Ismet Mujić u poljoprivredi vidi perspektivu. Mladima poručuje da ostanu na selu

U potrazi za januarskim junakom sela, put nas vodi do grada Zmaja od Bosne, gdje u naselju Ledenice Gornje, nadomak Gradačca, pronalazimo 30-togodišnjeg Ismeta Mujića. On je otac dvoje djece, suprug i poljoprivrednik! Poznanici kažu vrijedan, pošten i uslužan, ali i ljudina, piše AgroKlub.ba.

Prije dvije decenije na imanju Mujića počela je ozbiljna poljoprivredna proizvodnja, a od 2010. godine primarna djelatnost su usluge u poljoprivredi. Danas za svoje potrebe obrađuju površinu od oko 35 hektara na kojoj uzgajaju pšenicu, jare kulture i kukuruz. Ali, svojim mašinama obrade mnogo više, oko 1.200 hektara zemljišta.

“Imamo svu potrebnu mehanizaciju od osnovne obrade zemljišta, preko sjetve, berbe, žetve pa i skladištenja. Mehanizaciju nabavljamo polovnu isključivo iz Njemačke, Austrije i Holandije. Nešto novije, mali dio, novije mehanizacije kupujemo iz Turske”, priča nam Ismet, za kojeg mnogi kažu i da je hodajuća enciklopedija o mašinama.

Otac je imao drugačije planove, ali…

U štali je 50-tak goveda pasmine hereford, koje Ismet namiri prije jutarnje kafe, tako započinje svoj dan, ili kako on kaže – vrlo zanimljiv posao. Potom priprema mašine i kreće u polje. Posmatrajući sa strane, on sve radi s lakoćom, jer je to njegov izbor, iako su roditelji imali drugačije planove.

“Da jesu, otac je forisirao da to budu pravo ili knjigovodstvo, međutim, nisam se pronalazio u tome, radim ono što volim i ne bih mijenjao“, dodaje junak sela Ledenice Gornje. 

U ovom poslu vidi perspektivu, za razliku od mnogih svojih kolega koji su se preorjentirali na druga zanimanja. Na svom imanju imaju još jednog zaposlenog, jer ih je, priča nam “puna kuća pa sve sustižu”. Kada sjede za upravljač svoje mašine kaže kako nema mnogo želja, uglavnom razmišlja o novoj mehanizaciji, a nikada mu nije pala na pamet ona da sve ostavi i ode iz države.

“Nisam nikada razmišljao na takav način. Problemu se mora pristupiti svjesno i boriti s njim da bi se nešto napravilo i tamo ima problema. Svi ti koji su otišli da bi izbjegnu probleme ovdje, tamo se bore samo nikome ne pričaju o tome, da li iz stida, da li iz nekog drugog razloga, ali svugdje imaju probleme iste kao i tu”, smatra ovaj mladi poljoprivrednik.

Ni svoju djecu, kada porastu, ne vidi “preko”. Plan je da ih izvede na pravi put, a podršku će imati koje god zanimanje da odaberu.

“Slagao bih, kada bih rekao da ne bih volio da ostanu sa mnom bez obzira koliko god da je teško, ali opet volio bih sutra preći preko nekog mosta koji je moj sin nacrtao, bila bi mi čast, veća nego da ga vidim u kombajnu“, iskren je naš domaćin. 

Žitni kombajn najskuplja mašina na imanju

A, žitni kombajn, tržišne vrijednosti od oko 50 hiljada eura, najskuplja je mašina na ovom imanju. Zadovoljni su svime što rade, pa i kvalitetom prošlogodišnjeg roda pšenice. Forumula je jasna, precizni su Mujići: koliko uložiš toliko i dobiješ.

Proizvođači tačno znaju šta treba uraditi sa pšenicom da bude vrhunske kvalitete, kad to sve poredaju na papir ne ispalti se toliko ulagati zato što pšenica koja je vrhunske kvalitete se ne razlikuje puno u cijeni u odnosu na stočnu pšenicu, odnosno za ishranu stoke ili za neke druge potrebe”, dodaje Ismet. 

Iz tog razloga, pojašnjava, nije produktivno ulagati u bolju robu jer proizvođači nisu zaštićeni. Da je vrhunska, nije, ali ne slaže se s mišljenjem da je loša. “Mlinari konstantno iz godine u godinu sve više kukaju, ja se ne mogu složiti s tim da je pšenica toliko loša kako oni pričaju. Da je to neka vrh roba nije, da razjasnimo, naspram uloga takva nam je i roba“, ocjenjuje Mujić. 

Pšenicu prihranjivati dva – tri puta

Uskoro će prva prihrana strnih žita, a Ismet savjetuje da se ona obavi što prije, odnosno čim vrijeme dozvoli ulazak mašinama u polje, također isključivo raditi dvije ili tri prihrane.

Daleko je bolje baciti 20 kilograma po dulumu, odnosno 200 kg po hektaru u dva navrata, nego 300 kg po hektaru u jednom navratu, KAN mineralnog đubriva“, savjetuje ovaj agronom. 

Mladima poručuje da ostanu na selu i da je poljoprivreda, kada se dobro organiziraju dobar posao – koliko radiš, toliko i zaradiš. Godina na godinu nije nalik, jedna će biti dobra, dvije loše, ali u suštini je to posao od kojeg se može pristojno živjeti, obezbijediti egzistencija za čitavu porodicu.