Home » Bašagić: Glasoviti naši djedovi potomci su ratobornih bogumilskih velikaša
HISTORIJA

Bašagić: Glasoviti naši djedovi potomci su ratobornih bogumilskih velikaša

‘Iz svih ostalih pokrajina zakon je uzimati samo kršćansku djecu u ‘adžami oglane’; na protiv u Bosni zakonom je određeno, da se samo uzimaju muslomanski sinovi i primaju odmah u carske saraje i bašču.’

Iz knjige ‘Kratka uputa u prošlost Bosne i Hercegovine’ – Safvet-beg Bašagić…

Vijesti o padu Bobovca, Jajca i o predaji kralja u Ključu brzo su se pronijele cijelom Bosnom. Svi bogumilski plemići pohrle pred Jajce, da se poklone sultanu. Kroz kratko vrijeme sedamdeset gradova i palanaka pregje u tursko gospodstvo.

Po starom turskom običaju sultan ponudi velikašima, da poprime islam, ako žele ostati svoji u svome i sačuvati prava i posjede. Pošto su bogumili u mnogim vjerskim tačkama stajali bliže islamu* (Kako je poznato ovi su zabacivali: krst, krštenje, crkvenu pompu, sve ceremonije, hierarhiju. sakrament braka i t. d., a to su sve glavna načela katoličke crkve.) već katolicima, nije nikakvo čudo, što su listom prešli na islam. Aristokratska islamska načela, koja zabacuju svaku popovštinu, svakako su više prijala ponosu bogumilskih velikaša, već katolicizam, koji crkvi i sveštenstvu prisvaja svu vlast nad pojedincem i cijelim narodom.

Kraljica, Tomaševa udovica, Katarina zaputi se u Rim, a kraljica Jelena, Stjepanova udovica s kraljevskim pristašama pobježe u Dalmaciju, odakle orobljena i oglobljena jedva umakne materi u Ugarsku.

Ostalo katoličko plemstvo s mnogobrojnim katolicima razbjeglo se na sve strane.* (Od tih bosanskih bjegunaca i danas se nalazi potomaka megju ugarsko-hrvatskim magnatima kao na pr. : Keglevići. Festetići, Jelačići, Gorazdi i mnogi drugi.) Ostatak ostataka pokori se sultanu i postane raja voljeći posjeda se odreći, već na islam preći.

Postupak bogumila Fatiha je iznenadio; za to im potvrdi sve stare povlastice izuzevši jedino prijašnje naslove. Svima velikašima u našljedstvo podijeli turski počasni i plemićki naslov beg i uvrsti ih u vojsku kao lenske vitezove. Ni u jednoj turskoj pokrajini ne nalazimo našljednog plemstva već samo u Bosni i Hercegovini.

Vlastelići i gragjani (cives) uvršteni su u red spahija. Na opći zahtjev novih muslomana, kako se razabire iz službenih vrela, dao im je Fatih ovu povlasticu, koju donosimo u prevodu, da se napuste stara naklapanja, da su se po Bosni i Hercegovini kupila kršćanska djeca u janjičare i da su glasoviti sinovi spomenutih zemalja kao Sokolovići, Malkoči i dr. potekli od te djece.

U jenjičarskom zakoniku* (Prepis toga zakonika, s kojim sam se poslužio, pisan je u Carigradu 1137 (1724). rukom Mustafa Čelebije, a sačuvao se u knjižnici Vranicana u Makarskom. Dobrotom Dr. Vladimira Vranicana prošo je meni u ruke.) stoji ovo:
“Iz svih ostalih pokrajina zakon je uzimati samo kršćansku djecu u ‘adžami oglane’; na protiv u Bosni zakonom je odregjeno, da se samo uzimaju muslomanski sinovi i primaju odmah u carske saraje i bašču.

Bosna je stekla toliki ugled, kad je Fatih osvajo Bosnu, što se većina naroda poklonila njegovoj sili i odmah prešla na islam. Videći sultan to povika: “Ovaj narod nije hrgjav”. Zatijem reče Bošnjacima: ” Tražite, šta želite”. Oni odgovore: “Uzimajte i našu djecu u adžami oglane”. To im bude uslišano i zakonom zajamčeno: muslomanska djeca iz Bosne bila obrezana ili neobrezana bez joklame (novačenja) moraju se primati u saraje. Muslomanska djeca iz Bosne, što ih je do sada uzeto, bilo u saraju, bilo u bašči većinom su došla do najvećih časti u državi”.

Zakonik je najsigurnije vrelo za povijest, a to ćemo uzgred i iz činjenica vidjeti, da su glasoviti naši djedovi potomci ratobornih bogumilskih velikaša, a ne kršćanske djece, kako se to do sada mislilo u Europi.

(MiruhBosne)