Drijen, najčudnija biljka našeg podneblja

“Budi zdrav k’o drijen” davna je poslovica nastala od drijena, samonikle biljke i proizvoda od nje, čije se porijeklo veže za Sibir i ima potpuno zdrav plod.

Priča o drijenu ili drenji(ni) ne može se početi bez Drvaraca i Drvara, gradića u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, na početku Kantona 10, na putu prema Kninu i Splitu u Republici Hrvatskoj. Naime, uvriježeno je mišljenje da ova čudna biljka raste samo u njihovom kraju. Naravno da griješe, jer drijena ima svugdje, ali ga ipak nigdje ne cijene kao ovdje, ne dozvoljavajući da nijedno zrno propadne.

U cijelom drvarskom kraju nijedna kuća ne dočeka zimu bez barem jedne kartonske kutije pune osušenih drenjina, ali ni bez kompota, čaja, džema, likera i posebno rakije “drenje”, za koju će kazati da i nije rakija nego lijek.

Idilična slika

I sva djeca u ovom kraju znaju zašto s jeseni, posebno od oktobra, svima “pucaju leđa” i čemu drenjine ustvari najviše služe. Svi ih kupe sagnuti po cijeli dan.

Kuhaju se kao kompot ili čaj, a mogu zatrebati i kao lijek za stomak. Posebno se pravi rakija, koja je, kažu, “jaka k’o drenovo drvo i lijepog je okusa koji nijedna druga nema”.

Skriven po međama, u obalama, uz puteve i staze, uz šumu i na ničijoj zemlji, svaki drukčiji po okusu, veličini i nijansi plodova. Raste poput grma tankih stabala. Gotovo je pravilo da svako od mještana ima svoje tajno područje koje obilazi već od kraja augusta u namjeri da uhvati prve zrele plodove – bobice. A ono rastegne, pa dozrijeva prema svom nekakvom kalendaru sve do oktobra.

I, inače, kod drijena je sve nekako neobično. Prvi osjeti proljeće, pa jesen…

I prvi donosi Drvaru i Drvarcima posao na neki način. I razvoj. Dosjetili su se ovdje i pokušavaju drijen i proizvodnju njegovih plodova uokviriti u razvojni projekt, kroz uvezivanje resursa, ruralnog razvoja i turizma.

‘Dani drvarske drenjine’

Tako je prije 17 godina rođena manifestacija “Dani drvarske drenjine”, koja je ubrzo dobila okvir privredno-turističke. Inicijativa je krenula od Udruženja “Drvarska drenjina”, a nakon 15 godina postojanja poprimila je i međunarodni karakter. Naime, prijateljski gradovi iz Austrije, Slovenije, Crne Gore, Hrvatske i Srbije u kojima raste drijen prihvatili su poziv za učešće u manifestaciji, ali i organizovanju sajmova, te realizovanju zajedničkih projekata uzgoja.

I tako, 17. godinu zaredom, drugog oktobarskog vikenda u kompleksu “25. maj”, podno Titove pećine, živi manifestacija “Dani drvarske drenjine”.

Milorad Gajić iz Udruženja “Drvarska drenjina” kaže: “Drenjina nas uvezuje i donosi korist svima. Sve brže osvajamo i organizovanu proizvodnju. Ništa od nje ne propada. Čak ni košpica, jer sušena je odličan lijek za dijabetes.”

Đuro Pećanac jedan je od najvećih proizvođača drijena, ali i njenih sadnica. Tvrdi da se od njega može živjeti: “Ja ću ove godine ispeći najmanje 170 litara rakije, pa druge proizvode i biće to lijepa zarada.”

Brankica Grubor i Olivera Jović govore o tradiciji Drvara i drijena: “To je tradicija ovog kraja, a posebno smo se drenji okrenuli otkad smo se vratili prije 18 godina. Postao je to sada brend.”

Olivera još dodaje: “Nije baš da se može stoposto živjeti od nje, barem ne sada, ali se može popuniti kućni budžet, od ovog jesenjeg ploda.”

“Upravo radi tradicije i promocije cijeloga kraja organizujemo manifestaciju”, kazuje načelnik Drvara Goran Broćeta i dodaje: “Svake godine jača manifestacija, sve je prepoznatljivija ne samo ovdje već i u nekoliko zemalja u okruženju, otvara se prostor da proizvođači svojim radom, marljivošću i spretnošću u proizvodnji počnu od toga i živjeti, ali otvarati i razvoj posebno seoskih područja. Uz obnovu spomeničke kulture ovo su projekti održivog razvoja kroz uvezivanje ekoturističke prepoznatljivosti i resursa.”

Drenjingrad

Govori o tome i Slavica Rodić, koja kaže da Drvar počinju zvati i Drenjingradom.

I Slavica, poput mnogih Drvaraca na ovogodišnjoj manifestaciji, govori o toj drvarskoj tradiciji. Pogotovo danas, kako kažu, u vremenu opće krize i nezaposlenosti. “Pokušavamo od nje živjeti, i to većina stanovnika cijeloga kraja.” I Đuro Pećanac dijeli to mišljenje, mada će kazati: “Ovaj kraj obiluje drenjinom i svi bi od nje mogli živjeti, ali sve je manje onih koji je trebaju brati. Mladih je pogotovo sve manje, odlaze, a i nas starijih povratnika sve je manje.”

Ipak, očekivanja su od ovih projekata u Drvaru velika, jer je obnova još nedovoljna i opterećena nezaposlenošću.

Zato ove projekte naslanjaju na spomen-kompleks “25. maj”, koji su obnovili i udahnuli mu dušu, kako kaže prvi čovjek Drvara. “Spomen-kompleks posjećivalo je godišnje najmanje 300.000 turista. Zato nam je opredjeljenje da ovo postane razvojni motiv, da razvijamo proizvodnju drenjine i da snažimo manifestaciju, ali i spomen-kompleks. Evo, već su nam dani koji polove oktobar puni i “živi”, kako u kompleksu, tako i u cijelom Drvaru.

Polako uvezujemo turizam, resurse i proizvodnju zdrave hrane i osiguravamo uslove da ovaj kraj konačno počne razvoj zasnivati na turizmu.”

I ne bez razloga kažu ovdje – budi zdrav k’o drijen.

O drijenu

Izvor: Al Jazeera