– Javna je tajna i dokazana historička istina, da su pečuvski Bošnjaci prasjedioci grada Pečuha. Samo na budimskoj kapiji imade ih preko 8000 dušah, a megju njimi polovica takovih, koji negovore inače do naški. Bilo na domu, bilo na vinorodnoj gori o berbi, bilo na livadi il na oranici, u kolu il u sastancih naša rieč i pjesma ori iz grlah njihovih. – piše časopis Neven (15. 04. 1887, Sombor.), referirajući se na Bošnjake-katolike ovog mjesta.
Navodi se da je glasoviti Bošnjak Mehmed paša Sokolović zauzeo ovaj grad.
U ovom mađarskom gradu živjeli su u ranijim vijekovima Bošnjaci muslimani i Bošnjaci katolici (kojih ima i danas – oko 8.000).
Njihovi tragovi i baština daju poseban pečat ovom mjestu.
Ranije su naseljavali Tettyét (nastalo od ‘tekija’) i ulice zapadno od Havihegya.
Mnogi su bili kožari i razvili su proizvodnju rukavica, što je i postala tradicija tog grada.
Imali su svoje bogomolje.
-U životu Pečuha „tursko vrijeme“ se čak može nazvati i „bosanskim vremenima“, jer u doba kada su bosanski velikaši vladali Carstvom, Pečuh je bio dio sjeverne Bosne, ističu istraživači.
Poznati historičar Ibrahim Alajbegović Pečevija rođen je u Pečuhu. Po majci je bio Sokolović, baš kao i Jakovalı Hasan Paša, čija džamija podignuta vjerovatno u 16. vijeku i danas krasi Pečuh.
Džamija je prenamijenjivana u crkvu, potom muzej, a od 1989. je ponovo i muslimansko mjesto za molitvu. Tokom agresije na Bosnu, džamija je potpomagala bosanske izbjeglice.
Ispred džamije je prije deset godina postavljena statua historičara Ibrahima Pečevije (1574- 1650).
(MiruhBosne)
