Bosanski franjevac Ivan Frano Jukić i njegov prvi susret s Hrvaćanima (Hrvatima) u Bosni

Bosanski franjevac Ivan Frano Jukić i njegov prvi susret s Hrvaćanima (Hrvatima) u Bosni

‘Putovanje po Bosni godine 1842’

.. I prešavši Krnjin, spustimo se do podne u ravnine, doline i bregove fočanske. Ovdje spazih Hrvaćane, ljude po imenu i izgovoru od šokaca različite. Zapitam Kiridžiju:

– Kakvi su to Hrvaćani?
– Bježi, ne pitaj – veli on – to su ljudi izvraćeni, koji se ne boje ni Turčina ni fratra, pod puškom po vazdan rade, a rijetko će je i po noći iza pasa izvaditi! Prije 15 godina malo se koja kuća šokačka ovdje nalazila, pak evo se goli doseli Hrvaćanin, i to sve ispod ljubuške i vergoračke krajine.

A to sam i sam iz njihovog odijela i govora poznao: je, bija, vidija, naresto, mjesto: jest, bio, vidio, narastao; a odijelo njihov i kod ženska i kod muška sukneno je sve.

Hrvaćani usred ljeta nose čakšire suknene bez gaća prtenih, koporan (gunj) sukneni bez košulje; a ženska: bečve do koljena, izvezene svakojakim pletivom, i dugu haljinu, koju sapne bez košulje; no mnogi su počeli već s prtenilom odijevati se, prvo što lan ovuda dobro raste, a drugo što im se šokci rugaju.

Ručavši u Foči nastavimo put preko sela i njiva, te isti dan dođemo u selo Zelenike, u kom, kao i u Foči, ima župnička (parohijska) kuća, gdje prenoćivši uputimo se niza savske ravnine i prije podne stignemo u selo Koraće kraj Save.
Od Foče do Save sve su njive žitne, sjenokosi i čitavi lugovi vinjagom prekriveni, koje putnika na negdašnja blažena vremena opominju, kao da su ne samo šljivići (kao što su sad preobilati) nego i vinogradi cvali.

Al drugo je što opazih bilo za me čudnovatije, da prešavši fočanski predjel dođoh među šokce, i čuvši njihov muklozatezani izgovor, pomislih odmah na Bugare. I doista, ko je ikada Bugarina čuo govoriti, kad šokca čuje, pomisliće da li to nisu pobošnjačeni Bugari.
Osim toga njihovog čudnovatog načina zatezanja, u kratko vrijeme moga bavljenja čuh dvije riječi koje kod drugig Bošnjaka nikad čuo nisam: tj. klas umjesto kukuruz, i vaška mjesto pseto. Da sam se više među njima baviti mogao, ne velim da ih više podobnih čuo ne bih.

Izvor: ‘Putopisi’ – Ivan Frano Jukić

(MiruhBosne)

Previous Dan sa bosanskohercegovačkim fudbalerima u Konyasporu: Bajić, Hadžiahmetović i Milošević u Turskoj ”kao kod kuće”
Next Bivši logoraši o logorima u Srbiji: Konstantno su bili gladni, umirali su od mučenja

You might also like

HISTORIJA

Glasoviti šeher Užice

Glasoviti šeher Užice, tako naziva ovaj grad čuveni putopisac iz 17. vijeka E. Čelebija. Uz brojne hvalospjeve ljepotama grada i njegovih stanovnika, ističe i da – ‘Govori bosanski’. A šta

HISTORIJA

Kalajdžije u Čipulićima

Autor: TEODOR FILIPESKU, Glasnik Zemaljskog muzeja, 01.04.1902 -Ko je u Sarajevu prvi put iz Bašcaršije pošao u Kazandžiluk, tog je sigurno iznenadilo silno lupanje, koje dolazi iz radionica kazandžija, pa ako

NAŠI DANI

Grad Zenica slavi svoj 580. rođendan (Foto)

Samo ime Zenica, pominje se u dubrovačkom trgovačkom dokumentu 20.03.1436. pa se taj dan slavi i kao Dan grada Zenice. U srednjem vijeku, zeničko područje je bilo jedan od centara