bezbjednosti Zvorničke brigade VRS-a. Popović je prisustvovao pogubljenjima u Kozluku, kao i egzekucijama u Orahovcu. MKSJ je Popovića, Bearu i Nikolića osudio i za učešće u genocidu nad Bošnjacima iz Srebrenice.

Srećko Aćimović, komandant Drugog bataljona Zvorničke brigade VRS-a, postupajući po naređenjima komande Zvorničke brigade, obezbijedio je municiju i izdao naredbu za prevoz zatvorenika na obalu rijeke Drine u Kozluku, gdje su zatim ubijeni i pokopani. Sud Bosne i Hercegovine osudio je Aćimovića na devet godina zatvora zbog pomaganja genocida.

Tokom četvrte ekshumacije u Kozluku, 2015. godine, pronađena je još jedna grobnica, s posmrtnim ostacima 55 osoba – 15 kompletnih i 40 nekompletnih tijela. S obzirom da su neki posmrtni ostaci prebačeni iz Kozluka na druge lokacije, nastavlja se potraga za još najmanje 200 tijela. – navodi se na sajtu Mapa masovnih grobnica.

(MiruhBosne)