Treba biti realan pa reći da se malo ko uzbudio kada su bosanskohercegovački mediji objavili vijest da je u okolini Foče „oskrnavljen“ arheološki lokalitet na kojem se nalazi nekropola stećaka. Mediji su pisali da su mještani sela Šadići na Tjentištu bili ogorčeni kada su ustanovili da su zbog izgradnje i rekonstrukcije magistralnog puta od Foče prema Trebinju „uništeni stećci“ koji pripadaju Nacionalnom parku Sutjeska.
Da bi potkrijepili svoje tvrdnje, mještani su fotografisali lokalitet i na tim fotografijama se vide polomljeni srednjovjekovni nadgrobni spomenici. Nekoliko sati kasnije tim su se povodom oglasili iz Puteva Republike Srpske, negirajući navode mještana. U saopštenju su naveli kako „kameni ostaci“ nisu dirani niti rušeni nego je oko njih samo očišćeno nisko rastinje.
“Izvođač radova izgradnje nove trase magistralnog puta M1-109, Gacko – Foča (stara oznaka M-20), preduzeće ‘Mrkonjić putevi’ u prethodnih nekoliko dana vršio je krčenje šiblja i niskog rastinja na trasi budućeg novog magistralnog puta. Nakon što je šiblje raskrčeno, uočeno je da se u putnom pojasu nalaze kameni ostaci koji nisu dirani niti rušeni, nego je samo oko njih raskrčeno šiblje i nisko rastinje”, napisali su Putevi Republike Srpske u dopisu koji su poslali portalu Klix.
Devastacija je višedecenijski fenomen
Devastacija kulturno-historijskog naslijeđa nije nov fenomen, nego praksa koja traje decenijama, a posebno su „na udaru“ bili spomenici kulture iz bosanskog srednjovjekovlja. Ako se utvrdi da je do oštećenja lokaliteta u okolini Foče došlo, bez obzira bilo to namjerno ili slučajno, bit će to samo još jedan u nizu „incidenata“ čiji su objekt stećci i nekropole.
U kratkom razgovoru za Al Jazeeru Gorčin Dizdar, aktivista u zaštiti srednjovjekovnog kulturnog naslijeđa, kaže da ga ovaj incident „uopšte ne iznenađuje“. Nemar koji vlasti ispoljavaju prema zaštiti kulturno-historijskog naslijeđa, napominje, stari je problem.
„Vlasti u Bosni i Hercegovini, na svim nivoima, odavno pokazuju krajnje ignorantan odnos prema stećcima, pa je činjenica da ih ovaj put uništavaju same javne institucije samo logična posljedica. Ugrožena je čak i većina lokaliteta koja se nalazi na popisu UNESCO svjetskog naslijeđa. Slična situacija je i sa nekropolama koje su nacionalni spomenici Bosne i Hercegovine, dok stotine lokaliteta poput ovoga nemaju nikakvu vrstu zaštite. Kao obični građani, nažalost, nemamo nikakvu moć da ovo spriječimo, ali svakako bi bile za očekivati reakcije (ili, ako već ne mogu ništa učiniti, protestne ostavke) uposlenika institucija u čijoj odgovornosti je zaštita kulturnog naslijeđa“, kaže Dizdar.
Slično razmišlja i Adnadin Jašarević, direktor Muzeja grada Zenice, koji kaže da je fenomen „uništavanja“ stećaka boljka s kojom se radnici u institucijama kulturnog pamćenja „bore“ decenijama.
„Svijest o važnosti stećaka i njihovoj neponovljivoj kulturno-historijskoj vrijednosti javi se tek u trenucima kada se javnost alarmira nekim sličnim povodom. Nerijetko, napad na stećke i kulturno-historijsko naslijeđe ima i revizionističke motive“, pojašnjava Jašarević.
Neadekvatna zaštita i nebriga
„Nemamo pregled jer nemamo prave kontrole. Čujemo samo za ovakve radikalne slučajeve uništavanja. Problem je u neadekvatnoj zaštiti, nebrizi, a da o svijesti i ne govorimo. Najpoznatiji slučaj tiče se Mostara i stalnog skrnavljenja Partizanskog spomen-groblja koje je, takođe, politički motivirano. Neonacisti u Bosni i Hercegovini nastoje vratiti sat u vrijeme kada su poraženi, sa okončanjem Drugog svjetskog rata“, kaže Jašarević.
Ako se ispostavi da su tvrdnje mještana sela Šadići istinite i da je stvarno došlo do namjernog uništavanja lokaliteta, onda se taj napad na kulturno-historijsko naslijeđe zemlje može tumačiti i u jednom ideološki mnogo ozbiljnijem svjetlu, a ne samo kao još jedno ispoljavanje kolektivnog nemara.
Za Jašarevića je „incident“ u okolini Foče, barem onako kako su ga predstavili mještani Šadića, nedvosmisleno namjeran čin devastacije kulturnog naslijeđa.
„Kulturocid na djelu, jer očito je riječ o svjesnom činu uništavanja simbola srednjovjekovne bosanske države. Historiju ne možeš prekrojiti dok ne uništiš sve dokaze, svjedočanstva, dokumente i spomenike koji govore suprotno. A mi smo suočeni sa prekrajanjem historije, koje vodi ka prekrajanju granica. Negiranje kontinuiteta bosanske države od doba Kulina bana znači i negiranje postajanja države Bosne i Hercegovine danas, a uništavanje stećaka znači da su negatori prešli sa priče na djela“, zaključuje Jašarević.
Stećci su jedinstven dio bosanskohercegovačkog kulturnog naslijeđa i baš to je bio razlog da ih UNESCO uvrsti na listu zaštićene kulturne baštine.
Ali od tog časa, iako su mnogi vjerovali, odnos prema ovom jedinstvenom fenomenu nije se mnogo izmijenio, pa se i danas bilježe slučajevi uništavanja i devastacije stećaka i nekropola u kojima se nalaze.
