Piše Fatma Al Zahraa Sehwail
Otkako je prekid vatre stupio na snagu, nebo u Gazi se promijenilo. Vlada neobičan mir. Ne čujemo više izraelske borbene avione i helikoptere. Kvadrokoptera također nema, ali dronovi (zanana) ostaju.
Zujanje izraelskih dronova je nepogrešivo. Bilo je naš stalni pratilac u Gazi dugi niz godina dok je Izrael razvijao tehnologiju dronova koristeći nas kao objekte za testiranje.
Tokom genocida, blizina i glasnoća zujanja su se pojačali, šaljući jasnu poruku – dronovi su gladovali za dušama stanovnika Gaze. Ti leteći strojevi 15 mjeseci su kontrolirali gdje idemo, šta radimo i ko živi ili umire. Činilo se kao da je okupacija postavila nadzornu kameru nad svakom živom dušom u Gazi. Činilo se kao da su dronovi brojčano nadmašili ptice na nebu Gaze.
Tokom 15 mjeseci zujanje nije prestajalo – ni danju ni noću. Ugradilo bi se u glave ljudi u Gazi, i mladih i starih, i mučilo ih. Pojelo bi naš razum i optimizam da će rat ikada prestati.
Panika i strah od dronova
Pod rojem dronova na nebu i najjednostavnije aktivnosti bile su izazov. Dok kuhate jelo, zvuk bi stvarao mračnu pozadinu, ometajući vas. Izgubili biste prisebnost i spalili ono malo hrane što ste imali.
Dronovi bi vam uništavali živce, iritirali vas i ostale članove porodice, izazivali napetost i eskalaciju svađa.
Jedna starija žena u kampu u kojem smo odsjeli jednom mi je rekla: “Dron mi jede misli”. Neprestano zujanje smatrala je hroničnom, neizlječivom glavoboljom. Noću bi se pogoršalo, probijalo joj mozak i lišavalo je sna. Kad bi zaspala, imala bi noćne more o bombardiranju i razaranju.
Dronovi su terorizirali ne samo zujanjem i nadzorom, nego i proizvoljnim masovnim ubistvima. Biti napolju nakon što padne mrak značilo je da riskirate da postanete meta. Tako bi neposredno prije nego što padne noć, Palestinci požurili nazad u svoje šatore i sklonili se. Djeca koja bi se inače igrala vani, također bi ostala tu.
Noću, ako biste osjetili potrebu otići u WC, imali biste dvije mogućnosti – ili namočiti samog sebe ili riskirati život kako biste obavili nuždu. Panika i strah obuzeli bi vaš um dok biste pritiskali mjehur, pokušavajući se zadržati.
Znala sam za nekoliko porodica koje su noću koristile kante za nuždu i praznile ih ujutro.
Varanje žrtvi snimljenim zvukovima
I kupanje je postalo opasna stvar u raseljeničkim logorima. Nije se smjelo riskirati paliti vatru predvečer kako bi se zagrijala voda, jer bi to moglo privući dronove. Stoga biste morali požuriti s tim procesom tokom dana – polijevati tijelo vodom i ispirati sapun što je brže moguće dok ste morali razmišljati: šta ako se oglasi dron? Brzo biste se odjenuli jer je mogućnost smrti bila nepodnošljiva.
Genocid je imao novu karakreristiku s dronovima – sakrivanje Palestinaca i strah da se odvaže izaći napolje.
Zamislite, tokom neprospavane noći čujete mijaukanje gladne mačke. Vođeni svojim ljudskim suosjećanjem, izlazite joj ponuditi nešto za jelo. I vi ste gladni, ali duboko u sebi govorite sebi: “Mogu sama pronaći hranu, ali mačka ne može“. Izađete napolje da joj bacite komadić hrane i pucanj iznenada prekine vaš suosjećajni čin.
Dronovi i kvadrokopteri koristili su se raznim snimljenim zvukovima kako bi prevarili svoje žrtve – bebu koja plače, dijete koje vrišti u pomoć. Oni su lovili suosjećanje i solidarnost Palestinaca koji su izdržali uprkos nepodnošljivoj patnji rata.
Toliko smo se navikli da nas dronovi muče da smo u rijetkim trenucima, kada bi njihovo zujanje prestalo, osjećali da nešto nije u redu.
Tišina koja sluti na zlo
Moja kolegica Wissal rekla mi je da je jedne noći primijetila da ne čuje nikakve letjelice. Bila je prestravljena. Probudila je svoju porodicu, nagovarajući ih da spakuju torbe. Tišina je slutila na zlo, pomislila je.
Prisjetila se šta se dogodilo u Rafahu jedne noći kada su dronovi utihnuli – pokrenut je užasan napad koji je opustošio njihovo naselje. Njena porodica uspjela je pobjeći.
Wissal je bila u pravu. Tišina se ponovo pokazala znakom nastupajućeg napada. Kada je izraelska vojska počela bombardirati “sigurnu zonu” u kojoj su se ona i njena porodica sklonili, ponovo su pobjegli i spasili svoje živote.
Danas, kada je prekid vatre stupio na snagu, neposredna opasnost od pogibije u izraelskom napadu možda je privremeno nestala, ali nadzor i zujanje dronova se nastavljaju. Dronovi nam i dalje oduzimaju osjećaj sigurnosti i autonomije.
Šanse za nebo bez bespilotnih letjelica i dalje su daleki san, koji je suštinski povezan sa širom borbom za pravdu, samoopredjeljenje i mir. Samo stvarnim završetkom okupacije vizija čistog neba može zaista postati stvarnost. Dok se to ne dogodi, dronovi će nastaviti proždirati naše umove.
Izvor: AJB
