Piše: Peter Oborne, Middle East Eye
Rasistički nasilnici koji su terorisali, zastrašivali i u nekim slučajevima pokušavali ubiti muslimane i druge manjinske grupe u Velikoj Britaniji u posljednjih nekoliko dana u dubokom su smislu i sami žrtve.
Ovi generalno neuki ljudi sada se suočavaju sa zatvorom i uništenjem njihovih života.
Ipak su naučeni da mrze. Dok se potreba službenog jezika češće odnosila na muslimane nego na krajnju desnicu, oni su “radikalizirani”.
Među radikalizatorima je bila i Konzervativna stranka, uključujući premijere i ministarke unutrašnjih poslova. Glavni mediji – a ne samo tabloidna štampa – također su odigrali destruktivnu i zlokobnu ulogu.
Isto tako imaju i prestižni trustovi mozgova kao što je Institut Gejtstone u Sjedinjenim Državama , koji su propagirali štetnu i lažnu ideju da Britanija ima “zabranjena područja” .
Ne može se pobjeći od činjenice da je najznačajniji neposredni podstrekač nasilja bio ekstremno desni aktivista Tommy Robinson, putem niza zapaljivih intervencija na društvenim mrežama s bazena u mediteranskom hotelu.
Robinson, čije je pravo ime Stephen Yaxley-Lenon, promovirao je izmišljene i zapaljive tvrdnje o ulozi muslimana u ubodima nožem u Southportu koji su izazvali nasilje.
Kada su neredi bili u toku, Robinson je rekao da su izgrednici bili “opravdani”.
-Lider reformi u Ujedinjenom Kraljevstvu Nigel Farage, visoko sofisticirani političar, bio je previše pametan da slijedi Robinsonov primjer i direktno se poziva na lažne priče koje kruže društvenim mrežama.
Govoreći o nasilju, on je ipak sugerirao da se istina o ubodima nožem u Southportu skriva, i upitao zašto se incident ne tretira kao povezan s terorom – vrsta politike zviždaljke za pse (sugestivni jezik – op. prevodioca) za koju je Farage stručnjak.
Stoga je lako shvatiti zašto je Brendan Cox, udovac laburističke poslanice Jo Coxa, koju je ubio ekstremno desničarski aktivista uoči referenduma o Bregzitu, rekao da ove primjedbe čine Faragea “ništa boljim od Tommyja Robinsona u odijelu “.
Ali ne treba zaboraviti da su Farage, i otrovnu netrpeljivost i islamofobiju koju on predstavlja, tolerirali i omogućili britanski novinari i urednici novina.
Godinama se o britanskim muslimanima lagalo, zamagljivalo, demonizirani su i podvrgnuti jednoj moralnoj panici za drugom.
Za muslimane praktično ne postoji socijalna, kulturna ili pravna zaštita. Organizacije koje bi ih trebale zaštititi – pomislite na odbijanje Komisije za jednakost i ljudska prava da pokrene istragu o islamofobiji torijevca – peru ruke. Nije ni čudo što smo vidjeli ovo užasno ulično nasilje. Iznenađujuće je da se to nije dogodilo ranije.
Britanske novine – a ne govorim samo o tabloidima – snose mračnu odgovornost za užas i sramotu vikenda.
Njihovo lažno i zapaljivo izvještavanje stvorilo je okruženje u kojem muslimani postaju mete.
Kolumnista za gledaoce Rod Liddle jednom je branio islamofobiju, ističući da se ona “čini potpuno racionalnim odgovorom na neliberalnu, osvetoljubivu i iskreno fašističku vjeru”. Liddle je ove riječi napisao prije nekoliko godina, ali ova škola novinarstva i dalje cvjeta.
-Sjetite se odgovora Murdoch, Rothermere i Barclay štampe kada je Farage najavio da će se kandidirati za poslanika i vratiti se politici fronta.
To je tretirano kao bombaški događaj, s mnogim simpatičnim člancima koji naglašavaju prijetnju koju je on predstavljao Torijevcima.
Ipak, nijedno izvještavanje nije obraćalo pažnju na Farageov zapis o islamofobiji, antisemitizmu ili podršci rasistima – niti je podsjetio čitatelje da je Farage usvojio rasistu Toryja Enocha Powella kao svog heroja od malih nogu, i da ostaje njegov najistaknutiji politički učenik.
Ili razmislite o Daily Telegraphu od 5. augusta. Duboko obmanjujući zapjuskujući naslov: “Sukob krajnje desnice s muslimanima u neredima.”
Glavni uvodnik lista posvećen je upozorenju na termin islamofobija.
Pokušajte da kažete prestravljenim vjernicima koji su se savijali u svojoj džamiji u Southportu dok se rasistička rulja okupila ispred palila automobile i gađala kamenjem da ne postoji takva stvar kao što je islamofobija.
Da je sinagoga bila napadnuta, Telegraph bi bez problema okrivio antisemitizam.
Ipak, britanski političari su najgori krivci. Posao državnika je da ublaži tenzije, a ne da iskoristi zamjerke.
Iznova i iznova, Torijevci su zlostavljali muslimane, šaljući signal da igraju pošteno.
Sjetite se toksične kampanje Zaca Goldsmitha za gradonačelnika Londona 2016. Ili napada Michaela Govea koji sponzorira država na škole u Birminghamu u savezu s islamofobičnim medijima – otrovna izmišljotina.
Lišeni ozbiljne politike, Torijevci su igrali “politiku klina” – sijući podjele i stvarajući kulturne ratove koji su izazivali bijes i podjele.
-U središtu ovoga bila je cinična strategija upijanja fanaticima.
Tek prošle godine vlada Sunaka objavila je pregled britanske strategije za borbu protiv ekstremizma u kojoj je zaključeno da je bilo “previše fokusa” na borbu protiv krajnje desnice.
Nakon objavljivanja recenzije, tadašnja ministrica unutrašnjih poslova Suella Braverman pohvalila je krajnje desničarskog polemičara Douglasa Murraya za njegove “mainstream, pronicljive i savršeno pristojne političke stavove “.
Braverman je dodao da “ni na koji način” Murray nije bio ekstremista.
Muslimansko vijeće Britanije osporilo je presudu tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova, a glasnogovornik MCB-a je rekao: „Neka nema sumnje da su Murrayevi stavovi sve samo ne mainstream; oni su ekstremni i nasilno islamofobični.”
Portparol je citirao govor iz 2006. godine u kojem je Murray pozvao da se uslovi za muslimane u Evropi “otežaju u cijelosti” i komentare u kojima je muslimane opisao kao “demografsku tempiranu bombu” i pozvao na rušenje džamija.
Murray je također u zapisima hvalio Tommyja Robinsona kao “građanskog novinara”, nakon Robinsonove dobro orkestrirane kazne zatvora zbog nepoštovanja suda na suđenju “broming bandi” u Huddersfieldu.
Bravermanove pohvale za Murraya, izrečene u Donjem domu, uslijedile su nakon što je Shawcross izvještaj u Strategiji za sprječavanje ekstremizma sugerirao da se pojedinci koji se smatraju krajnjom desnicom treba tretirati kao mainstream.
Shawcross – i Braverman, koji je bio jezivo tih nakon nereda – imaju mnogo toga da objasne. Sada je jasno da je vlada Sunaka napravila strašnu pogrešnu procjenu o prijetnji krajnje desnice u Britaniji.
Ovo pomaže da se objasni gotovo potpuna šutnja visokih torijevaca o ulozi islamofobije u događajima ovog vikenda.
-Laburisti su bili bolji – ali ne mnogo. Zapanjujuće je kako vladini ministri i zvaničnici uporno oklijevaju da koriste izraz islamofobija i da pravilno okarakteriziraju izgrednike kao antimuslimane i rasističke.
Premijer Keir Starmer je u nedjelju dobro govorio o osudi ekstremno desničarskih nasilnika. Ali nije bio u pravu što ih je nazvao bezumnima. Oni su tačno znali koga traže: muslimane, manjine i migrante.
I zašto Starmer nije sreo vođe muslimanske zajednice? Zašto u srijedu nije snimio video upućen muslimanima? Zašto premijer nije požurio u džamiju Southport koja je bila opkoljena dan nakon te prve pobune da pokaže podršku?
Ne treba zaboraviti ni da je i Starmer igrao na kartu trke tokom općih izbora – dajući zviždačke komentare o bangladeškoj zajednici na izbornoj debati u novinama Sun.
Dao je Farageu besplatnu propusnicu u Clactonu tokom općih izbora, naredivši kandidatu laburista da podnese ostavku.
Vrijeme je da britanski političari prestanu umirivati političare krajnje desnice.
Ne radi, i pogoršava stvari, što je pokazao užas vikenda.
