U zajedničkoj akciji obilježavanja neobilježenih mjesta stradanja, Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) zajedno sa Centrom za nenasilnu akciju Sarajevo – Beograd i ProPeace Bosna i Hercegovina oblježilo je mjesto ubistva Huseina Krše i Hajrudina Muzurovića u Zanatskom centru u Brčkom.
Početkom maja 1992. Policijska stanica u Brčkom je korištena za zatočenje civila bošnjačke i hrvatske nacionalnosti. Kontrolu nad objektom imali su pripadnici Vojske Republike Srpske. Tog 7. maja 1992. Goran Jelisić, iz Policijske stanice izvodi dvojicu civila Huseina Kršu i Hajrudina Muzurovića u ulicu Zanatskog centra, i ubija ih. Fotografijama su to zabilježili beogradski fotoreporteri Bojan Stojanović i Srđan Petrović, a njihove fotografije su postale dokaz tog ratnog zločina u Brčkom pred Haškim Tribunalom.
Tijela ubijenih pronađena su 2006. desetak kilometara od grada Brčko, u sekundarnoj masovnoj grobnici Gorice. Goran Jelisić je, između ostalog, osuđen za ubistva u brčanskom Zanatskom centru. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), oglasio ga je krivim na 40 godina zatvora.
“Važno i značajno što smo danas tu, da ovu lokaciju na primjeren način obilježimo i ukažemo da mora postojati prostor za sjećanje na ubistvo Huseina Krše i Hajrudina Muzurovića. Na ovoj ali i na mnogim drugim mjestima širom BiH postoje lokacije koje su i dalje predmet šutnje i negiranja te da u velikoj većini slučajeva još uvijek nemaju dostojan memorijal koji će podsjećati i opominjati na zlo koje se tu dogodilo. Solidarišemo se sa svim žrtvama i da se ovo više nikad ne ponovi.”, izjavila je Tamara Zrnović, članica tima Centra za nenasilnu akciju.
„Njegujemo inkluzivnu praksu memorijalizacije“, kazala je Ljiljana Siničković, direktorica ProPeace u Bosni i Hercegovini, organizacije koja podržava UDIK na izgradnji kulture pamćenja. Napominjući da je to odavanje pošte svim civilnim žrtvama rata. Nebitno na njihovo etničko, vjersko ili drugo porijeklo. „Nije to samo čin sjećanja, već i važan temelj za jačanje društvene kohezije i prevenciju budućeg nasilja.“
Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) već četvrtu godinu zaredom upućuje apel institucijama Brčko distrikta BiH za postavljanje spomen-ploče u ulici Zanatskog centra kako bi se mjesto ubistva trajno obilježilo.
“Obilježavanjem ovog lokaliteta sačuvao bi se trajni spomen na žrtve ubijene u Zanatskom centru. Egzekucija zabilježena fotografijama, ubistvo čini trajnim dokumentom o etničkom čišćenju Brčkog”, istaknuo je Edvin Kanka Ćudić, koordinator UDIK-a. “Distrikt ima obavezu sačuvati sjećanje na ubijene građane, i mi ćemo na tome i u budućnost insistirati.”
NUNS i BH novinari traže da World Press Photo oduzme nagradu Bojanu Stojanoviću
– Nezavisno udruženje novinara Srbije (NUNS) i Udruženje BH novinari uputili su World Press Photo fondaciji zahtjev da opozove nagradu Spot News iz 1993. godine, dodeljenu fotografu Bojanu Stojanoviću, zbog ozbiljnih etičkih dilema a na osnovu novnoobjavljenih saznanja u vezi sa okolnostima nastanka fotografija egzekucije civila Huseina Krše i Hajrudina Muzurovića u Brčkom 1992. godine. U pismu upućenom rukovodstvu Fondacije 27. aprila 2026. godine, NUNS i BH novinari su zatražili i formalno izvinjenje porodici Huseina Krše, objavljivanje ispravke i javno saopštenje o koracima koji će biti preduzeti kako bi se obezbjedilo puno poštovanje etičkih smjernica ove organizacije.
Povod za obraćanje World Press Photo fondaciji je nagrađivani istraživački tekst novinarke Barbare Matejčić „Ubijanje za fotografiju“, objavljen u maju 2025. godine na sajtu BIRN-a i na protalu Novosti, u kojem Matejčić naglašava da fotografije egzekucije Huseina Krše ne mogu biti posmatrane kao puki dokument spontanog zločina, već da postoje vjerodostojni dokazi da je fotograf unapred znao da će do ubistva doći. U svom tekstu, Matejčić citira ratne fotografe i istražitelje ratnih zločina, te kroz analizu blizine, izbora objektiva i niza uslikanih kadrova, kao i to što je sam Bojan Stojanović tokom godina mijenjao svoj iskaz o događaju koji je ovjekovječio, daje potpuno drugačije svjetlo na nastanak nagrađene fotografije.
Dragi moj djede Huso,
Ja sam tvoja unuka Džejla. Nikada se nismo upoznali, ali te puno volim jer mi moj babo puno priča o tebi. Nana je sad dobro.
Htjela sam ti reći da sada završavam drugi razred. U školi mi je super i imam dobre ocjene. Idem i na ples, naučila sam puno novih koraka i baš bih voljela da me možeš gledati kako igram.
Pored toga, idem i u mekteb. Tamo nam je jako lijepo, učimo razne stvari, a naučila sam i da učim dove pa se uvijek pomolim za tebe.
Babo je ovih dana malo tužan. Znam da u četvrtak ide na jedno mjesto u gradu da stavi ploču za tebe, da svi znaju koliko si nam važan i da te nismo zaboravili.
Voljela bih da si tu s nama, da me uhvatiš za ruku i da babo bude sretan.
Ali znam da me ti čuvaš i da me gledaš odozgo iz dženneta dok plešem i dok sam u školi.
Puno te voli i šalje ti najveći zagrljaj do neba,
Tvoja unuka Džejla
