Gaza je distopija koje se teoretičari zavjere plaše, pa zašto onda još uvijek podržavaju Izrael?

Muhammad Husein, za Middle East Monitor.

-Od početka ponovnog izraelskog bombardiranja pojasa Gaze i invazije radi iskorijenjivanja palestinske grupe otpora, Hamas, zajedno sa cjelokupnim stanovništvom Gaze, poslužio je za dodatno rasvjetljavanje toga koji pojedinci, sektori društva i političke pripadnosti ustraju u podršci okupaciji.

Pojavilo se mnoštvo analiza koje naglašavaju određene očite kontradiktornosti, kao što je podrška izraelskoj invaziji dok se suprotstavlja ruskoj invaziji na Ukrajinu, opravdavanje aparthejda u Palestini dok mu se suprotstavlja u Južnoj Africi ili Americi, ili odbijanje da se suprotstavi izraelskoj brutalnosti dok odlučno osuđuje policijsku brutalnost u Sjedinjenim Državama. Ovakvih kontradiktornosti i licemjerja ne nedostaje.

Međutim, ono što još nije pokriveno je kako desnica na Zapadu – koja u velikoj mjeri nastavlja podržavati Izrael i zanemaruje palestinska prava – protivriječi njihovim vlastitim težnjama za slobodom i njihovom protivljenju oblicima državnog potiskivanja, posebno s teoretičarima zavjere među njima.

Taj je sektor samo rastao i dobivao podršku u posljednje četiri godine, posebno u pogledu pandemije Covid-19, ograničenja i mjera i svih drugih teorija zavjere o globalnoj kontroli koja se od tada sve više otkriva.

Iznenađujuće je, dakle, da ti ljudi ne vide da su mnoge iste mjere kojima se žestoko protive bile i trenutno se provode u Gazi i širim okupiranim palestinskim teritorijama od strane Izraela.

Igre gladi i 15-minutni grad

Ključna zabrinutost teoretičara zavjere na Zapadu je da će njihove vlade, jednog dana, u hipotetičkom vanrednom stanju, ograničiti njihovo kretanje i ograničiti ih na određena područja u njihovim gradovima i okolini.

Ograničenja kretanja i putovanja tokom pandemije Covid-19 navode kao opipljiv primjer za to, a teoretičari su uvjereni da će to postati dugoročna i trajna kontrola nametnuta njihovom svakodnevnom životu. To je postalo sve uvjerljivije nakon diskursa oko ideje o 15-minutnim gradovima širom Zapada, u kojima su sve potrebe, pogodnosti i luksuz postavljeni u krugu od otprilike 15 minuta od domova stanovnika, eliminirajući potrebu za putovanjem van te granice i dovodi do njihovog zatvaranja unutar tih blizina, u očiglednom nastojanju da se smanji potrošnja fosilnih goriva.

To je gotovo upravo ono što su Palestinci širom Zapadne obale i Gaze bili prisiljeni podnijeti, samo bez koristi od svih tih potreba u roku od 15 minuta od njih. U stvari, čak i za mnoge osnovne potrepštine, oni moraju proći kroz mrežu kontrolnih punktova koje je nametnula izraelska okupacija. Oni takođe ne mogu da putuju u inostranstvo bez dozvole okupacionih vlasti, što im otežava iskušenje i primorava ih da se probiju u susjedni Jordan kako bi letjeli.

U Gazi je to također podignuto na potpuno drugačiji nivo, posebno u trenutnom i tekućem bombardovanju i invaziji koji se izvode. Pojas ostaje ne samo pod opsadom, već ga je čak podijelila na različite dijelove i zone izraelska vojska kao taktiku da naredi njeno bombardiranje i uništenje u stilu Igara gladi. Poput ‘District 13’ – za one koji su upoznati sa kultnim filmovima – Gaza je podvrgnuta uništenju i uništena od strane autoritarnog ‘Kapitola’, Tel Aviva.

Eksperiment pametnog grada

Druga zabrinutost među teoretičarima zavjere bilo je otimanje zemlje u svrhu izgradnje i razvoja zemljišta, često kroz vladino pražnjenje određene teritorije i davanje ugovora multinacionalnim korporacijama ili divovima za upravljanje imovinom.

Kada su ove godine šumski požari zahvatili havajsko ostrvo Maui, uzrokujući masovno uništenje divljih životinja i imanja i raseljavajući hiljade njegovih domorodačkih stanovnika, obilovale su teorije o stvarnom uzroku požara, potencijalnim namjerama iza njih i rezultatu katastrofe . Vjerovatno su ga izazvale američke i havajske lokalne vlasti, zaključili su mnogi teoretičari zavjere, navodeći lošu reakciju na hitne slučajeve i navodne pokušaje policije da spriječi stanovnike da napuste pogođena područja, dodatno ugrožavajući svoje živote i imovinu.

Cilj je, kako su spekulisali, bio da se očisti ostrvo od njegovih ljudi i njihovih domova kako bi se napravio put za razvoj pametnog grada – plan je navodno pokušan mnogo puta ranije, kroz ponude da se otočani finansijski obeštete u zamjenu za njihov odlazak, što su oni odbili. Tu teoriju nisu smirili izvještaji da su trgovci nekretninama i investitori kontaktirali preživjele s daljnjim ponudama za kupovinu njihovog uništenog zemljišta s očiglednim ciljem da započnu rekonstrukciju dok su u vlasništvu.

Gaza – kao i cijela palestinska teritorija – bila je podvrgnuta takvom otimanju zemlje već skoro osam decenija, i to ne pod izgovorom vanredne situacije ili naizgled prirodne katastrofe, već kroz jasno i očito zauzimanje teritorije i protjerivanje njihovih stanovnika zbog ekstremističke ideologije i njenih međunarodnih pobornika.

Kako bi se umirili zavjerenički apetiti tih teoretičara, također mogu postojati neke naznake da bi trenutno izraelsko otimanje Gaze moglo biti dio slične zavjere da se ona preuredi u pametan grad. Elon Musk, vlasnik X i Tesle i poznavalac svega futurističkog, rekao je u nedavnoj raspravi s izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom i predsjednikom Isaacom Hertzogom da bi bio spreman pomoći u obnovi Pojasa Gaze nakon vojne operacije okupacije, što je izazvalo talas novih teorija da možda postoje planovi da se Teritorija – ispražnjena od svojih domorodaca i sada zrela za ponovni razvoj – pretvori u pametan grad ili čvorište.

Takva teorija se još ne može provjeriti i ostaje u domenu spekulacija, ali čak i ako to nije slučaj, situacija u Gazi je djelimično poprimila neke atribute pametnog grada u protekloj deceniji. Nakon široko rasprostranjenog razaranja nakon izraelskog bombardiranja 2014. godine, obnovom pojasa se upravljalo putem internetske baze podataka – Mehanizma za obnovu Gaze (GRM) – koja je evidentirala sav građevinski materijal koji je ulazio na teritoriju kako bi se osigurala njihova upotreba i civilno odredište.

To je trebalo da bude privremeni mehanizam, ali su Izraelci to shvatili kao način daljeg praćenja Gaze. Prema arhitekti i autoru, Francescu Sebregondiju, u svojoj tezi pod nazivom ‘Pametni grad Gaze: Tehnologije zadržavanja i urbani uvjeti’, on je istakao Izraelski okupacioni metod kontrole na opkoljenoj teritoriji kao onaj koji stvara „urbane uslove duboke bezbjednosti“ koji se pokazao efikasnijim od čizama na zemlji.

Sebregondi je naveo Gazu kao „efikasno vođenu zonu zadržavanja za brzo rastuću populaciju od dva miliona prognanika“, koja bi mogla „formirati plan za pametna urbana rješenja za društvene i ekološke slomove sutrašnjice“.

To je postignuto kroz bezbroj tehnika koje su koristili Izraelci, a koje je naveo kao „administrativne mehanizme kao što su popisi stanovništva i biometrijska identifikacija; optičko posmatranje omogućeno strateškim lociranim osmatračnicima, kamerama koje omogućavaju prepoznavanje lica ili zračnim dronovima; elektronski sistemi nadzora … senzori okoline koji se oslanjaju na satelite, podzemne ili podvodne senzorne sisteme; kao i, sve više, algoritamski pojačano ispitivanje digitalnih komunikacija vođeno podacima, posebno praćenjem upotrebe društvenih medija.”

Sve u svemu, naveo je on, “ovaj složeni aparat za nadzor Izraelu daje pristup mapi stanovništva i teritorije u realnom vremenu visoke rezolucije, što zauzvrat omogućava njegovo efikasno upravljanje i kontrolu.”

Gaza je, dakle, već dugo bio pametan grad u nastajanju, samo obrnuta vrsta. Da li će se u potpunosti pretvoriti u jedan, tek treba da se vidi, ali Palestinci u Gazi i na Zapadnoj obali nesumnjivo žive pod istim sistemom kojeg strahuju zapadni teoretičari zavjere.

Ograničenja kalorija i ilegalna voda

Prema mnogim teoretičarima zavere, ‘globalističke’ elite i antropolozi imaju za cilj da uvedu ograničenja na količinu kalorija i hrane koju će građani širom svijeta konzumirati u budućnosti, prvenstveno da bi se borili protiv onoga što navodno doživljavaju kao prekomjernu potrošnju ograničenih resursa koje svijet trenutno proizvodi i minimiziranja našeg ugljičnog otiska u smislu hrane, kao što je meso.

U tom aspektu, multinacionalne korporacije i međunarodna tijela s direktnim i indirektnim vezama s tim elitama navodno rade na implementaciji tih planova do određenih prekretnica. Ključni primjer koji navode je opredjeljenje brojnih gradova širom svijeta, još 2019. godine, preko grupe C40 – koju čine gradovi i njihovi gradonačelnici širom svijeta, – u kojem su se dogovorili da do 2030. drastično smanje kod svojih građana potrošnju mesa, mliječnih proizvoda i drugih resursa koji uključuju proizvodnju ugljika.

Dok takve mjere još nisu iznuđene i provode se putem ohrabrivanja i obeshrabrivanja, teoretičari zavjere strahuju da bi one mogle biti usvojene u zakonu kako bi se omogućilo vladama da sprovode te politike. Prijedlozi nekih studija i naučnika da se meso i potrošnja energije u domaćinstvu racioniraju na način koji liči na obroke u Velikoj Britaniji u Drugom svjetskom ratu tokom 1940-ih samo su pogoršali te sumnje.

Ovi teoretičari zavjere mogu biti iznenađeni kada saznaju da su takve mjere ili još gore već implementirane i testirane izraelskom okupacijom na stanovništvu Gazane preko ušiju. Nakon što je Izrael nametnuo svoju kopnenu, morsku i zračnu blokadu Teritoriji, ozbiljno je ograničio – barem u prve tri godine – količinu hrane i drugih resursa koji su mogli ući u Pojas, neslavno izračunavajući količinu kalorija koja je svakom Gazancu bila dozvoljena imati prema svom dokumentu ‘Crvene linije’. Sprečavanje pothranjenosti, uz istovremeno sprečavanje zadovoljstva, očigledno je bio cilj toga, održavanje trajne gladi i zavisnosti bez potpunog gladovanja.

Nadalje, ograničenja se nisu zaustavila na hrani i kalorijama, već i na jednom resursu koji je potrebniji za sam opstanak: vodi. Općenito je poznato da su Palestinci širom svih opkoljenih i okupiranih teritorija u stanju zavisnosti od Izraela u pogledu vodosnabdijevanja, ali je manje poznato da izraelske okupacione vlasti čak onemogućuju Palestincima prikupljanje kišnice.

Prema Vojnoj naredbi 158, Izrael također zahtijeva da razvoj svake nove vodne infrastrukture i izmjene postojeće infrastrukture od strane Palestinaca prvo moraju postići dozvolu okupacione vojske – nešto što je “nemoguće dobiti” u većini slučajeva, prema Amnesty International – i kao dodatna mjera, Palestincima je zabranjen pristup bilo kakvim izvorima slatke vode i rijeci Jordan.

Ne samo da Izrael može Palestincima uskratiti vodne resurse, već čak i samu vodu koju je Bog spustio na njih. Rezultat je bio, i nastavlja biti, potpuna ovisnost o izraelskoj okupaciji vode, nešto protiv čega bi se desničarski teoretičari zavjere sigurno okupili.

Depopulacijska agenda

Depopulacija je dugo bila na čelu diskursa desničarskih teoretičara zavjere oko njihove percepcije planova elitista za svijet, s primjerima koje oni navode uključujući pozive ‘stručnjaka’ da se značajno smanji i zadrži svjetska populacija . Kao što je britanska antropologinja Jane Goodall rekla na samitu u Davosu 2020. godine, “sve ove stvari o kojima pričamo ne bi bile problem da postoji veličina populacija koja je postojala prije pet stotina godina“, misleći na često citiranu optimalnu svjetsku populaciju od 500 miliona.

Misteriozni ‘Georgia Guidestones’ u Sjedinjenim Državama – koji su oskrnavljeni i uništeni prošle godine – također ponavljaju istu poentu: “Održavajte čovječanstvo ispod 500.000.000 u trajnoj ravnoteži s prirodom” i “Mudro vodi reprodukciju”. Takve propagacije, naravno, nisu pozivale na ubijanje preostalih sedam i pol milijardi ljudi na planeti, već su se uglavnom fokusirale na poticanje kontracepcijskih mjera i obeshrabrivanje visoke stope nataliteta, ali teoretičari zavjere inzistiraju da postoji aktivna i zlokobna depopulacija, program koji se postavlja u razvijenim zemljama i zemljama u razvoju.

Šta ako bi ti teoretičari zavjere bili obaviješteni da zaista postoji takav plan koji je konačan i potvrđen? To je bila politika izraelske okupacije za Gazu i njeno stanovništvo tokom najmanje protekle decenije, kao zloglasni rad izraelskih vojnih stratega, Efraima Inbara i Eitana Shamir, navedeno je 2014.

Redovni, često godišnji, izraelski napadi na Gazu bili su dio procesa “košenja trave”, priznali su. “Upotreba sile u takvom sukobu nema za cilj postizanje nemogućih političkih ciljeva, već strategija iscrpljivanja koja je osmišljena prvenstveno da oslabi neprijateljske sposobnosti”, rekli su, naizgled, misleći prvenstveno na sposobnosti palestinske grupe otpora, Hamasa i drugih oružanih frakcija u pojasu.

Možda nisu mislili na samo civilno stanovništvo Gaze, može se tvrditi, ali šira politika okupacije bila je upravljanje i smanjivanje cjelokupnog stanovništva opkoljene teritorije. Kako su novine, Israel Hayom, nedavno izvijestile, jedna opcija koju razmatra izraelski ratni kabinet je „razrjeđivanje Stanovništvo Gaze na minimalnom mogućem nivou”, u skladu s utvrđenim planom Tel Aviva da se više od 2 miliona Palestinaca iz Pojasa protjera u egipatsku sinajsku pustinju, a zatim da se rasprše po Bliskom istoku i Zapadu.

Distopija za tebe, ali ne i za mene

Ovdje je predstavljeno samo nekoliko popularnih teorija zavjere koje su predvidjele ličnosti među desničarima na Zapadu, ali sve te kontrole i mjere za koje se boje da će biti provedene već su provedene i nastavljaju se provoditi protiv Palestinaca u Gazi i širom Okupirane Teritorije.

Ako se ti pojedinci istinski protive takvim ograničenjima i ‘globalističkim’ planovima, onda im se logično moraju suprotstaviti u svim njihovim oblicima i gdje god da se pojave. Bez obzira na to jesu li njihove teorije istinite ili ne – za neke ima istine, a za druge histerije – Gaza je vrlo distopijska vizija i model za one autoritarne kontrole kojih se boje i tvrde da im se protive.

Nema više nikakvog razloga za zavjerenički nastrojenu zapadnu desnicu da podržava Izrael i njegovu okupaciju, ali prije ima razloga da mu se suprotstavi – osim ako, naravno, ne vide razloge da opravdaju takav distopijski sistem za Palestince, ali ne i za sebe.