‘Dan bijelih traka’ – Tužno sjećanje na 3.176 ubijenih Prijedorčana i 102 djece

‘Dan bijelih traka’ – Tužno sjećanje na 3.176 ubijenih Prijedorčana i 102 djece

Prijedor, ali i cijeli svijet, danas se prisjeća 3.176 ubijenih Prijedorčana, civila nesrpske nacionalnosti, među kojima je bilo 102 djece.

“Dan bijelih traka – 31. maj”, koji je već odavno prerastao i Prijedor i Bosnu i Hercegovinu, i ove godine bit će obilježen simboličnim okupljanjem preživjelih Prijedorčana na  Gradskom trgu u 12.00 sati. Tradicionalna šetnja, ipak, nije odobrena. 

Predsjednik Regionalnog saveza udruženja logoraša regije Banja Luka i bivši logoraš Omarske, Manjače i Trnopolja Mirsad Duratović kazao je u razgovoru za Fenu da će fokus ove godine biti na 102 ubijene prijedorske djece i inicijativu roditelja da se postavi dostojno spomen-obilježje ubijenim mališanima u centru Prijedora, iako gradske vlasti već dugo odbijaju to da urade.  

– Bijele trake su jedan od dokaza namjere da se u Prijedoru počini genocid, jer se obilježila grupa na vidljiv i jasan način zbog istrebljenja i progona s tog teritorija – ističe Duratović.  

Govoreći o presudama za počinjene zločine u Prijedoru, Duratović kaže da je do sada donešeno više od 50 pravosnažnih presuda, a da su zločinci osuđeni na više od 800 godina zatvora. Pojedini zločinci su osuđeni i po dva i čak tri puta.

– Te presude su za Prijedorčane srpske nacionalnosti i ne postoji grad u svijetu u kojem živi toliko građana koji su osuđeni za ratne zločine nad komšijama – kazao je Duratović.       

Dodao je da se vode procesi na Sudu BiH za više od 30 osumnjičenih za ratne zločine u Prijedoru te je izrazio nadu da će i ostali počinioci najtežih ratnih zločina odgovarati za svoja djela.

– U Prijedoru se danas ne živi, već preživljava, jer smo mi ‘strano tijelo’ kojeg se neko pokušao osloboditi 1992. godine, pa nije uspio genocidnom operacijom, a danas to radi drugim, nimalo blažim metodama koje nisu toliko uočljive kao genocid – istakao je.

Za to postoji, naglasio je, mnogo primjera diskriminacije kojim su izloženi povratnici, žrtve logora i zločina, koji ne mogu ostvariti osnovna prava. 

– Naprotiv, zakonska rješenja i pravilnici sasvim otvoreno, bez imalo skrivanja preferiraju pripadnike vojnih formacija RS-a.

U samom gradu Prijedoru danas, kaže, ništa ne podsjeća na više od 3.000 ubijenih Prijedorčana nesrpske nacionalnosti. Nasuprot tome, podignuti su spomenici i postavljene su spomen-ploče s fotografijama i imenima bivših radnika preduzeća, ustanova i institucija koji su bili pripadnici Vojske RS-a i koji su tokom agresije na BiH poginuli negdje na frontu. Za pripadnike drugih naroda, navodi Duratović, tu nema mjesta.

– U logoru Trnoplje, izgrađen je spomenik poginulim borcima vojske RS-a, a u prostorijama gdje su logoraši ubijani, žene i djevojčice silovane, nalaze se i fotografije poginulih boraca – istakao je.

Svim tim aktivnostima, poručio je, jasno se slala poruka da povratnici nisu dobro došli u Prijedor i da u Prijedoru može da se piše samo jedna historija i to historija po mjeri počinilaca zločina.

– Oni koji su ‘preživjeli’ Prijedor i dalje smatraju da se desio genocid. Zašto mi nemamo pravo da ono što nam se desilo nazovemo pravim imenom, a ne kako je neko to odredio – potcrtao je.

Licemjerno je, smatra Duratović, da su prijedorske vlasti svih proteklih godina obilježavale godišnjicu genocida nad Srbima u Jasenovcu i na Kozari, za koje, isto tako, nema presuda dok u isto vrijeme osporavaju to prava drugima pod izgovorom da nema nijedne zvanične presude za genocid u Prijedoru.

– Ono na što se nije obazirala i ćutke je prešla preko toga međunarodna zajednica ali i organizacije koje se bave pitanjima ljudskih prava je kada je 2012. godine Gradska skupština u Prijedoru na tematskoj sjednici zabranila finansiranje svih organizacija koje se bave prijedorskim genocidom, i na taj način pokušala ugušiti sve glasove koji iznose istinu o stvarnim dešavanjima u Prijedoru – kazao je Duratović.

Ocijenio je da međunarodna zajednica pokušava stvoriti uslove za povratak protjeranih, a da u isto vrijeme ne reaguje na “gušenje slobode govora“.

Duratović poručuje da građani koji su izloženi diskriminaciji, mogu to podnijeti godinu ili pet godina, ali da nakon 15 ili 20 godina samostalne borbe, bez podrške bilo koga, jednostavno popuštaju pod teretom, prvenstveno zbog egzistencije i zaposlenja i napuštaju ovaj prostor.

Duratović je 20. jula 1992. izgubio sve, kada mu je na kućnom pragu ubijena gotovo cijela porodica, otac, brat, djed, nana, amidže i rođaci. Tačnije njih 47. Mirsad je kao dječak preživio živi štit, nakon čega je odveden u logor Omarska, zatim Manjaču te Trnopolje.

Vlasti bosanskih Srba u Prijedoru su 31. maja 1992. izdale naredbu putem lokalnog radija kojom se nesrpskom stanovništvu nalaže da obilježi svoje kuće bijelim zastavama ili čaršafima, te da pri izlasku iz kuća stave bijele trake oko rukava. 

Zločini u Prijedoru su počeli napadima srpskih snaga na Bošnjačka naselja na Mataruškom brdu 22.maja, zatim napada na Kozarac 24.maja i otvaranja logora Keraterm, Omarska i Trnopolje između 26. i 30. maja. Tako su i počeli zločini u Prijedoru, odvođenjem stanovništva u logore, masovnim egzekucijama i drugim zločinima, podsjeća Fena.

Džaferović: Necivilizirana odluka vlasti u Prijedoru o zabrani mirne šetnje

Odluka policijskih vlasti u Prijedoru da zabrane mirnu šetnju povodom 31. maja, Dana bijelih traka, predstavlja neprihvatljiv politički pritisak na porodice žrtava i udruženja koja čuvaju sjećanje na počinjene zločine u ovom gradu, istakao je Šefik Džaferović, predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine, javlja AA.

”Prijedor je jedno od mjesta na kojem su počinjeni neki od najvećih zločina u BiH u periodu od 1992. do 1995. godine. Masovna ubistva, silovanja, premlaćivanja i držanje u nehumanim uslovima u logorima Omarska, Keraterm i Trnopolje zločini su koji su uznemirili savjest čovječanstva. Gradske vlasti u Prijedoru već dugi niz godina opstruiraju izgradnju spomenika za 102 ubijene djece, a nakon što je godinama održavana mirna šetnja bez ikakvog incidenta, policijske vlasti sada zabranjuju mirnu šetnju, čime nastoje ugušiti sjećanje na zločine”, naglasio je Džaferović, dodavši:

”Odluka o zabrani je još sramotnija, ako imamo u vidu da je dan prije dopušten defile nacionalističkih skupina koje su glorificirale zločine iz 1992. nazivajući ih ‘odbranom grada’. Ovakav pritisak na žrtve je nehuman čin koji isključuje prijedorske civilne i policijske vlasti iz okvira civiliziranog ponašanja, čime se sprečava proces pomirenja, a zbog čega svi koji sarađuju s ovim vlastima trebaju preispitati tu saradnju.”

Izvor: Agencije

Previous Rusi sve najgore o Britancima nakon posjete ministrice Truss Sarajevu
Next Stolice od bosanskog oraha za američko tržište

You might also like

NAŠI DANI

Kurz upetljan u korupciju: Nakon vicekancelara prije par godina, sada odstupio i kancelar

Austrijski kancelar Sebastian Kurz podnio je večeras ostavku nakon optužbi za pronevjeru i korupciju koje su bile aktuelne prethodnih dana. Austrijski kancelar pod istragom je zbog sumnje na korupciju, saopštili

NAŠI DANI

I ove godine stipendije za više od dvije hiljade učenika u Burkini Faso

MFS-EMMAUS već šestu godinu u kontinuitetu šalje stipendije i pomoć djeci Burkine Faso u Africi, zemlji koja slovi za jednu od najsiromašnijih na svijetu. -Zahvaljujući nesebičnoj podršci koju ste pružili

NAŠI DANI

Osvrt na kviz pitanje na televiziji ‘Nova BH’: Opšti bezobrazluk spram svjetske kulturne baštine

  Američko-pakistanski historičar Irfan Mirza osvrnuo se na postavljeno pitanje u kvizu televizije Nova BH (doskorašnji Pink). -U kviz emisiji na Nova BiH, naizgled bezazleno pitanje je postavljeno o stoljeću