Posljednjih dana u javnosti se povela polemika oko inicijative da se 1. februar obilježava kao Dan osnivanja grada Sarajeva.
Dan osnivanja Sarajeva (1. februar) i Dan grada Sarajeva (6. april), su značajni datumi u povijesti glavnog grada Bosne i Hercegovine.
Dan osnivanja Sarajeva (1. februar) ni po čemu ne umanjuje vrijednost Dana grada Sarajeva (6. april), niti jedno drugo ikako isključuje.
Inicijativa Gradskog Vijeća Sarajeva, te finalna odluka ne smije biti politizirana već donešena u skladu sa relevantnim historijskim činjenicama, te stavovima struke. – navode oni koji podržavaju inicijativu.
Stručni elaborat historičara: https://www.isabegishakovic.com/prijedlog-ustanovljenja-dana-osnivanja-sarajeva/
Članovi akademske zajednice, historičari, historičari umjetnosti, arheolozi, muzeolozi, pravnici, lingvisti, književnici, primarijusi, doktori, učitelji, profesori, umjetnici, njih više od 130, dali su podršku ovom prijedlogu.
-Mi, dolje potpisani, sa zadovoljstvom i punom podrškom obraćamo se Vijećnicima Grada Sarajeva i ukupnoj javnosti povodom inicijative u Gradskom vijeću Grada Sarajeva da se 1. februar zvanično proglasi Danom osnivanja Sarajeva. Ova inicijativa, utemeljena na stručnom elaboratu historičara koji su analizirali vakufnamu Isa-bega Ishakovića i historijski proces osnivanja Sarajeva u 15. stoljeću, predstavlja značajan korak u afirmaciji i valorizaciji historijske baštine našeg glavnog grada. Historiografska istraživanja potvrđuju da je Isa-beg Ishaković, utemeljitelj Sarajeva, 1462. godine legalizirao vakufnamu kojom je formalizovao osnivanje urbanog jezgra budućeg Sarajeva.
Kao što je u mnogim svjetskim metropolama praksa da se njihovo osnivanje obilježava na temelju prvih pisanih i pravno utemeljenih dokumenata, smatramo da i Sarajevo zaslužuje zvaničan datum koji će afirmisati njegovu bogatu historiju. Proglašenje 1. februara Danom osnivanja Sarajeva doprinijelo bi jačanju svijesti o kontinuitetu razvoja grada, njegovoj višestoljetnoj ulozi kao kulturnog, ekonomskog i političkog središta, te unaprijedilo istraživanja i očuvanje bosanskohercegovačke urbane baštine. Pozivamo uvažene gradske vijećnike, nadležne institucije, akademsku zajednicu, kulturne radnike i građane Sarajeva da podrže ovu inicijativu i zajednički doprinesu institucionalizaciji ovog važnog datuma. Sarajevo, kao grad koji stoljećima simbolizira susret civilizacija, treba i zaslužuje dan u kojem će se dostojno obilježavati njegov historijski početak, navode u pismu.
Oni su skrenuli pažnju na pokušaj unošenja zabune u javnosti povezivanjem ove inicijative sa 6. aprilom, Danom grada, za šta ne postoji nikakav razlog.
-Izražavam punu podršku ponovnoj incijativi i prijedlogu da se 1. februar obilježava kao Dan osnivanja grada Sarajeva, na temelju relevantne stručne ekspertize i zdravog razuma.
Nadam se da će se gradski zastupnici ovaj put oduprijeti politikantsko-ideološkim pritiscima pojedinaca i grupica koji bi da selektivno privatizuju historiju ovog grada, te da će se u godišnji kalendar obilježavanja važnih događaja uvrstiti i Dan osnivanja grada, ali i da ćemo se na taj način kao generacija konačno odužiti osnivaču grada, istakao je doktor historijskih nauka Sedad Bešlija.
Ipak, prijedlog se nije svidio svima. Njihov glas dominira pojedinim medijima.
Udruženje za zaštitu kulturne baštine Isa beg Ishaković analiziralo je medijski istup jednog od historičara.
–Prilog poznavanju pitanja Dana osnivanja grada Sarajeva: kontinuitet ili zaokret?
Iza teza iznesenih u javnom prostoru u pravilu bi trebale postojate argumentovane činjenice i moralna odgovornost. Ukoliko se nakon izvjesnog vremena promjene određena naučna gledišta, javnost zaslužuje da na iste dobije odgovore. Dakle, opravdano se javljaju dileme zbog čega je došlo do promjena u vezi određenog pitanja.
Da je zaista tako, između ostalog, svjedoči i akademik DR. HUSNIJA KAMBEROVIĆ koji je prije nepunih dvadeset godina jasno i nedvosmisleno zastupao tezu da je Isa-beg Ishaković osnivač grada Sarajeva.
U prilog tome prilažemo odlomke knjige Robert J. Donia, čiji je glavni i odgovorni urednik bio akademik dr. Husnija Kamberović. Recezenti knjige su bili uvaženi historičari akademik Dževad Juzbašić i prof. dr. Mustafa Imamović.
Iz knjige izdvajamo slijedeće navode:
Poglavlje 1. „Osnivači Sarajeva“
„Osmanska vlast je Sarajevo osnovala kao novi grad sredinom XV stoljeća s namjerom da ga učini odrazom islamske osmanske civilizacije“.
Poglavlje 9. „Smrt i život u opkoljenom Sarajevu“
„Druga konferencija, odgođena na godinu dana zbog početka rata, je održana u martu 1993. godine u spomen 530. godišnjice vakufname Isa-bega Ishakovića, dokumenta koji predstavlja akt osnivanja Sarajeva“.
Poznato je da je nakon toga na zahtjev Gradskog vijeća grada Sarajeva akademik dr. Husnija Kamberović bio angažiran u Komisiji koja je imala zadatak da utvrdi lokaciju ukopa Isa-bega Ishakovića, osnivača grada Sarajeva. Komisiju čiji su sastav tada činili dr. Behija Zlatar, prof. dr. Vesna Mušeta i doc. dr. Husnija Kamberović podnijeli su izvještaj u kojem je nedvosmisleno na više mjesta navedeno da je Isa-beg Ishaković osnivač grada Sarajeva. Ovim putem, između ostalog, donosimo i dio zaključka Gradskog vijeća Grada Sarajeva u kojem je navedeno sljedeće: „Gradsko vijeće Grada Sarajeva je primilo k znanju informaciju Komisije za utvrđivanje lokacije ukopa Isa-bega Ishakovića, osnivača Grada Sarajeva i njegovog sina Mehmed-bega.“
Međutim, danas kada se u medijima ponovo aktueliziralo pitanje Dana osnivanja grada Sarajeva možemo svjedočiti posve drugačijim gledištima. U nedavnom istupu akademik dr. Husnija Kamberović je iznio suprotan stav, navodeći za N1 sljedeće: „Ali, čak i kada bi se prihvatila tvrdnja Komisije da je vakufnama Isa-bega Ishakovića osnivački akt Sarajeva (a ja mislim da nije, upravo zbog toga što se time zanemaruje predosmanska tradicija), nije moguće potvrditi da je to bilo baš 1. februara.“
Uzevši u obzir tvrdnje iznesene prije nešto manje od dvije decenije, javnost se s pravom može zapitati koji su razlozi promjene naučnog stava. Nije nepoznata činjenica da otkrivanjem novih saznanja kod određenog broja istraživača može doći do promjene gledišta. Stoga, novi podaci bi svakako bili poželjni i pridonijeli bi boljem sagledavanju jednog ovakvog pitanja. U suprotnom, ukoliko nisu ustanovljena nova saznanja, javnost može ostati zbunjena promjenom stava. Budući da je riječ o ličnosti od historijskog značaja, javnost zasigurno zaslužuje da adekvatno bude informisana o razlozima promjene naučnog gledišta. – navode iz Udruženja.
𝑹𝒐đ𝒆𝒏𝒋𝒆 𝒗𝒆𝒍𝒆𝒈𝒓𝒂𝒅𝒂 – februar 1462. godine
Iako je arheološki dokazano da Sarajevo vuče korijene još iz prethistorije, djelovanje Isa-bega Ishakovića predstavlja najvažniju epizodu u dugoj historiji formiranja Sarajeva kao prepoznatljive urbane cjeline.
Sredinom 15. stoljeća Isa-beg Ishaković udario je temelje jednog sasvim novog grada, čiji razvoj u kontinuitetu teče do danas, pa se zbog toga Isa-beg Ishaković s pravom smatra njegovim osnivačem.
-Isa-beg je već 1457. godine, po naređenju sultana Mehmeda Fatiha II, podigao džamiju danas poznatu kao Careva, a nedaleko od džamije izgradio je dvor – Saraj – po kojem grad i dobija ime.
-Iako je izgrađena sredstvima iz carske riznice, Careva džamije danas je dio Isa-begovog vakufa i predstavlja najljepši spomenik njegovog vremena i dobročinstva. Mnogi objekti tog vakufa s vremenom su uništeni, ali Careva džamija i hamam koji se nalazi tik uz nju i danas su dio sarajevske gradske jezgre.
-Na osnovu istraživanja iz prvorazrednih izvora danas znamo da je Isa-beg našao najprikladnijim da se na mjestu srednjovjekovnog naselja Brodac (današnji prostor od Bentbaše do Baščaršije) utemelji novi grad. Isa-beg je to zemljište oduzeo zatečenim vlasnicima, a u zamjenu im dao zemlju u selu Vrančić u Hrasnici. Tu na Bentbaši dao je izgraditi tekiju (záviju) i musafirhanu (gostionicu), koja se smatra najstarijom u Bosni, ističu historičari.
-Isa-beg Ishaković drugi je sandžak-beg Bosanskog sandžaka. Po nekim historičarima i njegovo porijeklo je bosansko.
Ishaković prije sarajevskog utemeljio i vakufe u Skoplju i Novom Pazaru.
-I on i njegovi sinovi ostat će zapamćeni po vrlo prijateljskim odnosima sa Dubrovnikom, i to ne samo preko trgovaca nego i preko ljekara koji su dolazili iz Dubrovnika da liječe u Bosni. Često su razmjenjivani i pokloni povodom praznika ili porodičnih slavlja.
Ishaković, u jednoj od svojih vakufnama, Sarajevo naziva “cvijetom među gradovima”.
“Cvijet među gradovima”: Sarajevo – Careva džamija i Isa-begov hamam
