Na današnji dan prije 31 godinu odbijen je prvi napad agresora na Sarajevo.
2. maja 1992. godine tenkovi i oklopni transporteri tadašnje JNA zaustavljeni su naporima branilaca okupljenih u Teritorijalnoj odbrani RBiH, na Skenderiji, svega stotinjak metara od zgrade Predsjedništva, ali opsada Sarajeva potrajala je više od 1.400 dana.
Današnji gosti emisije Dobar dan BiH (Hayat TV) bili su oni koji su zaslužni za odbranu Sarajeva, ali i opstojnost i nezavisnost države Bosne i Hercegovine. Hasan Dolovac, jedan od pripadnika Teritorijalne odbrane BiH i Mušan Kovač, komandir prve čete Odreda policije “Bosna”.
Dolovac se u našoj emisiji prisjetio 2. maja, kazavši da je bila subota i veoma lijep i sunčan dan.
Nije bilo pucnjave, niko se nije nadao šta će se desiti. I na jednom smo dobili poziv da su počele bitke, odmah smo se snašli, imali smo svoj štab. Znajući da ćemo upasti u sendvič, krenuli smo. Kada smo došli do Valtera Perića, zapalili su nam kola, 5-6 zolja su ispaliili, zasuli su nas mecima. Sve je gorilo. Gledali smo kako zolja ide prema nama. Doživjeli smo nezgodu da nas je jedna zolja pogodila i tada je poginuo moj drug koji je bio mojih godina, oko 27. Svi smo bili dobrovoljci. Ja sam branio državu, opet bih je branio i nikada me neće biti strah da kažem da sam branio svoju državu i svog predsjednika – poručio je Dolovac.
Prisjećajući se 2. maja, Kovač govori kako su dobili informaciju da je rahmetli predsjednik Izetbegović zarobljen, te da je izvršen državni udar.
Procjenjivali smo situaciju i vjerovali smo da će presjeći grad na dva dijela. Već smo se bili rasporedili. Oni su prošli pored hotela Zagreb i došli do Skenderije. Tenk je prvo došao na Skenderiju, a zatim se vratio na Grbavicu odakle su krenuli da očiste Dobrovljačku. Naši specijalci su uništili tenk, drugi je krenuo sa Vrbanja mosta, ali uništen je i on. Zarobili smo tada Pitzgauer i Puha. Dobili smo obavijest da se probijaju do Predsjedništva, ali nismo im dopustili. To je trajalo pola sata i poslije toga je bilo nevjerovatno granatiranje. Morali smo se povući. Granatirali su sa svih brda, a najviše sa Zlatišta. Otvorili su prvi vatru i tada je komandant Niških specijalaca poginuo na Skenderiji – naglasio je.
Dolovac smatra kako smo danas u vremenu u kojem se žrtva i agresor pokušavaju izjednačiti, ali je naglasio kako ne trebamo upasti u zamke.
Zašto me neko dira što sam branio državu?! Nisam išao u Kragujevac, Valjevo, Beograd, Zagreb. Nije Arkan došao sa Koševskog brda, zna se odakle je došao, i on i Bijeli orlovi. Ljudi su malo slijepi kod nas, neće da shvate neke stvari – mišljenja je.
Kovač ističe da su se tog dana sve jedinice priključile njegovoj četi.
Tada sam vidio dječake od 16-17 godina koji su išli za mnom. Ja sam tada imao 33 godine. Iza sebe sam vidio moć. Kada je tenk uništen, agresori su vidjeli da imamo snagu. I dan danas su mi te slike pred očima. Hayat je bio naš jedini prozor u svijet, vaše kamere su bile svuda. Grad je bio opkoljen i prije 2. maja. Već je bila pripremljena agresija na BiH i oni su očekivali da će nas pokoriti. U dokumentima koje smo našli, pisalo je da Bosna i Hercegovina treba pasti za šest dana, a Sarajevo za tri. Te dokumente smo našli kada smo pretresali kasarne – naveo je.
