Ervin Sejdić: Izumili smo uređaj za otkrivanje THC-a u dahu

Prvi Bosanac, dobitnik prestižne nagrade za mlade naučnike dodijeljene od strane bivšeg američkog predsjednika Baracka Obame, prof. dr. Ervin Sejdić, jedan od mnogih stručnjaka koji su podijelili svoja iskustva na ovogodišnjem Reconnect-u u organizaciji Restarta i USAID Diaspora Invest, dio je tima koji je napravio prototip uređaja koji na osnovu daha može detektovati u ljudskom organizmu. 

Ervin Sejdić i istraživači s Univerziteta u Pitsburgu napravili analizator daha koji može otkriti marihuanu

Kako legalizacija rekreativne marihuane postaje sve rasprostranjenija u SAD-u, tako se javlja i briga šta to znači za provođenje zakona koji se odnose na vožnju pod utjecajem (DUI-Driving under the Influence). Za razliku od alkotesta koji se koriste za otkrivanje alkohola, policija nema uređaj kojim bi se moglo utvrditi na terenu da li je vozač pod utjecajem marihuane. Novo istraživanje sa Sveučilišta u Pitsburgu spremno je to promijeniti.    

Interdisciplinarni tim s Odsjeka za hemiju i Elektrotehničkog fakulteta u Swanson-u razvio je uređaj za disanje koji u dahu korisnika može izmjeriti količinu tetrahidrokanabinola (THC), psihoaktivnog spoja u marihuani. Postojeće metode ispitivanja lijekova ovise o uzorcima krvi, urina ili kose, pa se stoga ne mogu primijeniti na terenu. Oni također služe samo za otkrivanje da je korisnik nedavno inhalirao lijek, a ne da je trenutno pod utjecajem lijeka.

Aparat za disanje razvijen je korištenjem ugljikovih nanocjevčica, sićušnih cijevi ugljika 100.000 puta manjih od ljudske dlake. Molekula THC-a, zajedno s drugim molekulama u dahu, veže se na površinu nanocjevčica i mijenja njihova električna svojstva. Brzina kojom se električna struja oporavlja tada signalizira da li je prisutan THC. Nanotehnološki senzori mogu otkriti THC na nivoima sličnim ili boljim od masene spektrometrije, što se smatra zlatnim standardom za otkrivanje THC-a.    

“Poluvodičke ugljikove nanocjevčice koje koristimo nisu bile dostupne još prije nekoliko godina”, kaže Sean Hwang, vodeći autor ovog članka i doktorski kandidat iz hemije na Univerzitetu u Pittsburghu. “Koristili smo strojno učenje kako bismo” naučili “aparat za disanje da prepozna prisutnost THC-a na temelju vremena oporavka električnih struja, čak i kad postoje druge tvari u dahu kao što je alkoho. Hwang radi u Star laboratoriju, a vodio ga je Aleksandar Star, doktor nauka, profesor hemije sa sekundarnim imenovanjem u bioinženjeringu. Grupa je uspostavila saradnju s Ervinom Sejdićem, dr. Sc., vanrednim profesorom za elektrotehniku i kompjutersko inženjerstvo na Elektrotehničkom fakultetu u Swansonu, radi razvoja prototipa.    

„Stvaranje prototipa koji bi djelovao na terenu bio je presudan korak u tome da ova tehnologija postane primjenjiva“, kaže dr. Sejdić. “Trebali smo interdisciplinarni tim da ovu ideju pretvori u upotrebljiv uređaj koji je od vitalne važnosti za sigurnost cesta”, ističe Ervin Sejdić za diasporainvest.ba.

Prototip izgleda slično kao sredstvo za udisanje alkohola, s plastičnim kućištem, izbočenim usnikom i digitalnim zaslonom. Ispitan je u laboratoriju, a pokazano je da može otkriti THC u uzorku daha koji sadrži i komponente poput ugljičnog dioksida, vode, etanola, metanola i acetona. Istraživači će nastaviti testirati prototip, ali nadaju se da će uskoro prijeći na proizvodnju i biti dostupan za upotrebu.    

“U pravnim državama vidjet ćete prometne znakove na kojima piše “Ako vozite napušeni, testirajte se da li ste pod utjecajem “, ali ne postoji pouzdan i praktičan način da se to provede”, kaže dr. Star. “U pravnoj zajednici se vode rasprave o tome koji bi se nivo THC-a smatrao da je vožnja pod utjecajem, ali stvaranje takvog uređaja je važan prvi korak prema tome da ljudi ne konzumiraju i ne voze.”    

Rad u kojem je detaljno opisano ovo istraživanje, „Detekcija tetrahidrokanabinola (THC) upotrebom jednoslojnih karbonskih nanocjevčica s hemijskim naponom,“ (DOI: 10.1021 / aksenzori.9b00762), objavljen je u časopisu ACS Sensors, a koautor je Sean Hwang, Long Bian, David White, Seth Burkert, Raymond Euler, Brett Sopher, Miranda Vinay i Alexander Star s Odsjeka za hemiju, te Nicholas Franconi, Michael Rothfuss, Kara Bocan i Ervin Sejdić s odsjeka za elektrotehniku i kompjutersku tehniku.

O Ervinu Sejdiću

Profesor Sejdić je porijeklom iz Gradačca, a trenutno radi na Elektrotehničkom fakultetu  Univerziteta u Pittsburghu. Mladi bosanskohercegovački stručnjak 1992. godine je zbog rata bio primoran napustiti našu zemlju, a izbjeglički put ga je odveo u Kanadu i SAD, gdje je na kraju i doktorirao.

Dobio je najveću nagradu koju mladim naučnicima i inžinjerima dodjeljuje Američka savezna vlada. Ovo prestižno prizanje mladim istraživačima je dodijeljeno u 12 kategorija, a dr. Sejdić nagrađen je za naučni rad u oblasti na polju bioinžinjeringa te upotrebi informacionih tehnologija u zdravstvu.  

Nagrada se, inače, dodjeljuje mladim naučnicima za rezultate ostvarene u prvih desetak godina karijere nakon doktorata. Za dobijanje nagrade, među više svojih kandidata, Ervina Sejdića predložio je Nacionalni institut za zdravlje.

Savjeti bosanskohercegovačkim inženjerima: Odredite vlastite ciljeve koji će vas izvesti iz vaše comfort zone

Nedavno je profesor tokom video prezentacije za Reconnect, događaja najvećeg okupljanja dijaspore, na pitanje kako bh. inženjeri mogu pronaći priliku za sebe na internacionalnom tržištu dao u obliku nekoliko savjeta iz vlastitog iskustva. Prvi savjet bh. inženjerima je da odrede jasne ciljeve u svojoj karijeri koje istinski žele ostvariti. 

„Često gledamo intervjue u kojima inženjere iz Bosne i Hercegovine pitaju „koji je vaš cilj?“, a odgovor obično glasi „želim imati posao“. To uopšte nije cilj već samo nusproizvod istinskog životnog cilja. Moja preporuka je odredite vlastite ciljeve. Ciljeve koji će vas izvesti iz vaše comfort zone. Zapošljavanje, selidba u drugu zemlju te rad u internacionalnoj kompaniji nije cilj. To je samo procedura. Uvijek bih zaposlio ljude sa jasno određenim ciljevima u životu koji se preklapaju sa ciljevima moje institucije, moje istraživačke grupe jer na kraju mi zaista želimo da ostvarimo velike stvari.“

Potom je nastavio svoju prezentaciju govoreći o važnosti mentorstva u karijeri svakog inžinjera.
“Drugi savjet koji imam za inžinjere iz Bosne i Hercegovine je: naviknite se na to da imate mentora ili mentore jer će vam trebati kroz čitav život. Ne želite mentora kojem ćete samo donositi kafu. Pokušajte biti čovjek koji se uvijek nalazi uz iskusnog starijeg stručnjaka i pažljivo ga sluša. To je poenta mentorstva. Uz sebe trebate nekoga ko je već postigao stvari koje vi želite tek postići. Vaši mentori će se često mijenjati kako se mijenjaju i vaši životni ciljevi.”

Na kraju poručuje da je najbitnije osjećati se dobro zbog posla koji radite i znati da dajete određeni doprinos svojim radom.

“Jedan od najboljih savjeta koje imam je da se mukotrpni rad ne može ničim zamijeniti. Jedna od najvećih zabluda koju sam primjetio kod inžinjera iz BiH te generalno istočne Evrope je potraga za kraticama kojima bi zaobišli rad i trud koji je potreban da se nešto postigne.”

Smatra da je potencijal veze bh. dijaspore sa Bosnom i Hercegovinom, za koju smatra da je “rudnik zlata” još uvijek nedovoljno iskorišten.  Dijaspora može značajno olakšati plasiranje  bosanskohercegovačkih proizvoda na internacionalno tržište te ostvarivanje poslovnih veza između bosanskohercegovačkih i stranih kompanija. Vrijeme je da se ovaj potencijal prepozna i počne koristiti.