Igor Štimac, proslavljeni hrvatski nogometaš i trenutni trener Zrinjskog, prošlog je vikenda u Neumu proglašen i Hercegovcem godine. U intervjuu za Večernji list Štimac je progovorio o svojim hercegovačkim korijenima, životu u Mostaru, gdje je od početka augusta 2025. godine, odnosu s medijima, mogućim sankcijama te kako provodi slobodno vrijeme, kojeg, kako kaže, i nema previše.
– Odgojila me majka Hercegovka koja me rodila. Evo, Bogu hvala, u Neumu je bio izbor za Hercegovca godine. Ona je rođena nekoliko kilometara poviše Neuma, u selu Duži. Tvrd je to odgoj bio. Onakav kakav treba biti. Tako sam i ja izrastao u tvrdog momka i, nadam se, čestitog. Vidim da je ponosna na mene, to mi govori dovoljno, kazao je Štimac.
O životu na jugu Bosne…
– Mostar ima svoju emociju, Hercegovina ima svoju emociju. Bilo gdje u Hercegovini osjećam se kao kod kuće. Mostar je nešto posebno zato što je moj posao vezan uz Zrinjski, koji toliko predstavlja hercegovački narod i općenito Hrvate u Bosni i Hercegovini, da imam iznimnu obvezu biti tu – čvrst, opstojan i dosljedan onome radu koji je nužno ostvariti kako bi Zrinjski išao naprijed.
O bosanskom pasošu…
– Mama je izvadila sve nužne podatke koji su potrebni za prijavu za pasoš. Vidim da se već dio tih dokumenata rješava u Mostaru, jedan dio ovdje gdje je ona rođena, tako da će i to biti brzo riješeno.
O odnosu prema sarajevskim medijima…
– Ne, nema me razloga izbaciti iz takta. Znam da ima puno frustriranih ljudi, puno nesretnih ljudi koji žele liječiti svoju nesreću upirući prstom u druge, okrivljujući ih za svoje nedaće i probleme. Ne zamjeram im ništa. Uostalom, mi smo kršćani, tako smo i odgojeni, da ne sudimo drugima, da gledamo sebe, da pomognemo svima oko sebe. Oni u Sarajevu nemaju mi šta zamjeriti. Njima sam dao jednu kćer, svoju sam djecu učio da biraju ljude u životu, da ne gledaju vjeru i naciju. Tako da svi oni koji mi zamjeraju, u krivoga upiru prstom – kazao je Štimac u kontekstu medijskih natpisa da je njegova kćerka udata za Bošnjaka iz Visokog.
Podsjećamo, Štimac nerijetko u javnosti istupa poput glasnogovornika određenih nacionalnih političkih stranaka, što je po mnogima sušta suprotnost ‘fair-playa’ jednog sportskog radnika, posebno u društvu kakvo je naše. Neki u svemu tome kao motiv vide ličnu frustraciju bivšeg reprezentativca Hrvatske i trenera mostarskog Zrinjskog.
