Bajram u našoj zemlji nije samo vjerski praznik, već i naslijeđe koje se prenosi s generacije na generaciju. Čuvaju li se običaji i kako, provjerili smo u Ahmićima kod Viteza, izvještava BHRT.
Iako su još mali, djeca bajramske običaje znaju.
“Ispostio sam cijeli ramazan, želim i ostalima da sve isposte. Bilo je lijepo, Bajram dolazi i eto da se fino to dočeka uz rodbinu”, kaže dječak Muaz iz Ahmića.
“Kada dođem kod nene, poljubim joj ruku i reknem ‘bajrambarećula’. Ona mi dadne bajramluk i kupim sebi nešto”, kaže nam malena Merjem.
Oni malo stariji Ahmićani pamte Bajrame kada se možda manje imalo, a malo više radovalo i sporije živjelo. Ipak, Bajrami u krugu porodice su, svakako, najljepša tradicija.
“To se čisti, sprema, uređuje i sam osjećaj Bajrama, znaš da će u Bajramu bit’ drugačije. Bio je taj Bajram da se, i ako neko s nekim nije bio u kontaktu, da on sa njim fino opet. I ako ne govore, na Bajram se pruži ruka”, prisjeća se Huso Ahmić.
Iako je ovo selo prošlo kroz tešku sudbinu, broj mališana jasno pokazuje da ovdje ima života i da će ga, ističu mještani, biti. Za razliku od općeg trenda odlaska, ulice i igrališta ovdje neće ostati prazni. Četverogodišnja škola prerasta u devetogodišnju, a planirano je i otvaranje vrtića. I u mekteb svi idu.
“Kad sam došao u Ahmiće, kuće su već bile skoro obnovljene, džamije nisu al’ smo ih, hvala Bogu, obje obnovili i sredili. A građenjem i obnovom džamija gradio se i vjerski život, nekako nam je ušlo u tradiciju, hvala dragom Bogu”, kaže Mahir ef. Husić, imam u džematu Ahmići.
Ono najvažnije, dječiji program i poruke koje traju, i ovog su Bajrama spremne.
