Nakon što je na sramotan i uvredljiv način Christian Schmidt, visoki predstavnik u BiH, izjednačio ratnog zločinca Ratka Mladića sa Alijom Izetbegovićem, prvim predsjednikom RBiH, uslijedile su brojne reakcije kako domaćih tako i regionalnih, ali i evropskih i svjetskih zvaničnika.

Esad Širbegović, član Međunarodnog stručnog tima Instituta za istraživanje genocida Kanada, prokomentirao je Schmidtove skanadlozne izjave, ali se i osvrnuo na medijskli prostor koji mu je ponudila jedna lokalna sarajevska televizija.

– Senad Hadžifejzović konačno odjavio rat

U svojoj emisiji, poznati novinar Senad Hadžifejzović konačno je “odjavio rat”. Ovaj trenutak je posebno simboličan jer je Hadžifejzović godinama tvrdio da je upravo on, još 1992. godine, u dnevniku najavio početak rata u Bosni i Hercegovini, ali da ga nikada nije službeno “odjavio”. No, ovaj put, pred kamerama, u emisiji s visokim predstavnikom Christianom Schmidtom, Senad je konačno proglasio kraj rata. Međutim, to nije bio kraj rata kakav su mnogi očekivali. To je bila kapitulacija.

Ova “kapitulacija” zapravo je bila osobna – kapitulacija Hadžifejzovića kao TV voditelja i odgovornog novinara. Naime, u toj emisiji Schmidt je izrekao tezu koja je šokirala gledatelje: poistovjetio je Ratka Mladića, osuđenog ratnog zločinca, s predsjednikom Republike Bosne i Hercegovine. Ovaj čin de facto izjednačava počinitelja genocida s njegovom žrtvom.

Optuživanje žrtve nije ništa novo u negiranju genocida. Na primjer optuživanje žrtve u negiranju Holokausta uključuje tvrdnje da su Jevreji izazvali antisemitizam svojim političkim i ekonomskim uticajem, prebacujući krivicu sa nacista na žrtve. Slično tome, u genocidu u Ruandi, negatori tvrde da su Tutsi, svojom povijesnom dominacijom, izazvali mržnju koja je dovela do genocida, umanjujući odgovornost Hutu ekstremisa. Ovaj obrazac je sličan optuživanju žrtava silovanja, gdje se krivica prebacuje na žrtvu, umjesto na počinitelja zločina.

Zato je važno negatore konfrontirati sa činjenicama kako im se ne bi dopustilo revidiranje historije.

Hadžifejzović, međutim, nije pružio činjenice koje bi osporile Schmidtove izjave. Nije spomenuo presude protiv Mladića za ratne zločine, niti je Schmidtu postavio jasne novinarske granice. Umjesto da pruži kontekst i zaštiti istinu, dopustio je da Schmidtov stav ostane neosporen.

Ovakvo ponašanje ne nosi samo osobne, već i šire društvene posljedice. Time što je dao prostor negiranju genocida nad Bošnjacima, Hadžifejzović je prekršio osnovne etičke principe novinarstva i postao saučesnik u negiranju genocida nad Bošnjacima.

Uloga novinara nije samo izvještavati, već i odgovorno usmjeravati javnost ka istini, posebno kada su u pitanju osjetljive teme poput ratnih zločina i genocida.

Ovo je i izdaja svih onih koji su dali svoj život u borbi protiv počinitelja genocida kako bi Senad Hadžifejzović, važan bosnjački novinar, mogao imati svoju emisiju. Senad je bio jedan od rijetkih glasova koji je hrabro izvještavao o zločinima i nepravdi tijekom rata, pružajući glas žrtvama i svjedočeći istinu. Njegova emisija je tada postala dio borbe i samoga bića žrtve. Stoga, izdaja Senada Hadžifejzovića predstavlja i veliku izdaju svih onih koji su preživjeli genocid, jer im je oduzet dio njih samih, navodi Širbegović, prenosi Hayat.