Bez Une se ne može: Amir Kurić se nakon 14 godina vratio iz Nizozemske i pokrenuo biznis

Amir Kurić je rođen u Bihaću gdje je završio osnovnu i srednju školu. U periodu nakon rata, radio je kao turistički vodič, da bi se 2004. godine preselio u Nizozemsku, gdje je živio do 2018. godine.

Amir se vratio na Unu, u svoj Bihać. Bez rijeke se ne može. Ni vrijeme pandemije ga nije pokolebalo na putu ispunjenja svog sna – da izgradi kuću i razvije jednu drugačiju turističku ponudu, vođen iskustvima onoga što je vidio u godinama života vani.

“Uvijek mi je bila želja da danas-sutra i ja pokrenem rafting agenciju, bavim se inovacijama i razvijam neke nove stvari. Sa nešto ušteđevine, odlučio sam se vratiti i pokrenuti svoj biznis. Primarna ideja je bila razviti sportove na vodi, ali i ponuditi nešto u segmentu adrenalinskog sporta, vožnju quadovima, zipline, stand-up paddling. Vidio sam toliko toga u svijetu, želio sam donijeti nešto drugačije i približiti to našim ljudima, ali i turistima iz cijelog svijeta. Kada vidiš nešto novo bilo gdje, odmah razmišljaš, kako bi to izgledalo kod nas u Bihaću, na Uni”, prepričava.

Radovi na objektu se privode kraju. Za manje od pet minuta od glavnog puta Bihać-Bosanski Petrovac, bez problema se spuštamo do obala Une u mjestu Račić.

“Ovo je nekih desetak kilometara od Bihaća. Kupio sam zemlju, imao sam sreću, prije 10-15 godina zemlja je bila jeftina. I to je bila dobra osnova za početak. Izgradili smo objekat od 350 kvadrata, u kojem će biti restoran, bar, kuhinja i smještajni kapaciteti. Biće tu šest soba za do petnaest osoba. Vjerujem da je skroz drugačije iskustvo kada si u smješten u prirodnom ambijentu, imaš priliku da se isključiš iz svakodnevnice i odmoriš od brzine života”, dodaje Amir.

Pandemija je usporila ulaganja, znatno je manje turista nego što je bilo 2019. i drugih ‘normalnih’ godina.

“Cijeli turizam se malo povukao nazad. Moramo uvijek sagledati stanje, kako se kreću ponude, šta nam je očekivati, kako bismo znali – koliko još ulagati i šta razvijati. Prošle godine je bilo dosta turista iz BiH, raduje me što ljudi iz cijele zemlje prepoznaju Bihać i ovo područje kao mjesto na kojem mogu potrošiti nekoliko dana odmora. No, moramo posvetiti pažnju i vraćanju stranih turista. Počeli su pristizati upiti. Dolaze turisti sa Bliskog Istoka postepeno, velikih najava još uvijek nema. Rekao bih da je u maju to na nekih 10%-15% u odnosu na normalni period. Ove godine radimo na tom oporavku, nadajmo se da ćemo se što prije vratiti na nivo iz 2019. godine. Ali to sve zavisi od toga u kojem će se pravcu kretati globalna kretanja i borba za virusom”, napominje Amir.

Amirova kompanija “AMIK” želi novim generacijama ponuditi priliku za trodnevne odmore, gdje će u kratkom vremenu moći iskustiti nekoliko različitih stvari.

“Ovdje imamo divan teren i uređen za off-road vožnje šumama. Mi smo planirali da nudimo to pojedinačno i u grupama. Minimalno grupa mora biti 3 do 4 osobe. Želimo razviti ponude za tri dana koja bi imala kombinaciju vožnju quadovima, rafting, biciklizam, stand-up paddling. To vam je kao daska za surfanje na mirnim vodama, stoji se na dasci sa dugačkim veslom i trenutno je hit u svijetu. Dakle, zamislite, u tri dana da doživite toliko toga. Idealno za mlade ljude,  kakve fotografije možete imati sa takvog putovanja, kakva sjećanja nositi i sigurno se onda tu opet vraćati”, prepričava svoje ideje Amir.

Zemlja Japoda zove turiste. Mnogi ljudi iz Nizozemske  žele doći, kada se stanje sa pandemijom smiri.

“Imamo mnogo ljudi koji su zainteresovani. Tu je važno imati preporuku. Još uvijek je Bosna za njih jako nepoznata. Tu je naša dijaspora naš veliki ambasador. Nekako se naš turizam još uvijek najbolje promoviše ‘od čovjeka do čovjeka’. Nove generacije su veliki avanturisti, žele istražiti, žele doživjeti nešto što donosi adrenalin. Bihać može biti prava destinacija za njih.”

USAID projekat “Diaspora Invest” pomogao je Amirovo ulaganje, u nastojanju da se i ova ideja predstavi kao pozitivan primjer investicija bh. iseljeništva i ljudi koji su se vratili u domovinu. Amir vjeruje da bolji dani dolaze.

“Ja bih uvijek preporučio maj i juni za naljepše vrijeme na Uni. Onda kreće vrijeme regate, što je već druga atmosfera, koja sa sobom nosi i drugačije iskustvo. Imamo Unu, imamo Štrbački buk, imamo prirodne ljepote, ture za duge šetnje, te sve ovo o čemu sam vam pričao već. Možeš uraditi vožnju quadovima od pola sata do cjelodnevnog izleta. Mi smo to napravili tako da svaka grupa predloži šta im je ideja, a onda se lako dogovorimo. Vjerujem da nema pravog odmora bez novog iskustva i doživljaja. Vidimo se na Uni”, uz osmijeh poručuje domaćin.