Atentat na iranskog generala Sulejmanija nesumnjivo je atentat na najvišem međunarodnom nivou. To je činjenica izvan diskusije i opravdanja. No, ta činjenica zbila se u jednome frapantnom kontekstu žrtve i počinioca – Irana i SAD – u kontekstu koji se bazira na religijskim uvjerenjima, a što može iznenaditi samo one koji nisu dovoljno upućeni. Korporacijski interesi jesu uvijek uključeni, ali su ovdje snažno i primarno uključeni i religijsko-ideološki motivi, izjavio je za Fenu akademik Esad Duraković.
Komentirajući aktuelna dešavanja na Bliskom istoku, akademik Duraković napominje kako veći dio našega svijeta, vjerovatno, misli da su prvenstveno ili isključivo uključeni iranski (muslimanski) motivi jer je zapadnjačka propaganda uspjela afirmirati islamofobiju kao jedan od bitnih elemenata naše suvremenosti.
– Naravno, Iran jest muslimanska zemlja; na Zapadu jesu, nažalost, učinjeni mnogi atentati u ime islama (a to je pucanj u samo srce islama!), ali se u aktualnoj situaciji na Bliskom istoku, u sučeljavanju SAD i Irana, previđa, ili se nastoji zakamuflirati, jedna druga vrsta vjerskog fundamentalizma u ime koga se destruira Bliski istok u epskim razmjerama. U osnovi svih aktualnih zbivanja na Bliskom istoku jest upravo taj „drugi“ vjerski fundamentalizam koji ima ogromnu moć i koji je nepokolebljiv u namjeri da dovede do ostvarenja kataklizmičkih vjerskih proročanstava. Nužno je demaskirati i taj fundamentalizam jer u samoj biti stvari, primarno, on kreira haos na Bliskom istoku, ma kako to mnogima zvučalo neobično (o tome sam nedavno objavio knjigu pod naslovom: „Bliski istok: destrukcija u epskom totalitetu“) – pojašnjava akademik Duraković.
Kaže kako u posmatranju ove drame na Bliskom istoku, najprije treba naglasiti kako oni koji se sučeljavaju sa Iranom ispuštaju iz vida, čini se, da je ČIN ŽRTVOVANJA u šiitskoj varijanti islama, u tome narodu općenito, izveden na najvišu moguću razinu, a to znači, konsekventno, da onaj ko se namjerava sukobiti s Iranom/Irancima mora imati u vidu tu činjenicu, odnosno spremnost mnoštva miliona ljudi da žrtvuju svoje živote s najvišim mogućim osjećanjem sreće i postignuća, podvižnosti, utoliko prije što je riječ o odbrani od napadača koji prevaljuje hiljade kilometara od „svoje kuće“ da bi na tuđem prostoru ostvarivao svoje interese.
-Valja imati u vidu da je na „drugoj strani“ – na onoj izraelsko-američkoj – prisutan kao, neodgodiv motiv za sukob, religijski aspekt cijelog sukoba na Bliskom istoku, pa tako i ovoga atentata i svega što je vezano uz njega. Naime, cionističko-evangelistički pokret, predominantan i odveć utjecajan prvenstveno u SAD, smatra svojom najvišom religijskom obavezom da svijet vodi ka Armagedonu na Bliskom istoku jer je to, navodno, uslov za pojavljivanje Mesije. Oni to smatraju svojom svetom zadaćom, što znači da su čvrsto uvjereni kako svijet treba urediti po mjeri religijskih proročanstava i po mjeri Jahve – kaže akademik Duraković.
Dakle, na Bliskom istoku su sučeljavanju dva snažna i nepomirljiva religijsko-ideološka koncepta, a najžešći su ratovi tamo gdje su motivirani religijom.
-Ovome valja dodati još nešto što je bitan dio prethodne skice. Naime, mogli smo čuti kako predsjednik SAD saopćava da već ima markiranih više od 50 meta u Iranu, među kojima su mnogi kulturno-historijski spomenici. Time predsjednik izražava jedan također frapantan stav po kome su kulturno-historijski spomenici meta njegove moguće odmazde, samo zato što pripadaju drugome kulturno-civilizacijskom krugu. I kada sam već prinuđen da toliko puta koristim u ovome tekstu riječ FRAPANTNO, moram reći i ovdje kako je frapantno da prvi čovjek najmoćnije nacije na svijetu markira kao mete neizmjerno vrijedne kulturno-historijske spomenike. Zaista, čovjek ovdje ostaje bez riječi … Ali – nije li to komplementarno, i u istome kvalitetu, čvrstim namjerama da se sruši ql-Quds?! Namjerno uništavanje bilo kojeg i bilo čijeg kulturno-historijskog spomenika uvijek je i eminentno je ANTICIVILIZACJSKI ČIN. Svi takvi spomenici su, na jednoj strani, zajedničko dobro čovječanstva, a svako njihovo razaranje je, sljedstveno, anticivilizacijsko. Čak i takva namjera pripada toj sferi i ona se – poenta je u tome – „legitimira“ kao religijsko-ideološka akcija – kaže sagovornik.
Ukoliko se i prevlada aktualna kriza na Bliskom istoku, rezimira akademik Duraković, svijet ima razloge za veliku zabrinutost jer je Iran odveć ozbiljna zemlja i država, s velikim ideološkim, vojnim, strateškim i drugim potencijalom.
– Zapad katkad previđa značaj „imperijalnog mentaliteta“, kao „kolektivno nesvjesnog“, u pojedinih nacija (tako su potijenili, recimo, Rusiju u njenoj povijesno skorašnjoj fazi, Tursku, sada Iran). Na drugoj strani, evangelistički cionizam, čiji krajnji cilj je Armagedon, ima ogromnu moć i utjecaj u SAD: veći broj američkih predsjednika bili su pod njegovim izravnim utjecajem, a pod tim utjecajem je i danas Republikanska stranka – precizira akademik Esad Duraković.
Prof. dr Esad Duraković, filolog, orijentalista, arabista, prevodilac i književni kritičar je 2015. godine objavio knjigu „Međumuslimanski ratovi danas: krivo shvaćanje islama“, a naredne godine objavio je knjigu „Kriza muslimanskoga svijeta kao kriza subjekta“, analizirajući dramatično stanje u muslimanskome svijetu, nudeći odgovore zašto je kriza u tome svijetu gotovo kataklizmička. Nedavno je objavio knjigu “Bliski istok: destrukcija u epskom totalitetu“.