Tim naučnika iz Srbije u sastavu: Dragana Đorđević, Jovan M. Tadić, Branimir Grgur, Ratko Ristić, Sanja Sakan, Jelena Brezjanović, Vladimir Stevanović i Bogdan Šolaja, objavio je originalan naučni rad “Uticaj istražnih aktivnosti potencijalnog rudnika litijuma na životnu sredinu u zapadnoj Srbiji” u časopisu iz grupe “Nature” familije čiji je zaključak:
“Ležište litijuma u zapadnoj Srbiji nije vrijedno eksploatacije u pogledu ekoloških rizika jer je jedino u svijetu gdje se planira vađenje litijuma u naseljenom i plodnom poljoprivrednom području, a što je najvažnije sigurno će uništiti jednu od samo tri vodonosive oblasti u Srbiji. Također, ovo ležište sa ~1% globalne rezerve litijuma ne nudi iznos koji će globalno riješiti problem klimatskih promjena”.
Portal PRVI PRVI NA SKALI objavljuje prijevod ovog rada u cjelini.
U nastavku prenosimo dio teksta.
-Predložena eksploatacija ležišta litijum/borata u dolini Jadra u Srbiji, od strane korporacije Rio Tinto, ukazuje da će to postati velika prerada rude koja sadrži bor i litijum. To bi bio jedan od prvih rudnika litijuma na svijetu u naseljenom i poljoprivrednom području. U kompaniji tvrde da će predviđena eksploatacija biti u skladu sa zahtjevima zaštite životne sredine. Za ležišta doline Jadar se tvrdi da pokrivaju 90% trenutnih potreba Evrope za litijumom. Ipak, lokalno protivljenje rudarstvu je nastalo zbog potencijalnih razornih uticaja na podzemne vode, zemljište, upotrebu vode, gubitak biodiverziteta i akumulaciju otpada. Istraživačko bušenje koje je izvršila rudarska kompanija već je izazvalo štetu po životnu sredinu, pri čemu je voda iz rudnika koja sadrži visoke nivoe bora curila iz istražnih bušotina i uzrokovala sušenje usjeva. Štaviše, naša istraživanja otkrivaju značajno povišene nizvodne koncentracije bora, arsena i litijuma u obližnjim rijekama u poređenju sa uzvodnim regionima. Pored toga, ovdje pokazujemo da uzorci zemljišta pokazuju ponovljena kršenja graničnih vrijednosti sanacije sa posljedicama po životnu sredinu i na površinske i podzemne vode. Otvaranjem rudnika, problemi će biti umnoženi jalovinom, otpadnim vodama rudnika, bukom, zagađenjem vazduha i svjetlosnim zagađenjem, ugrožavajući živote brojnih lokalnih zajednica i uništavajući njihove izvore slatke vode, poljoprivredno zemljište, stoku i imovinu.
-Planirani rudnik litijuma Jadar, zajedno sa pratećom infrastrukturom, proizvodnim kapacitetima i najmanje dvije deponije, nalazi se u zapadnom dijelu Srbije u blizini granice sa Bosnom i Hercegovinom, na području poznatom po prosperitetnoj poljoprivrednoj praksi. Projekat bi zauzeo teritoriju okolnih sela koja imaju oko 20.000 stanovnika. Na osnovu prvobitno predstavljenog životnog vijeka od 64 godine, projekat bi rezultirao gubitkom posla za hiljade ljudi koji se trenutno oslanjaju na poljoprivrednu proizvodnju ovog područja.
Preliminarna procijenjena prostorna pokrivenost projekta Jadar je između 2.031 i 2.431ha, pri čemu se očekuje da će 533 ha zemljišta biti uništeno tokom početne faze implementacije projekta. Od zemljišta koje se uništava, 203ha su šume, a 317ha oranice. Iskopavanje rude i ispumpavanje podzemnih voda ili curenje rezultiralo bi slijeganjem skoro 850ha zemljišta. Uspostavljanje deponija u neposrednom obalnom pojasu rijeka Jadar i Korenita, izuzetno bujičnih lokalnih vodotoka, stvorilo bi stalnu opasnost od kontaminacije nizvodnih dijelova, ugrožavajući vodosnabdevanje oko 2,5 miliona ljudi.
Planirane deponije jalovišta, površine 20ha i sa povećanjem otpada od 360.000 t/god, kao i deponija industrijskog otpada površine 167 hektara sa povećanjem otpada od 1,4 Mt/god, napunjena opasnim materijama kao što bor, arsen itd. koji bi se odlagali na foliju debljine 1,5–2mm namijenjenu zaštiti rezervi podzemnih voda od curenja toksičnih materija. Također, deponije jalovine bi se smjestile pored rijeka Korenita i Jadar, koje su podložne velikim poplavama okolnih područja.
U ovom regionu postoji jedinstveni izdanak pjeskovito-šljunkovitih naslaga, koji je direktno povezan sa praktično cijelim terenom Mačvanskog i Jadarskog kraja. Najveća debljina ležišta je duž toka Drine i kreće se od 50 do 75m, dok je u ostatku Mačve između 20 i 40m. Ovo područje predstavlja najznačajniji rezervat podzemnih voda u zapadnoj Srbiji.
Implikacije predloženog projekta Jadar koji izaziva degradaciju zemljišta i eroziju tla odgovaraju terminu „dezertifikacija“ i predstavljaju direktnu negaciju principa „RIO“ konvencija (UNFCC-klimatske promene, UNCBD-biodiverzitet, UNCCD-borba protiv dezertifikacije i degradacije zemljišta). Štaviše, projekat podriva Ciljeve održivog razvoja Ujedinjenih nacija i prihvaćenu Agendu 2030, kao i domaće zakonodavstvo u vezi sa očuvanjem prirode.
Očekuje se da će planirani projekat „Jadar” izazvati značajno uništavanje i fragmentaciju staništa, što će rezultirati ozbiljnim negativnim uticajima na živi svijet, uključujući nekoliko stotina biljnih i životinjskih vrsta. Među ovim vrstama 145 ima zaštićeni i strogo zaštićeni status. Projekat bi takođe ugrozio izolovanu istočnu enklavu T. scorodonia, subatlantske vrste koja se nalazi više od 600km od najbliže zapadne populacije. Pored toga, rijetka paprat Driopteris i 20 drugih rijetkih vrsta nestale bi sa mjesta planiranog jalovišta, kako navode Krizmanić i sar. u 2021.
Također, projekat „Jadar” predstavlja opasnost za postojeću turističku destinaciju, kao i za preko 50 objekata arhitektonskog naslijeđa i arheoloških lokaliteta od historijskog, kulturnog i duhovnog značaja. Pored datih uticaja, naša procjena sugeriše da mogući prihod od poljoprivrednih aktivnosti, procijenjen na 81,96 miliona eura godišnje (na osnovu 17.000 eura/ha), daleko prevazilazi potencijal rudne rente od 16 miliona eura (Ergo strateška grupa, septembar 2023).
Prema nedavnim istraživanjima, stare šume mogu da asimiliraju približno 1,6–4 t CO2 godišnje; za 204ha može se procijeniti na 0,32–0,82 kt godišnje. Za poljoprivredno zemljište, uz pretpostavku minimuma od 0,5kg po 1m2, procijenjena je stopa asimilacije ugljenika od 5t po hektaru, odnosno 1,6kt na 320 hektara. Dio ugljenika se prenosi u zemlju, a velike količine se skladište u šumskom zemljištu. Bjorheden, na osnovu podataka Stendahl et al., sugeriše da je prosječno skladištenje ugljenika u zemljištu u švedskom šumskom zemljištu otprilike 75t po hektaru, do dubine od 100cm, ili preračunato na CO2 daje 275t. Analogno tome, 204 hektara šuma u Srbiji planiranih za uklanjanje zbog projekta „Jadar” bi uskladištilo oko 56kt ugljenika.
Deponija industrijskog otpada planirana je u slivu potoka Štavica (površine 167 hektara) gdje bi se uklonilo oko 26.000m3 drvne mase. Ova količina šumskog drveta za asimilaciju CO2 biće trajno uništena, što će ubrzati eroziju zemljišta, isušivanje izvora, nestanak živog svijeta u slivu i koritu i povećati rizik od razornih bujičnih poplava. Brojni su primjeri u svijetu da su rudničke vode i ispiranje opasnih materija iz rudarskog otpada toliko zagadile rijeke da su one postale mrtve uključujući i Borsku rijeku u istočnoj Srbiji, koja je zbog rudarskih aktivnosti toliko zagađena da je postala mrtva rijeka i jedna je od najzagađenijih rijeka na svijetu.
