– Osobito su Dubrovčani rado tražili i primali usluge patarena i njihovih uticajnih starješina, a naročito u stvari smirivanja odnosa s Bosnom.
Svojim poslanicima, koje su, 30 marta 1404, uputili u Bosnu da, na poziv kralja Ostoje, pregovaraju o miru, dali su uputstvo da brane stara prava Dubrovnika sadržana u ranijim poveljama koje treba da pokažu i pročitaju pred svima, a osobito u prisustvu pararena (maximamente in presencia dei patarini); ukoliko dođe do sklapanja ugovora, tražiće, među ostalim, da im stare privilegije potvrde kralj, kraljica, baroni i patareni »prema običaju«.
U nekom sporu sa Sandaljem Hranićem oko graničnih sela Dubrovčani su (30 aprila 1405) predlagali posredovanje »djeda« crkve bosanske »che é signor et padre spirituale de la glexia vostra di Bosna«.
U maju 1428 pisano je iz Dubrovnika poslanicima na bosanskom dvoru da potraže intervenciju »djeda« ako ga slučajno u nekom poslu nađu kod kralja Tvrtka.
Ima i drugih primjera koji pokazuju koliko su Dubrovčani polagali važnost na prisustvo pretstavnika crkve bosanske u raznim pregovorima i na njihovo garantiranje zaključenih sporazuma u bilo kojem obliku; ne zato što bi oni imali neku odgovornu i zvaničnu funkciju na dvoru nego stoga što se u Dubrovniku dobro znalo koliki je bio njihov uticaj na odgovorne ljude i javne poslove u državi.
Vidnije je djelovanje bosanskih »krstjana« na dvorovima pojedinih velmoža koji nisu, kao vladari, morali da toliko vode računa o osjetljivosti stranog svijeta i netrpeljivosti prema bosanskoj crkvi.
Na dvorovima Pavlovića i Kosača čest je spomen pojedinih »krstjana« koji u Dubrovniku obavljaju razne misije za svoje gospodare. Dovoljno je da na ovom mjestu navedemo primjer gosta Radina koji je, tada još obični »krstjanin« između 1422 i 1432 kao »sluga« vojvode Radoslava Pavlovića učestvovao u raznim poslanstvima svoga gospodara u vezi sa vojvodinim odnosima sa Dubrovačkom republikom.
Godine 1437 »starac« (od g. 1450 »gost«) Radin je u službi Stjepana Vukčića Kosače koji ga otada često šalje u Dubrovnik kao svog poslanika u različitim poslovima; stekao je veliko povjerenje i uticaj kod svog gospodara koje je znao do kraja sačuvati uprkos toga što je u godinama Stjepanova rata protiv Dubrovačke republike (1451– 1454) održavao potajne veze s Dubrovčanima i od njih primao bogate »darove«; kad je zaključen mir gost Radin nalazi se na čelu hercegova poslanstva koje je dubrovačkoj vladi imalo da preda mirovnu povelju; i kasnije mu se obraćaju Dubrovčani kao svom čovjeku kad je bila potrebna njegova intervencija u sporovima s hercegom. – piše Ante Babić u radu Diplomatska služba u srednjovjekovnoj Bosni.
(MiruhBosne)
