Godišnjica 2. korpusa ARBiH: ‘Sada mi je jasno zašto nam onaj nesretni embargo ne ukidaju.’

Na današnji dan 1992. godine formiran je jedan od sedam korpusa bosanske Armije – Drugi, sa sjedištem u Tuzli.

O važnosti pomenutog korpusa možemo saznati više i iz posjete predsjednika Alije Izetbegovića Gračanici, novembra 1993. i rečenog novinarima tim povodom.

-“O slobodnoj teritoriji Okruga Tuzla i zoni odgovornosti Drugog korpusa Armije R BiH sam imao informacije da su naši ljudi, na vojnom i civilnom planu, prevazišli sami sebe i tako dali nemjerljiv podstrek našim herojima u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine” – kazao je predsjednik Izetbegović novinaru tuzlanskog lista “Zmaj od Bosne”, uoči polaska natrag u Sarajevo.

– “Međutim, kada sam obišao ove prostore, sve vidio svojim očima, razgovarao sa borcima na prvoj liniji i ljudima koji žive sa vojskom i za vojsku, shvatio sam da stvari stoje mnogo bolje nego što sam i očekivao, mnogo bolje nego što sam znao prije dolaska na najveću slobodnu teritoriju naše Bosne i Hercegovine. Sada mi je jasno zašto nam onaj nesretni embargo ne ukidaju. Hrabrost, požrtvovanje, jasni cijevi i čestitost naših boraca vrline su koje, uz malo oružja, mogu savladati sve bjelosvjetske podvale, agresore, domaće izdajnike… To, očito je, znaju i naši
dušmani i to je razlogom što nam ruke drže zavezanim.”

Istaknuo je odlučnost ovdašnjih ljudi, “od boraca sa prve linije Gradačca, sa prve linije Teočaka, Brčkog, Olova, Kladnja, Gračanice… pa do komandanata u Korpusu i prvih ljudi u organiziranju civilnog života”, da istraju u borbi za konačnu “jedine nam domovine i njenih naroda,” dodavši da odlazi sa ovih prostora ispunjen optimizmom.

Po dolasku u Sarajevo, pak, predsjednik Izetbegović je novinaru kazao:
“Svugdje je moral – i vojnika i naroda – veoma visok. Pomalo sam se plašio tog optimizma koji mi ulijevaju. Ne valja biti odveć euforičan kada donosite odluke, ali moram priznati da me je ugodno iznenadio moral vojske i naroda… Gore na sjeveru, nedaleko od linije na Gradačcu, na Brčkom, na Čeliću, svugdje ista poruka:
da ne popuštamo, da se ne damo, da mi
možemo izdržati – uprkos svemu…

Mogao bih reći da sam na ovom putovanju nastavio da za sebe otkrivam naš narod. Znao sam da je naš narod dobar narod. Otkako su borbe počele, znam da je to i hrabar narod. A ovo što sam vidio, pokazuje da je to i pametan narod. On uspijeva ni iz čega nešto stvoriti i napraviti.
Tako mi tu blokadu praktički probijamo.
Rekoh, dobar narod koji na rušenje džamija ne odgovara rušenjem crkava, koji na genocid ne odgovara genocidom, koji pokazuje veliku mjeru strpljenja i ljudskosti. To smo oduvijek znali o našem
narodu. Međutim, rat je iznova otkrio njegovu hrabrost i nevjerovatnu snalažljivost.”

Bilo je to u vrijeme kada su džamije u svim krajevima pod kontrolom bosanskohercegovačkih Srba bile do temelja

uništene, a one na slobodnoj teritoriji – svakodnevno izložene udarima agresorske artiljerije.