Bivši aerodrom ‘Željava’ postaje nova turistička atrakcija

Slobodno ga se može nazvati spomenikom ljudskoj genijalnosti i gluposti istovremeno, ali odmah potom priznati činjenica da bivši vojni kompleks Željava podno Plješivice na samoj granici Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, s Likom na jednoj, a Bihaćem na drugoj strani, bez daha ostavlja i danas, iako devastiran, kada ga se s jedne od pet dugih pisti gleda u neki od četiri fascinantna tunelska ulaza koji vode u njegovu utrobu u brdu. Kodno ime mu je “Objekt 505”, zvali su ga i Klek, iako je u javnosti nekako zaživio samo kao Bihaćki aerodrom.

Glavni konstruktor Dragoslav Sobotka njegovu je vrijednost svojevremeno procijenio na osam milijardi dolara, no kada bi se ona mjerila u današnjim vrijednostima svakako bi trebalo nadodati još nekoliko milijardi. Svejedno, bio je to najskuplji i najveći projekt Titove Jugoslavije. Nakon 13 godina betoniranja podzemnog kompleksa koji je uključivao tunele duge barem 3500 metara, široke 20 i visoke osam metara u obliku slova M te vanjskih pista, u funkciju je pušten 1968. godine.

U njegove galerije moglo je stati 120 aviona s njihovim posadama i kompletnom logistikom. Baza je mogla izdržati udar atomske bombe od 20 kilotona. Imali su vlastite izvore vode i struje, te velike zalihe goriva, hrane i svega što im je omogućavalo da bez problema prežive 30 dana bez da pomole glavu van utvrde. Raspadom države te izbijanjem rata u Bosni i Hercegovini srpski vojni vrh ga je minirao i 16. maja 1992. godine u 5.30 sati s 56 tona eksploziva raspoređenih po tunelima i na svakih sedamdesetak metara po pistama.

-Od rata je baza Željava samo hrpa betona u brdu koju još uvijek brane uokolo razasuta minska polja. Ali, kompleks nije izgubio ni malo na svojoj mističnosti, koja kao da raste sada kada se tuneli fizički ne mogu u potpunosti istražiti zbog brojih opasnosti, od one od urušavanja betona do visoke koncentracije otrovnih spojeva polikloriranih bifenila te radioaktivnog americija. Zanimljivo je da su se tek nakon rata počele provlačiti teze da je “Objekt 505” bio puno više od običnog vojnog aerodroma te se čak spominjalo da se tu razvijao jugoslovenski svemirski ali i nuklearni program, a te teorije žive iako su ih demantirali ondašnji savremenici kompleksa.

Jednako tako, maštovite su teorije kojim bi sve svrhama kompleks mogao poslužiti u budućnosti. od one da bi to bilo sjajno uzgajalište šampinjona, do one da bi mogao poslužiti Amerikancima kao Balkanska baza, pa čak i zastrašujućih da bi bilo idealno za odlaganje nuklearnog otpada. Bivši predsjednik Ivo Josipović je s kolegom Bakirom Izetbegovićem, tada članom Predsjedništva BiH, o Željavi je razgovarao kao idealnoj zajedničkoj cargo luci na kojoj bi moglo raditi na tisuće ljudi iz obje države, ali je bilo kakvo planiranje ohladila svota od više od dvije milijarde dolara, koliko bi u tako nešto prvo trebalo investirati. I na kraju nova krajnost – turizam. No, ona ima itekako smisla, pa nije samo ostala u nekim imaginarnim planovima, već je stavljena na papir.

Valja podsjetiti da je Plješivica s hrvatske strane naslonjena na Plitvička jezera, a s bosanske na prekrasnu Unu. Ne samo neuređena, već i opasna kakva danas jest, Željava je svejedno pravi mamac za pustolovne turiste iz čitave Evrope, koji ne samo da voze po njenim pistama, već ulaze u njezine tunele, usprkos realnoj opasnosti od mina, ali i od hrvatske policija čiji pripadnici kontroliraju svaki pedalj terene, ne zbog turista, već migranata, čiji ruta prolazi tačno preko aero baze.

Republika Hrvatska, odnosno MORH, nema nikakvih interesa za ovaj objekt, uostalom i ne može ga planirati u neke vojne svrhe jer je preblizu granici. Na sličan način razmišljaju i bosanske federalne vlasti, no oni su se svoga problema riješili tako da su upravljanje na svojem dijelu baze prenijeli na Grad Bihać. Lokalne uprave dviju država imaju itekako jasne vizije što sa Željavom, kako bihaćki gradonačelnik Šuhret Fazlić, tako i njegov kolega s druge strane brda, načelnik Korenice Ante Kovač – piše Jutarnji.