Intervju: Amel Tuka, treći najbrži bijelac u historiji

Fokus svjetske sportske javnosti posljednjih mjeseci postao je mladi bosanskohercegovački atletičar Amel Tuka koji ističe kako je osvajanje prvog mjesta na Dijamantskoj ligi u Monacu ove godine bio očekivani redoslijed nakon šest punih godina discipliniranog treninga i svakodnevnih odricanja.

Upisan zlatnim slovima u historiju bh. atletike, tokom priprema u Veroni, Tuka se prisjetio svojih početaka u svijetu atletike koji su mu obezbijedili laskavu ulaznicu na predstojeće Svjetsko prvenstvo u Pekingu, koje “s nestrpljenjem očekuje”, prenosi Anadolija.

Prije nepune dvije sedmice u utrci na 800 metara u Monacu, rame uz rame sa najboljim atletičarima svijeta, postigao je rezultat kojim je oborio ne samo rekord Bosne i Hercegovine, već i rekord Balkana.

Nakon spektakularne pobjede u Monacu ispunio je medijske stupce, te svijetom prenio vijest o Bosni i Hercegovini.

Pažnja koja je uslijedila nakon pobjede, tvrdi, ipak ga nije poljuljala i omela u nastavku napornog treniranja i priprema za još veće rezultate kojima se nada.

“Osjećam se posebno ali koliko god je tako, toliko pokušavam još više da ostanem čvrsto na zemlji, da se posvetim maksimalno treninzima za Svjetsko prvenstvo i da me ovi uspjesi ne odvedu u oblake. Hvala Bogu, kolikogod mi je podario uspjeh, molim da me što više učvrsti na zemlji kako bi bio što više skoncentrisan na treninge”, naglasio je Tuka.

Ima li limit?

Veliki broj novinarskih pitanja, kako kaže, nakon velike pobjede bio je usmjeren na dalji tok njegove karijere. Među njima je najzanimljivije bilo ono o “njegovom limitu i da li ga uopšte ima”.

“Trenutno sam postavio rezultat najbolji u svijetu ove godine i nakon trke, kad sam završio, novinari su mi rekli: Amele, znaš li da si postavio 11. najbolji rezultat u svijetu svih vremena i 4. rezultat u Evropi svih vremena? Ja sam rekao da ne znam jer stvarno nisam to pratio i kad se uzme u obzir ta činjenica, to može biti jasno svima. Rekli su mi da sam treći najbrži bijelac u historiji svih vremena što me čini posebnim i jednostavno osjećaj je neopisiv”, kazao je Tuka.

Ipak, ističe, najvažnije mu je bilo svijetu prenijeti pozitivnu energiju kojom zrači zemlja iz koje dolazi. Boje zastave Bosne i Hercegovine sada su, dodaje, prepoznate u svijetu koja je iznjedrila vrhunskog atletičara.

“Jako sam sretan i ponosan na svoju zemlju. Ne postoje riječi kojima se to može opisati, drago mi je sada što u svijetu atletike svi znaju za BiH, svi znaju gdje je ta zemlje. Ponosan sam na to i nadam se da je ona ponosna na mene što sam njen građanin”, rekao je Amel, naglasivši da je, odgovarajući na novinarska pitanja nakon pobjede, istakao kako je Bosna i Hercegovina mala zemlja ali u kojoj žive ljude sa “velikim srcem”.

Talentovani bez šanse za uspjeh

Ipak, ne ohrabruje ga činjenica da “talentovana djeca u svijetu sporta i drugim oblastima u BiH nemaju velike šanse za napredak”. Tamna strana BiH krije se u tome da ona ne hrabri mlade ljude da budu uspješni, te da ih ne obezbjeđuje i ne pomaže finansijski, kaže on.

“Tačno je da će, ukoliko država povede računa o svojim sportistima, oni napraviti rezultate. Nažalost, nemam podršku od svoje države koju volim svim srcem. Ne može se opisati riječima koliko volim kada vidim zastavu tu pored svog imena i kad sam prvi u svijetu i kad se ta zastava vidi. Nažalost, nemam podršku tu i stanje je takvo kakvo jeste”, ističe Tuka.

Po njemu, svakom djetetu, mladom čovjeku, mora se pružiti šansa kako bi unaprijedio svoj talenat do momenta kada će u svijetu nizati dobre rezultate.

“Država samo malo ako povede računa o sporistima, mi bi imali vrhunske rezultate, ali ne vodi niko računa o sportistima u BiH. To je crna tačka u našoj zemlji. Da se usvoje zakoni o sportu, kako dolikuje jednoj državi, da bi se stanje u sportu promijenilo… Sport je nešto najljepše. Kada igra reprezentacija, vidite tu atmosferu među ljudima, svi su zajedno, to su čari sporta. Sport ujedinjuje ljude”, poručio je Tuka.

Roditeljski odgoj

Da sport, pored stalnog rada zahtjeva i veliko odricanje, ističe Tuka prisjećajući se svog prvog atletskog treninga, 1. januara 2009. godine na stadionu Kamberovića polje u Zenici.

“Roditelji su me odgojilli tako, da mora doći do odricanja svega, znao sam šta treba jednom vrhunskom sportisti. To sam prihvatio, odrekao se svega. Vodim računa o ishrani, spavanju, odmoru. Sve ove godine, punih šest godina, maksimalno sam se posvetio i to je moja želja, moja volja i motiv”, rekao je Tuka, dodajući kako su na njegovu sportsku disciplinu najviše utjecali savjeti, pohvale i kritike, starijih i iskusnih ljudi.

Jedna od njegov želja, kaže, jeste da postane svojevrsni primjer drugim mladim ljudima koji mogu uspjeti ukoliko svoje vrijeme i obaveze usklade i posvete se onome u čemu leži istinska vrijednost.

“Da spoje školu i sport, da ne zapostavljaju školu jer je ona bitan faktor odgoja i odrastanja. Da se bave sportom, bilo kojim, ne samo atletikom i da se ne izvlače kako ne mogu nešto stići. Ja sam im primjer u tom segmentu. Radio sam svako jutro trening, putovao sam svako jutro od Kaknja do Zenice na treninge, poslijepodne u školu. Bio sam odličan učenik, imao sam prosjek 5,0 i od osnovne do srednje sam bio odličan. Jednostavno, rasporedio sam svoje vrijeme kako treba”, podsjetio je Tuka.

Prema njegovim riječima, sporta se nije odrekao ni tokom studija, a pored sportskih rezultata, dodaje kako je i apsolvent Mašinskog fakulteta u Zenici.

“Vjerovao sam u sebe. Znao sam da mogu uspjeti i biti najbolji i zato sam se odricao svega. Zato savjetujem, ko god ima vjeru u sebe i misli da je za nešto rođen, da to iskoristi. Ne može niko reći da nema vremena, ima se vremena, samo ga treba iskoristiti pravilno i odreći se drugih stvari”, zaključuje Tuka kojem predstoje pripreme za Svjetsko prvenstvo gdje će, nada se, ponovo osvjetlati obraz Bosne i Hercegovine.

Izvor: Agencije