Godišnjica rođenja velikog bosanskohercegovačkog književnika i novinara Hamida Dizdara

Hamid Dizdar – pjesnik, pripovjedač, sakupljač bosanskohercegovačkog kulturnog i historijskog naslijeđa, novinar, prevodilac, slikar, arhivist i bibliograf, bio je izuzetno vrijedan stvaralac.

Rođen je u sunčanoj Hercegovini, u Stocu, 22. februara 1907, a umro je u Sarajevu 17. jula 1967. godine. Osnovnu školu završio je u rodnom gradu, a gimnaziju je pohađao u Tuzli i Mostaru. Službovao je u Stocu od 1926. do 1930. godine, a 1931. godine prelazi u Sarajevo, gdje je bio urednik i novinar. Uz rad je u Sarajevu završio Vidovićevu dopisnu gimnaziju, fotografski, stenodaktilografski i novinarski kurs.

Bio je urednik „Slobodne riječi“ i „Jugoslovenske pošte“ sve do Drugog svjetskog rata, kada kao ilegalac Narodnooslobodilačkog pokreta biva proganjan i hapšen. Zbog toga su ustaše odvele u zloglasni Jasenovac njegovu majku i mladu sestru, gdje su i pogubljene.

Svoj književni rad Hamid Dizdar započinje 1925. godine objavljivanjem poezije, proze, književnih, pozorišnih, likovnih kritika, feljtona, reportaža i historijskih zapisa. Nakon objavljivanja prve pjesme „Jesenja kiša“ u „Zagrebačkom ilustrovanom listu“, objavljivao je i u „Novom Beharu“, „Novom čovjeku“, „Pregledu“, „Gajretu“, „Zori“, „Vijencu“ i drugim časopisima koji su izlazili u vremenu Kraljevine Jugoslavije.

Kao veliki istraživač naše tradicije i kulture, u njima je objavljivao i narodne umotvorine, a posebno nadahnuto je analizirao i komentarisao narodne lirske pjesme – sevdalinke. U ovom periodu bio je urednik i član uredništva „Slobodne riječi“, „Jugoslovenske pošte, „Pravde“, „Gajreta“ i „“Kalendara Gajret“. U Mostaru 1929. godine izlazi mu zbirka poezije „Arabeske“, u Sarajevu 1933. „Kasaba šapće“ i 1936. „Zapisi u kamenu“.

Od 1942. godine radi u Narodnom kazalištu, a nakon toga u Krugovalnoj postaji Sarajevo. Ilustrovao je čuveni roman Envera Čolakovića „Legenda o Ali-paši“ i zbirku novela „Iz naše mahale“, autora Hamdije Mulića. U 1944. godini objavljuje „Sevdalinke: izbor iz bosanskohercegovačke narodne lirike“ i studiju „Muslimani i kršćani pod turskom vlašću u Bosni i Hercegovini“.

Nakon Drugog svjetskog rata, službovao je kao povjerenik za trgovinu i privredu Narodnog odbora Oštine Stari Grad Sarajevo, urednik „Službenog lista Narodne Republike Bosne i Hercegovine“, sekretar, voditelj Odjela i urednik Izdavačkog preduzeća „Svjetlost“, direktor Arhiva grada Sarajeva. Inicirao je pokretanje i bio prvi urednik „Odjeka“, a nakon toga je uređivao „Vidik“ i „Život“.

Biva optužen da podržava Sovjetsku Rusiju i boravi u istražnom zatvoru i na Golom otoku, od maja do oktobra 1949.

U narednom periodu objavljuje „Narodne pripovijetke iz Bosne i Hercegovine“, „Šaljive narodne pjesme“ (1953.), „3 X 8“ (1954.), „Bilješke o razvitku štampe u Bosni i Hercegovini“, „Obasjane staze“ (1958.), „Bibliografija knjiga i periodičnih izdanja štampanih u Hercegovini 1873-1941“ (djelo je zajednički rad sa Linom Štitić, 1958.), „Niko se ne vraća“ (1964.), studiju „Azerbejdžan, Uzbekistan, Turkmenija, Kazahstan, Kirgistan“, pod pseudonimon H. Muharemović (1964.), „Proljeće u Hercegovini“ (1965.). Sa slovenačkog jezika prevodi „Slovenske narodne pripovijetke“ (1954.), „Djed Som“, od Tone Seliškara (1955.) i sa bugarskog „Indijanske priče“ od A. Logie.

Dobitnik je više književnih nagrada i priznanja. Na književnom konkursu Društva prijatelja umjetnosti „Cvijeta Zuzorić“, u Sarajevu 1938. godine, njegova pripovijetka „Najcrnja noć Mešana Šabete“ nagrađena je drugom nagradom, a na istom konkursu 1941. nagrađene su pripovijetka „Vaga“ i pjesma „Vozom kroz Hercegovinu“. Tek u postratnoj Bosni i Hercegovini, 1998. godine izlaze „Izabrana djela Hamida Dizdara“ u okviru edicije „Bošnjačka književnost u 100 knjiga“ i 2003. godine „Pjesme i pripovijetke Hamida Dizdara“, čiji je priređivač Fahrudin Rizvanbegović.

Bibliografija njegovih književnih i novinarskih radova broji više od 900 jedinica, objavljenih u 89 časopisa, kalendara, almanaha, godišnjaka i zbornika.

U svojoj poeziji, Dizdar je impresionistički slikao svoj zavičaj, budio uspomene na djetinjstvo i mladost, dok njegova prozna djela (a posebno ona koja su izašla između dva svjetska rata) nose kritiku stanja i pojava u tadašnjoj Bosni i Hercegovini. U pripovijetkama je zapažena okupacija usmenom pripovijetkom, koja se nastoji preoblikovati i prilagoditi socijalnoj tematici.

Svestrani stvaralački rad Hamida Dizdara, uz neumorno sakupljanje našeg kolektivnog pamćenja, čine vrijedan opus i ostavljaju dubok trag u našoj kulturi. Zato je sjećanje na njega i njegov rad tek samo pokušaj ispravljanja nepravde nanesene ovom pomalo zaboravljenom autoru.

Iz rada ‘Književna izložba „ŽIVOT I DJELO HAMIDA DIZDARA“ – PODSJEĆANJE NA „TIHOG LIRIKA NAŠE KASABE“’ – Dženana Tuzlak, rukovodilac Odjeljenja za bibliografiju / Head of Bibliographic Department Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine – BOSNIACA 106.

• Povodom obilježavanja 100. godišnjice rođenja i 40. godišnjice smrti velikog bosanskohercegovačkog književnika i novinara Hamida Dizdara organizovana je prigodna književna izložba, koja je predstavljena u Sarajevu, Stocu i Tešnju, a posjetilo ju je više od 1000 posjetilaca. Autori književne zložbe „Život i djelo Hamida Dizdara“ su Mujo Koštić, Vesna Filipović i Admir Nezirović, a autori pratećeg DVD-a Mujo Koštić i Eldin Hodžić. Aljo Muslić i Nermin Ibrulj izradili su prigodan plakat i afišu. Izložbu su organizirali NUBBiH, Historijski arhiv Sarajevo, Opća biblioteka Tešanj i Historijski muzej Bosne i Hercegovine.