Kao tinejdžer koji je živio u istočnom dijelu Johannesbruga, Steve Chingwaru je mislio da su ravni brežuljci od stijena i zemlje koji su ispunjavali horizont prirodno obilježje gradskog krajolika. Johannesburg nije izrazito vjetrovit, ali kada vjetar puše – obično u augustu – zrak je ispunjen narandžastom prašinom. “Ulazi vam u kosu, odjeću i grlo”, priča Chingwaru.
Sada, gotovo deceniju kasnije, ovaj 26-godišnji geometalurg leti u grad svoje mladosti gotovo svake sedmice, na zahtjev rudarskih kompanija koje žele da im on pomogne izvući maksimalnu vrijednost iz brežuljaka narandžaste prašine. To je zato što su ti brežuljci, sačinjeni od rudarskog otpada, iz najbogatijeg nalazišta zlata ikad otkrivenog, i Chingwaru je izračunao da je približno 420 tona “nevidljivog zlata” – vrijednog 24 milijarde dolara – zakopano u rudarskim deponijama Witwatersranda.
Ovo značajno otkriće posljedica je istraživanja za njegov magistarski rad koji je bio toliko impresivan da su ga unaprijedili u doktorat.
Chingwaru je prvobitno upisao geologiju na Univerzitetu u Stellenboschu, ali je ubrzo uvidio da to nije smjer u kojem se želi razvijati. Privlačila ga je srodna grana geometalurgije, koja spaja klasičnu geologiju sa metalurgijom i obično uključuje rad u tvornici za preradu. U svom akademskom istraživanju, Chingwaru se fokusirao na poznate johanesburške rudarske deponije koje u ovoj industriji nazivaju odlagalištima “jalovine”.
“Tada su već izvlačili zlato iz ove jalovine”, objašnjava on. “Ali, uspijevali su izvući samo 30 posto zlata koje je sadržavala. Mene je zanimalo šta se događa sa preostalih 70 posto… Gdje je to zlato? Zašto ga ne uspijevaju izvući? Sedamdeset posto je mnogo”, priča on i smije se.
Njegovo istraživanje u okviru kojeg je ispitivao uzorke iz rudarskih deponija širom Witwatersranda, otkrilo je da je većina zlata skrivena u mineralu koji se zove pirit (a nekada ga nazivaju i “zlato budala”) – i trenutne tehnike ekstrakcije potpuno je previđaju. “Već znamo kako izvući zlato iz pirita“ kaže on, navodeći primjer rudnika Carlin u Nevadi. „Ali trenutno, sva postrojenja za preradu jalovine u Južnoj Africi vade samo slobodno zlato, koristeći cijanid.”
Što za sobom povlači očito pitanje – zašto?
Dva su odgovora na to pitanje. Prvi je taj da je Chingwaru prva osoba koja je izračunala koliko je “nevidljivog zlata” skriveno u jalovini širom Witwatersranda. A drugi je taj da će trebati mnogo vremena i truda da se izvuče svih 420 tona.
“Njegovo istraživanje pokazuje da su količine zlata velike. Međutim, veliko pitanje je imamo li trenutno tehnologiju da na isplativ način izvučemo svo zlato i ostvarimo profit”, kaže vanredna profesorica Megan Becker, koja radi u Centru za istraživanje minerala na Odsjeku za hemijsko inženjerstvo Univerziteta u Cape Townu (ona nije učestvovala u Chingwaruovom istraživanju). “Ako se to ne bude moglo postići, nijenda kompanija neće u to uložiti.”
Veliko zanimanje nekoliko južnoafričkih preprađivača jalovine ukazuje na to da je to investicija na koju bi možda bili spremni. Otkako se pročulo za njegovo istraživanje, Chinwaru je razgovarao sa nekim visokopozicioniranim ličnostima u južnoafričkoj industriji zlata: “Svi su rekli da, istina, bilo bi skupo izvlačiti to zlato, ali bi i dalje mogli ostvariti pristojnu zaradu. Pogotovo ako cijena zlata ostane ista.”
Chingwaru je dobio poslovne ponude od kompanija iz Australije, Kanade, Njemačke i Sjedinjenih Američkih Država.
Kako je sve počelo?
Chingwaruov otac je preminuo prije njegovog rođenja, pa je njega i njegovu braću i sestre podizala majka, poduzetnica Paggy, u Harareu, u Zimbabweu.
Sve je teklo bez problema do ekonomske krize 2008. koja je snažno pogodila Zimbabwe i dovela do visoke inflacije. Njegova majka Peggy bila je prisiljena prodati porodičnu kuću. Uvidjevši kakva je situacija, Chingwaru, koji je tada imao 10 ili 11 godina, odlučio je preseliti se kod tetke u Južnu Afriku.
Ta promjena isprva je bila strašna, ali brzo se privikao na novi život. Do tamošnje škole morao je dugo pješačiti, ali odustajanje nikada nije bilo opcija. Školu je volio, a sjećao se i majčinih riječi koja ga je podsticala da obavezno završi školu i da se ne brine.
Kada je prešao u školu bliže svom novom domu, Chingwaru je ostvario velike uspjehe. Našao je prijatelje i bio je najbolji u razredu.
U četvrtom razredu srednje škole posjetio je Zimbabwe i saznao uzbudljivu priču o svom djedu, Georgeu Henryju Nolanu, pronalazaču litija u Zimbabweu koji je u ratu za nezavisnost Zimbabwea izgubio veći dio svog bogatstva.
Studentski dani
Nakon srednje škole, Chingwaru, koji je bio nemirnog duha i teško mu se bilo skrasiti na jednom mjestu, opet se preselio, ovaj put u grad Stellenbosch koji ga je osvojio na prvi pogled.
Chingwaru se sa svojim srednjoškolskim uspjehom uspio upisati na veoma cijenjeni Odsjek za geološke nauke.
Na fakutletu je nastavio nizati uspjehe. Chingwaru, svestran kakav jeste, i pored fakulteta se bavio hobijima, a radio je i kao konobar. Povrh svega, održavao je aktivan društveni život.
Njegov mentor na doktorskom studiju Bjorn von der Heyden kaže da je Chingwaru veoma društven, te da ga je oduševljavao svojim inteligentnim pitanjima i spremnošću da pomogne kolegama. Njegov mentor je u toj mjeri bio oduševljen Chingwaruovim magistarskim radom da ga je unaprijedio u doktorsku disertaciju.
Chingwaru je završio doktorat godinu dana prije predviđenog roka.
Gdje dalje?
S doktorskom disertacijom u džepu, velikim zanimanjem medija za njega i ponudama za posao iz pet zemalja, zaista se čini da je svijet pod njegovim nogama. Iako njegov mentor smatra da stručnjak Chingwaruovog kalibra neće pogriješiti koju god opciju da izabere, Chingwaru pažljivo razmatra sve što mu se nudi kada je riječ o nastavku karijere.
Ovaj mladi čovjek želi putovati i upoznati nove zemlje i kulture. Osim toga, želi teoriju pretvoriti u praksu i upustiti se u posao izvlačenja zlata. “Na papiru se sve čini jednostavno. Ali, kada sam posjetio postrojenja, shvatio sam da je komplikovanije nego što sam mislio … No, ja sam uvijek raspoložen za izazov.”
Bez obzira kojim putem krene njegova karijera, Chingwaru kaže da žarko želi iskoristiti svoje znanje i vještine da rudarsku industriju učini održivijom u budućnosti.
Izvor: Al Jazeera
