“U okviru programa, proglasićemo ništavnim zakone o Sudu i Tužilaštvu BiH, zabraniti njihove aktivnosti u RS. To ćemo uraditi sa SIPA-om, OSA-om, obavještajnu službu ćemo formirati odmah nakon donošenja odluka…, poručio je u utorak predsjednik SNSD-a Milorad Dodik.
“Vjerujemo da muslimani mogu nešto paravojno da učine. RS neće da ratuje, osim ako bude napadnuta. Naša opcija nije da ratujemo, pozivam međunarodnu zajednicu da u BiH zabrani svima upotrebu bilo kakvih oružanih manifestacija i obezbijede neutralni ambijent za politička rješenja. To je nešto što je razumno. Da bi se upotrijebila vojska potrebna je saglasnost predsjedništva, koju neće imati. I ne vjerujem da će bilo koji Hrvat u vojsci pristati na to da napada RS”, rekao je Dodik.
I tako… htio bi Dodik pola Bosne, ali mirom. Na poklon. Uz novi embargo. Uvjeren je da ni Hrvati neće braniti državu. Bošnjake i ostale naziva muslimanima, svodi ih na vjersku skupinu i htio bi ih gurnuti u paravojno djelovanje. Narativ koji je smo imali i prije nekoliko decenija.
Bošnjacima, zna Dodik dobro, ne treba nikakvo paravojno djelovanje kad imaju, kao i svi ostali u ovoj zemlji – i vojsku i policijske agencije. Niko nikoga ne bi trebao tjerati iz njih, ali Dodik bi istjerao jedne i ponudio im – fatamorganu!
Previđa da je Bosna jedna od najstarijih država, čiju teritorijalnu kompaktnost niko nije uspio razbiti. To se pokušavalo mnogo puta, a najbliže tome bilo u jednom kratkom periodu 20. vijeka, za vremena Kraljevine Jugoslavije i NDH.
Dodik bi Bošnjake, da može kako, pretvorio u neke bezemljaše, koje bi opet lahko proglasio teroristima. Ali, zaboravlja da Bošnjaci ne žive u nekoj Jugoslaviji, već u neđunarodno priznatoj državi Bosni i Hercegovini – koju su skupo platili svi bosanski patrioti.
Zaboravlja da je Bosna i Hercegovina odbranjena od strane Armije Republike Bosne i Hercegovine. U mnogo nepovoljnijem položaju u odnosu na napadače, JNA i druge vojske i paravojske koje su napadale Bosnu, činile genocid… ARBiH je uspjela godinama braniti državu, osloboditi mnoga mjesta. Izuzimajući policijske i ‘paravojne’ (znamo odakle vođene) okupacije gradova s početka agresije, bosanska vojska uglavnom nije gubile teritorije. A u jesen ’95 bila je zaustavljena u velikom oslobodilačkom pohodu. Zaustavljena, ali ne na vojnom polju.
Ako je Dodik sve zaboravio, neka pita gen. Slavka Lisicu.
