AVDO PALIĆ, komandat bosanske vojske i odbrane Žepe, sebe je žrtvovao za svoj narod, kojeg je hrabro branio tri i po godine u malom podrinjskom mjestu.
Nakon što je krajem jula ’95. zarobljen tokom pregovora u UN bazi – uz Mehmeda ef. Hajrića i Amira Imamovića, odveden je u Bijeljinu.
Umjesto da bude razmijenjen u septembru mjesecu, Palić je ubijen – pucnjem s leđa!
Posmrtni ostaci podrinjskog junaka ekshumirani su iz masovne grobnice kod Rogatice, 2001.
Ukopan je u haremu Ali-pašine džamije u Sarajevu.
-U haškoj presudi Zdravku Tolimiru, koji je osuđen na doživotnu robiju, kao zločin genocida okvalifikovano je ubistvo pukovnika Avde Palića te Mehmeda Hajrića i Amira Imamovića.
– Morate u ovom trenu razumjeti sve okolnosti da bi razumjeli Palićev heroizam. On je dobrovoljno ostao kada su se ljudi pod njegovom komandom sakrili u gustu šumu iznad grada. Niko nije garantirao da će masovna evakuacija muškaraca biti obavljena iako su u Sarajevu trajali pregovori kako bi bili razmijenjeni za srpske ratne zarobljenike.
Palić je cijelo vrijeme sačuvao svoj dignitet i vojnički stav. Nijednom nije pokazao strah, neko kajanje niti slabost bilo da je imao posla sa Mladićem ili drugim oficirima. Bio je prisutan, aktivan, ponašao se kao da je on glavni, djelovao da zaštititi svoj narod. Razumio je i prihvatio rizik, odricanjem od vlastitog života.
Dozvolite mi da podijelim jedan događaj koga se jasno sjećam. Došlo je do pauze u evakuaciji pri vrelini jula. Nekoliko srpskih oficira i Palić su zajedno sjedili za stolom ispred kampa UN-a, ručali su. Možda su jedan ili dvojica čak poznavali Palića od prije rata. Priča je odmah krenula o ratu i Srbi su glasno optuživali Palića za razne akcije koje su navodno počinili Bošnjaci.
Još ih čujem kako, naizmjenično, vrše pritisak i galame na njega:
„Avdo! Avdo!“ Vidim Palića, okruženog. Nijednom se nije ni trznuo, mirno je iznosio svoj stav i priču. U njihovim očima sam vidio iznenađenje, pa čak i poštovanje. Isto je bilo kada su ga uhvatili agresivni srpski vojnici. Bez trzaja, bez straha… – kazuje u jednom intervjuu Edward P. Joseph, profesor na američkom Johns Hopkins univerzitetu u Washingtonu.
‘Ne bojte se narode Žepe. Meni ova Žepa, osim ove moje Esme, ništa nije dala, ali ja sam posljednji koji će izaći iz Žepe. Ničije dijete neće ostati siroče prije moga.’ – legendarni žepski komandant bosanske armije, rah. Avdo Palić.
Avdo Palić rođen je 1958. u mjestu Krivača kod Han-Pijeska.
Tokom studija u Sarajevu upoznao je svoju suprugu Esmu iz Žepe.
Prije agresije na Bosnu živio je u Vlasenici gdje je bio zaposlen kao nastavnik u lokalnoj srednjoj školi, a zatim se preselio u Sarajevo.
U Žepi se zatekao za Bajram 1992, prilikom posjete rodbini, gdje je organizovao otpor starosjedilačkog bošnjačkog stanovništva i herojski branio izolovani gradić na istoku Bosne.
Priča o Avdi Paliću je priča o veličini našeg čovjeka, priča nedovoljno ispričana.
(MiruhBosne)
