Igra koju već predugo igra Dragan Čović morala je doći na naplatu: Očito je da se predugo provlačio kroz iglene uši i da njegovi zaštitnici više nemaju strpljenja

U strahu su oči velike, a misli lutaju prostranstvima mašte u pokušaju da nadvladaju paniku. Jer, igra koju već predugo igra Dragan Čović morala je doći na naplatu. I blizu je da dođe, možda ne u obliku koji građani BiH priželjkuju, ali svakako dovoljna da prepadne lidera Hrvatske demokratske zajednice. Nedodirljivi Soko koji decenijama lovi u mutnom noseći samonametnutu titulu predvodnika evropskog puta BiH, sada je postao lovina, piše Patria.

I to ni manje – ni više nego američka. A ti Amerikanci dozvolit će širom svijeta da ljude kolju, etnički čiste, siluju, pljačkaju, čak i da njihova djeca zalud ginu, al’ nikada, ponavljam nikada neće dozvoliti da se ugroze njihovi ekonomski interesi. Mnogo veće glave od Čovićeve su padale zbog ulijetanja u ofsajd američkih interesa i toga je svjestan mostarski robovlasnik. Svjestan je da je Merkel i njena politika doživjela sunovrat zbog Amerikanaca, a ona je samo uzorak.

U panici koja ga je zadesila, godinama nedodirljivom Čoviću sve su se slike u glavi pomiješale. No, ostao je dovoljno pribran da pokuša odigrati na kartu na koju igra i njegov posljednji ozbiljni politički partner. Čović je postao Dodik. Pa u stezi između Blinkenovog pisma i nema dileme Plenkovićevog poziva ulazi u cipele Milorada Dodika i čedno vapi svekolikoj javnosti na jugu Bosne, vičući “ja sam bijeli anđeo, nisam crna ptica zloslutnica”. I da budem jasan, samo u toj paranomaniji Čović i anđeo mogu i istu rečenicu. Jer, Čović tako zapravo odigrava čuveni “Dodikov potez” da je svako djelovanje spram njega neminovno napad na hrvatsku nejač. Čović se više ne trudi pričati između redova, nego vrlo direktno kaže da je južnu plinsku interkonekciju blokirao da Sarajevo ne bi Posušju blokiralo plin. Naravno da je to samo mantra, jer plin dolazi preko Hrvatske i juga, ali Čoviću je sada svaka slamka k’o one vatrogasne lotre spasa.

A zašto je Čović crna ptica zloslutnica poznata kao mostarski Soko, a nije niti može biti bijeli anđeo.

Da krenemo od Heliodroma, ratnog logora u kojem su hrvatski separatisti držali zarobljene bošnjačke civile. Tamo je Čović kao direktor Sokola pronalazio robove kao radnu snagu. Dokument koji tome svjedoči nastao je 22. juna 1993. godine u kojem direktor Sokola traži zarobljenike da rade u Sokolu. Iz mračnih dubina davnih vremena Čović je tako na scenu vratio robovlasništvo i nikada za to nije odgovarao.

A s pravnog stajališta, o čemu se mnogo pisalo, nesumnjivo je počinio ratni zločin, jer je civilne zarobljenike odveo na prisilan rad. Očito je neko crnog Sokola zaštitio od pravosudnog progona.

Kao što ga je neko zaštitio od pravosudnog progona za kriminal i korupciju. Jer, podsjećamo da je Čović bio uhapšen i da su navodno krucijalni dokazi u njegovom slučaju nestali u transportu na nekoliko kilometara.

Očito je da se predugo provlačio kroz iglene uši i da njegovi zaštitnici više nemaju strpljenja. A imali su ga i previše, jer koliko djeluje na političkoj sceni Bosne i Hercegovine je kontinuirani miner svih rješenja koja bi od Bosne i Hercegovine napravila uređenu državu.

Sve što je mogao, a mogao je dosta jer je uz naklonost međunarodne zajednice i tih samih Amerikanaca jedina konstanta u bh. politici, Čović je rušio zarad interesa uspostavljenih s HZHB, zbog čega je počinjen UZP. A na politikama UZP-a, Čović je posljednjih desetak i više godina insistirao da trećina Bosne i Hercegovine bude hrvatska, sa hrvatskim emiterom, legitimnih hrvatskim predstavnicima i neformalnim specijalnim vezama sa Zagrebom.

Ništa drugo zbog UZP filtera crnog Sokola nije moglo proći. Sjećam se još 2012/13. i dolazaka evropskih i američkih delegacija da se pregovara o izbornom zakonu i legitimnom predstavljanju. I do danas dogovor nije postignut, jer Čovićev UZP filter nije ništa drugo do podjela Bosne i Hercegovine i političko neutralisanje 51 posto građana ove zemlje koji se izjašnjavaju kao Bošnjaci. Mali je bio Heliodrom, pa se ubistvo jednog naroda zarad hrvatskog parčeta BiH nastoji provesti političkom agendom.

Otišao je Čović predaleko da bi sada popustio, ne samo na pitanju legitimiteta u izbornom zakonodavstvu, već i na pitanju Južne plinske interkonekcije. Cijeli politički vijek stavio je na pladanj politikama iz Hrvatske koje sanjaju banovinu i ukoliko se sada preda politički će poginuti kao ona ptica kukavica, a svi, barem na jugu, su ga znali kao Sokola i zbog toga je harao tim prostorom.

Stoga mu ostaje da istraje, baš kako je danas i najavio. Šemu ima, drug iz Laktaša mu je sigurno to ustupio. Samo je pitanje ima li on to što ima Dodik, hoću reći – ima li smjelosti da Murphyiju kaže da je smrad i Americi da je antihrvatska.

Bila bi to kulminacija svih predstava koje gledamo više od decenije, a obrat kakav niti jedan autor trilera ne bi mogao napisati. No, bio Soko ili kukavica, igrao Dodikovu ili neku drugu šemu, Čović mora jedno znati. U Washingtonu nema ni anđela ni ptica, samo šakali i dolari. A prvi zbog drugih jedu i ptice i svoju političku djecu. Jer, dolar je jedina valuta i vrijednost njihove politike, zato nek se pripremi!