Polaganjem cvijeća, učenjem dove i prigodnim programom danas je u Višegradu obilježena 34. godišnjica zločina na Bikavcu, jednog od najtežih ratnih zločina počinjenih nad bošnjačkim civilima tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Komemoraciju ispred obnovljene kuće Mehe Aljića organizovalo je Udruženje “Žena – žrtva rata”, a obilježavanju su prisustvovali članovi porodica ubijenih, predstavnici institucija, udruženja i brojni građani.
Kolonu sjećanja i ove godine predvodio je Esad Tufekčić, koji je u “živoj lomači” izgubio suprugu te dvoje maloljetne djece, Ensara i Elmu, stare dvije i pet godina.
Cvijeće su, između ostalih, položili članovi porodica žrtava, predstavnici udruženja i predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Denis Bećirović.
Nakon komemoracije upriličen je vjerski program na mjestu stradanja, a potom su proučeni Jasin i dova te klanjan podne-namaz u Carevoj džamiji. Učesnici su nakon toga posjetili gradsko mezarje Stražište, gdje su odali počast ubijenim višegradskim Bošnjacima.
Prema pravosnažno utvrđenim činjenicama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, pripadnici paravojne formacije pod komandom Milana Lukića 27. juna 1992. godine zatvorili su više od 70 bošnjačkih civila u kuću Mehe Aljića na Bikavcu. Nakon što su pucali u unutrašnjost objekta i ubacili ručne bombe, kuću su zapalili, usmrtivši uglavnom žene, djecu i starije osobe.
Više od tri decenije porodice ubijenih tragaju za posmrtnim ostacima svojih najmilijih. Među njima je i Esad Tufekčić, čija djeca Ensar i Elma nikada nisu pronađena, zbog čega porodica i danas nema mjesto na kojem bi mogla dostojanstveno odati počast.
Predsjednica Udruženja “Žena – žrtva rata” Bakira Hasečić podsjetila je da su tokom ekshumacije 2016. godine u kući Mehe Aljića pronađena tek dva ili tri izgorjela koštana fragmenta iz kojih nije bilo moguće utvrditi DNK niti identitet žrtava.
– Nažalost, do danas nije pronađena nijedna kost. Višegrad šuti i jako mi je žao zbog toga – kazala je Hasečić.
Dodala je da ni nakon 34 godine nije utvrđeno gdje su odvezeni ostaci kuće i tijela ubijenih, te da potraga za posmrtnim ostacima žrtava traje do danas.
Zločin na Bikavcu počinjen je trinaest dana nakon zločina u Pionirskoj ulici, gdje je 14. juna 1992. godine u kući Adema Omeragića živo spaljeno oko 70 bošnjačkih civila iz naselja Koritnik, među kojima su bile žene, djeca, starije osobe i beba stara dva dana.
Spaljivanje bošnjačkih civila u Pionirskoj ulici i na Bikavcu međunarodni i domaći sudovi utvrdili su kao dio progona bošnjačkog stanovništva Višegrada. Sudije Haškog tribunala ove su zločine okarakterisale kao jedne od najgorih primjera nečovječnog postupanja zbog njihove izuzetne okrutnosti, predumišljaja i brutalnosti.
Za zločine počinjene u Višegradu pravosnažno su osuđeni Milan Lukić, Sredoje Lukić, Mitar Vasiljević i Radomir Šušnjar, dok porodice žrtava ističu da pravda nije u potpunosti zadovoljena jer brojni izvršioci nikada nisu procesuirani.
Jedina osoba koja je preživjela zločin na Bikavcu bila je Zehra Turjačanin. Uprkos teškim opekotinama i ranama od gelera uspjela je pobjeći iz zapaljene kuće, a njeno svjedočenje bilo je jedan od ključnih dokaza pred Haškim tribunalom, koji je Milana Lukića osudio na doživotnu kaznu zatvora.
Na području Višegrada još se traga za 467 nestalih osoba, dok su posmrtni ostaci 453 žrtve do sada identificirani. Porodice ubijenih poručuju da potraga neće biti završena sve dok ne pronađu posmrtne ostatke svojih najmilijih i mjesto na kojem će im moći dostojanstveno odavati počast.
Izvor: Preporod.info
