Bio jednom jedan grad, priča o životu ugašenom turističkim stiskom

–Ovo je priča o središtu grada kojeg više nema, jer u njemu nema građana. Odselili su se, prodali nekretnine, prostor prepustili turistima, počinje priča Hrt-a o Splitu.

Domaći svijet u njega zimi ne zalazi, jer nema zašto. Ljeti, jer ne može. Ekipa emisije Puls ovu je priču mogla snimiti i u drugim gradovima na obali, ali odlučili su se za najveći. 

Dioklecijanova palača dobila je UNESCO-ovu zaštitu dvije tisuće godina kontinuiranog života u njoj. Turističkim stiskom taj smo život ugasili.

– Prvo se dogodila epidemija COVID-a, a sada se događa rat za kojeg ne možemo znati hoće li postati svjetski, ali ono što sigurno znamo, je to da će sasjeći veliku većinu prekomorskog turizma, kaže Jurica Pavičić, pisac i kolumnist.

– Ako me pitate gdje živim, živim u najljepšem dijelu ove strane svijeta, dodaje Baldo Đanović koji sebe i svoje troje djec zove ‘metastazama Dioklecijanove palače. 

‘Sve je napravljeno po aršinu stranca’

– U nekim je brojkama nas više 1000, ali u nekim realnostima, manje nas je od stotinu. Mi domaći još uvijek znamo gdje se može ići, gdje se može jeftino pojesti i popiti, a sve je ostalo napravljeno po aršinu nekog stranca koji će „odriješiti Kesu”, a vi kao stanovnik grada nemate mogućnost nečega što znate da je preplaćeno, naglasio je Baldo.

Ivan Bošnjak, brijač iz Splita, rekao je kako se nekada sve potrebno moglo kupiti u gradu. A danas brijača je brijača još nekoliko. Đanović naglašava kako zaštita namjene u Splitu ne postoji – a zalogajnice i brijačnice moraju postojati. One su, dodaje – potrebe i vizura grada.

‘Sve će postati Disneyland’

– Grad čine trgovi i neke ‘butigice’, ako sve to izgubimo, sve će postati Disneyland i ljudi će zarađivati, ali jesam li ja taj koji želi u tom gradu živjeti?, pita se Bošnjak.

Centar grada je izgubio funkciju usmjerenu na lokalno stanovništvo. Omjer pritiska turizma, visine najmova, puno je profitabilniji za najmove. I u tim okolnostima ljudima je profitabilnije raditi za turiste, naglasio je Pavičić.

Đanović se sjeća djetinjstva. Tada su u gradu igrališta bila na svakom koraku. A danas su i trgovi izgubili funkciju trga. Sve je napravljeno po aršinu „zaradi i zdrpi”, rekao je. Smatra da se u staroj gradskoj jezgri trebaju uvesti norme ponašanja. 

Pavičić nužnim smatra plansko i strateško vraćanje pojedinih djelatnosti u centar grada, za što, tvrdi – grad ima alate.

Pogledajte prilog: VIDEO