Smještena na jugoistočnim obroncima Sarajeva, skrivajući u kamenom plaštu historiju grada od srednjeg vijeka do danas, Bijela tabije zasigurno predstavlja jedan od najimpozantnijih i najvrednijih objekata graditeljeskog naslijeđa ovog prostora. Dominantan položaj Bijele tabije u odnosu na prirodni amfiteatar historijskog gradskog jezgra, te pogled koji se pruža duž rijeke Miljacke sve do suvremenih stambenih naselja na zapadu Sarajeva, čine specifičnu, gotovo sasvim prirodnu, koreografiju prirode i ljudskog stvaralaštva.
Bijela tabija kao objekat graditeljskog naslijeđa
O vremenu nastanka Bijele tabije do danas su izrečena različita mišljenja. Prema jednom, objekat je nastao oko 1550. godine (mišljenje je zasnovano na podacima koje daje putopisac Katarino Zeno), a porušena je u vrijeme izgradnje Vratničkog grada i na njenom mjestu je izgrađena nova utvrda, koju danas prepoznajemo po poligonalnom obliku.
Prema drugom mišljenju, na mjestu Bijele tabije se još u srednjem vijeku nalazila tvrđava, koja nije bila veća od uobičajenog tipa srednjovjekovne odbrambene utvrde koja štiti otvoreno naselje (podgrađe) u njenoj blizini.
Uspješnu rekonstrukciju izgleda srednjovjekovne tvrđave na mjestu Bijele tabije uradio je Alija Bejtić na osnovu podataka koje daju izvori iz XVII stoljeća. To je bila tvrđava pravougaone osnove (dužine cca 75 m pravcem sjever-jug, širine cca 50 m pravcem istok-zapad) sa četiri kule na uglovima, kvadratne osnove i petom iznad ulazne kapije. Ovakav izgled grada datira ga na kraj XIV ili početak XV stoljeća. Zanimljiva je jedna osobenost u arhitekturi i koncepciji, po svoj prirlici jedinstvenog utvrđenja u srednjovjekovnoj bosanskoj fortifikacionoj arhitekturi. Ovako koncipirana pravougaona utvrda sa četiri kule na uglovima ima sličnosti sa srednjoevropskim utvrdama, sa jakim uticajem gotičke ugarske gradnje. Na debelim kamenim zidovima nalaze se otvori za topovske cijevi.
Uspostavljanjem stalne osmanske vlasti na ovom prostoru, polovinom XV stoljeća, ništa bitnije se ne mijenja u izgledu tvrđave. U njoj je uspostavljena posada timarlija i za njihove potrebe izgrađena džamija unutar tvrđave. Na austrijskoj karti iz 1882.godine ucrtani su temelji džamije u obliku osmougla, sa ulazom koji je bio paralelan sa ulaznom kapijom tvrđave (sjeverna strana). Džamiju spominje i Evlija Čelebija u svom putopisu iz 1660.godine. Uz džamiju, unutar tvrđave se po njemu nalazila kuća imama, dvojice mujezina i vojnih svirača, zatim žitni magazin i nekoliko kuća članova posade. E.Čelebija objašnjava i otkuda naziv Bijela tabija, pa veli da se zbog krečenja u bijelo tako prozvala.
Gradonačelnik Istanbula najavio podršku projektu Bijele tabije
-Nedavno je, prilikom održanog bilateralnog sastanka sa dogradonačelnikom Sarajeva Abdulahom Skakom i premijerom KS Elmedinom Konakovićem, gradonačelnik Istanbula Kadir Topbas najavio podršku projektu Bijele tabije.
„Grupa stručnjaka iz Istanbula u narednom periodu doći će da pogleda arheološku iskopinu Bijele tabije, te ćemo zajedno sa administracijom Grada Istanbula ući u realizaciju ovog projekta koji je izuzetno značajan za Grad Sarajevo”, kazao je Skaka na pomenutom sastanku krajem mjeseca septembra.
(MiruhBosne)
