– I ovaj je most sagradio stari neimar (kodžamimar) Sinan, sin Abdulmennan-agin, a po Sulejman-hanovoj naredbi.
On izgleda kao luk duge koji se uzdiže do Kumove Slame i pruža s jedne litice na drugu. Ispod sredine mosta teče rijeka.
Kako se sa obje strane toga mosta nalaze tvrđave, to nije moguće preći s jedne na drugu stranu grada drugim putem osim preko tog mosta.
Eto neka se zna da sam ja, bijedni i jadni rob (božji), Evlija, dosada prešao i vidio šesnaest carevina, ali tako visok most nisam vidio.
On je prebačen s jedne na drugu stijenu, koje se dižu do neba.
Dužina toga mosta od jedne do druge kapije, što se nalaze na unutrašnjoj strani dviju tvrđava, koje leže na oba kraja mosta – iznosi ravnih stotinu koraka, a širok je petnaest stopa.
Čudna je vještina koju je pokauao Ibrahim-efendija, roznamčedžija sultana Murat-hana IV, provodeći preko toga mosta mjedenim čuncima vodu koja se nalazi u Tabačkoj čaršiji (debbag hane varoši) na zapadnoj strani mosta, dovodeći je u čaršiju i pazar (trg), što se nalaze na ovoj strani mosta i razvodeći je po banjama (hamam), džamijama i medresama. Ukratko, to je most iznad i ispod koga teče voda.
Datum kad je Gazi Sulejman-han podigao taj most sadržan je u riječima:
‘𝐾𝑢𝑑𝑟𝑒𝑡𝑖 𝑘𝑒𝑚𝑒𝑟𝑖’ – Godine 984.
Drugi versifikovan hronostih glasi:
𝑂𝑣𝑎𝑗 𝑗𝑒 𝑚𝑜𝑠𝑡 𝑠𝑎𝑔𝑟𝑎đ𝑒𝑛 𝑝𝑜𝑡𝑝𝑢𝑛𝑜 𝑘𝑎𝑜 𝑙𝑢𝑘 𝑑𝑢𝑔𝑒
𝐼𝑚𝑎 𝑙’ 𝑚𝑢 𝑠𝑙𝑖𝑐̌𝑎𝑛 𝑛𝑎 𝑜𝑣𝑜𝑚 𝑠𝑣𝑖𝑗𝑒𝑡𝑢, 𝑚𝑜𝑗 𝑏𝑜𝑧̌𝑒!
𝐽𝑒𝑑𝑎𝑛 𝑧𝑛𝑎𝑙𝑎𝑐 𝑝𝑜𝑔𝑙𝑒𝑑𝑎 𝑔𝑎 𝑠 𝑑𝑖𝑣𝑙𝑗𝑒𝑛𝑗𝑒𝑚
𝐼 𝑟𝑒𝑐̌𝑒 𝑚𝑢 ℎ𝑟𝑜𝑛𝑜𝑠𝑡𝑖ℎ:
‘𝐼 𝑚𝑖 𝑐́𝑒𝑚𝑜 𝑝𝑟𝑒𝑐́𝑖 𝑝𝑟𝑒𝑘𝑜 𝑜𝑛𝑒 𝑐́𝑢𝑝𝑟𝑖𝑗𝑒
𝑃𝑟𝑒𝑘𝑜 𝑘𝑜𝑗𝑒 𝑗𝑒 𝑝𝑟𝑒𝑠̌𝑎𝑜 (𝑜𝑠𝑡𝑎𝑙𝑖) 𝑠𝑣𝑖𝑗𝑒𝑡, 𝑚𝑜𝑗 𝑠𝑢𝑙𝑡𝑎𝑛𝑢!’
𝐺𝑜𝑑𝑖𝑛𝑒 974./1566.
Zaista je neimar uložio svu svoju snagu i jasno pokazao svoju veliku sposobnost. Kad se ovaj most pogleda iz daljine, izgledao okrugao kao luk iz koga je istom izletjela strijela pa tako stao.
Neimarski ukus, preciznost, eleganciju, koja je unošena u ovu divnu kamenu tvorevinu, nije pokazao nijedan stari neimar.
Otkako je sazidan ovaj visoki most, otada ovamo dolaze neki veziri, prvaci i visoki dostojanstvenici da ga vide.
I sjedeći u pomenutom čardaku, oni promatraju kako mnoga smiona djeca šehera stoje spremna na ivici mosta.
I kad se zatrče i skoče s mosta, padaju dolje u rijeku i lete u zraku kao ptice praveći svaki od njih neku posebnu vrstu akrobacije.
Jedni skaču strmoglav, drugi sjedeći alaturka, a neki opet skaču u vodu udvoje, utroje i odmah srećno izlaze na obalu, uspinjući se uz stijene i dolaze gore na kraj mosta i primaju darove od vezira i prvaka.
Visina ovog mosta je 87 hvati, a dubina rijeke 87 aršina.
U njoj ima stijena velikih kao kupola kupatila; njih rijeka valja uz veliku buku.
Zaista je velika smjelost da sitna djeca skaču u takvu rijeku.
Mnogi šegrti (gulam) noseći jelo svojim majstorima u dućane, ne idu mostom, nego stave jelo na glavu, a tasove (sofra tasi) i hljeb uzmu u ruke, pa idu smiono kližući se uzanom ivicom mosta (korkaluk).
/E. Čelebija, druga polovina 17. vijeka./
(MiruhBosne)
