Autor uvodnog gola u Splitu u četvrtak protiv Francuske (2-0), Ante Budimir, bivši izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, morao je čekati 33 godine da u dresu Osasune postane trenutno treći strijelac La Lige, iza Roberta Lew
Ante Budimir se digao na splitsko nebo i posegnuo za zvijezdama. U starosti od 33 godine konačno je u četvrtak uspio postići odlučujući gol za Hrvatsku (2-0). Iako mu je to tek četvrti gol u dvadeset i devet nastupa, njegov početni gol protiv Francuske je u skladu sa njegovom efektivnošću u Osasuni ove sezone (18 golova u 31 meču, uključujući 15 u La Ligi).
To mu omogućava da sedne na podijum liste najboljih strijelaca španskog prvenstva, iza Barselone Roberta Lewandowskog (22) i Madriđana Kyliana Mbappéa (20). “Veoma sam sretan i ponosan što održavam formu i zadovoljan kako mi ide karijera”, rekao je nakon što je vidio kako mu predsjednik Osasune Luis Sabalza uručuje nagradu za najboljeg strijelca svih vremena u La Ligi prošle nedjelje (59 golova u 149 mečeva).
Ovaj trofej nagrađuje njegovu odlučnost da uspije u fudbalu. Kao i mnogi ljudi njene generacije, ona je rezultat života koji su ratovi u bivšoj Jugoslaviji okrenuli naglavačke. Rođen u Zenici 22. jula 1991. godine, ali porijeklom iz sela Ozimica, u Bosni u kojoj je tada živjelo 80% muslimana, ovaj bosanski katolik bježao je od bombi i masakra u dobi od šest mjeseci, nakon što je njegov otac poginuo u saobraćajnoj nesreći.
Sa majkom Janjom i sestrama blizankama, Irenom i Renatom, došao je da se skloni u Veliku Goricu, kod Zagreba, glavnog grada Hrvatske. Morao je čekati šest godina da bi mogao preći granicu koju su osiguravale mirovne snage UN-a i posjetiti svoje dvije bake. Od tada je to radio svakog ljeta. Ostatak godine ćaska s njima na WhatsApp-u.
U to vrijeme se zainteresirao i za sport. Strastven za boks i borilačke vještine, na kraju je više volio fudbal nego rukomet. Srećom, jer je uspio da svoju strast pretvori u svoju profesiju. Zna kome duguje: “Hrvatska mi je dala sve i jako sam zahvalan”, rekao je nedavno. Da sam ostao u Bosni, vjerovatno bih radio u polju, pomagao svojoj porodici. »
Umjesto toga, “zenički labud”, koji mu je nadimak dobio u Crotoneu (ITA) zbog svog stila, vodi život kao fudbalski akrobat, dok pohađa dopisni studij na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, gdje su njegove sestre diplomirale. Kasno mu je otvorila vrata selekcije, sa 29 godina. Ako njegov gol omogući Vatrenima da ove nedjelje navečer eliminišu Plave, konačno će postati jedna od njihovih zvijezda, piše francuski L’Equipe.
Bosanski B tim i nacionalni ponos
Poznato je kako je selekcija Hrvatske još od svog nastanka prepuna igrača koji su rođeni ili porijeklom iz naše zemlje. Navijači ovog uspješnog tima večeras su usred Pariza zapjevali pjesmu Moja Hercegovina…
Tako je to posljednjih decenija. Čitav 20. vijek radilo se na tome.
Krajem 19. vijeka pričala se druga priča. Prvaci bosanskih katolika tog vremena, franjevci, odbijali su da se identifikuju sa susjedima. Govorili bi, da se kao Bošnjaci imaju ponositi većom slavom nego kad bi bili Hrvati.
