Je li tvrdnja o nižim cijenama na Zapadu zapravo mit?

-Prije dvadesetak godina sam se učlanio na jedan fudbalski navijački internet forum. Tu sam upoznao člana koji je uvijek objavljivao statistiku kluba i na njegovim postovima se moglo pronaći mnogo toga zanimljivog. Tada još na internetu nije bilo sve što vas zanima, pa ga je bilo vrlo interesantno čitati. Jedan od njegovih citata je i sljedeći: “Ako sakupite dovoljno statističkih podataka, možete dokazati bilo šta. Prema tome, nekad smo mi bolji, a oni gori. A nekad su i oni gori, a mi bolji”.

Igra riječi govori da smo mi uvijek bolji, a oni gori. Statistika koju spominje upravo liči na medijske napise svih ovih godina kada se govori o cijenama na Zapadu, te ih se poredi sa cijenama kod kuće. Prilično je teško argumentovano razbiti ovaj mit jer ljudi jednostavno ne žele slušati. Njima je njihova patnja najgora i sami su sebe ubijedili da je jeftinije živjeti u Njemačkoj, a da se oni u Bosni i Hercegovini, Srbiji ili drugdje na Balkanu, pate sa 400-500 eura neredovne plate, ako i toliko imaju. Često odu u Njemačku na platu od 1.500 eura, s kojom mogu mnogo manje nego kući sa 500, pa onda žive sa cimerima, rade dodatne poslove i ponašaju se kako kod kuće nikad ne bi. Kad ih pitate zašto kod kuće nemaju cimera, zašto u svojoj zemlji ne rade vikendom, nema odgovora.

Godinama prije nego ću odseliti imao sam slično mišljenje o dijaspori kao i većina puka koji je ostao u našim državicama. Iskreno mi i sada idu na živce kada po Baščaršiji pričaju švedski ili holandski, dok između rečenica psuju na svom jeziku, ali sam pored toga, dobio potpuno drugi dojam kada su finansije u pitanju, te uvidio kako ovi ljudi zaista žive. Istraživao sam i poredio nominalne vrijednosti i cijene hrane, odjeće, obuće, vrtića, restorana itd. i kad god sam čuo kako je kod nas puter duplo skuplji, naježio bih se od te gluposti.

Inače, kad bih pričao s prijateljima i poznanicima o cijenama, skoro svi bi rekli “ali puter, ulje, šećer…”. I istina je, puter u Sarajevu košta između šest i 10 konvertibilnih maraka (3-5 eura), dok ga u Holandiji plaćam dva do 2,5 eura. Ista čokolada u Lidlu košta 50 eurocenti, a kod nas dvije konvertibilne marke (jedan euro), ali ne živim od putera, niti ga mažem na hljeb svaki dan. Ne živim ni od čokolade. U tim raspravama obično napravim šalu da je onda bolje kupovati maslinovo ulje. Ako nema hljeba, jedite kolače, zar ne? Ako nema jeftine čokolade, kupite onu skupu, ona je kod nas jeftinija nego drugdje. To obično uradim kad odustanem od rasprave.

Kako sve to izgleda u praksi?

Ovih dana se u gotovo svim medijima pojavio tekst u kom se tvrdi da Nijemac za određene stvari potroši 18, dok Bosanac za isto to mora izdvojiti 28,65 konvertibilnih maraka. I naravno, uzeti su proizvodi koji tamo zaista jesu jeftiniji, napravljena je statistika koja ne znači ništa i uporedili su četiri ili pet namirnica koje uopšte ne mogu ništa dokazati. Malo su i pored toga slagali njemačke cijene, i puf!… eto razlike od gotovo 60 posto.

A kako to sve u praksi izgleda? Da bismo mogli praviti ikakva poređenja, bitno je uporediti kompletnu potrošačku korpu, te na nju dodati povremene usluge koje u korpi nećemo naći. Previše bi za jedan blog bilo nabrajati sve što kupimo tokom mjeseca, a i izvori o potrošačkoj korpi se razlikuju. Proizvodi koje kupujemo nisu u svakoj porodici isti, pa neko jede više, a neko manje mesa, nekome je ljetovanje luksuz, a nekome ne, tako da ću ovdje za početak nabrojati stvari na koje smo svi navikli i bez kojih je teško, a to su krov nad glavom, transport i vrtić.

Stanarina u Amsterdamu, po podacima sajta Funda.nl, za trosoban stan varira između 1.050 i 5.650 eura. Ovaj jeftiniji možete naći u najgorem kvartu, vjerovatno je u vrlo lošem stanju, i iako nije vaš, morate u njega uložiti mnogo novaca. Ako želite stan u iole normalnom stanju, i u boljem kvartu, morate izdvojiti najmanje 2.000 eura. Slično je i kada kupite stan, umjesto na stanarinu, trošićete na ratu kredita. I to je sve bez režija.

Registracija automobila varira od 1.200 do 3.000 eura godišnje, zavisno od mase i goriva koje troši. Većina ljudi vozi benzince, pa možemo reći da je potrebno izdvojiti oko 1.500 eura za automobil niske srednje klase. Gorivo je dosta skuplje nego kod nas, i ako prelazite stotinjak kilometara dnevno (a to je normalno jer mnogi rade u drugom gradu), to će vas doći oko 350 eura mjesečno. Ne moramo ni spominjati mijenjanje ulja, guma i eventualne kvarove. Ako nemate automobil, mjesečna karta unutar grada je oko 100 eura, a van grada i preko 200.

O vrtićima sam već pisao, ali nije zgoreg napomenuti da mjesec dana košta čak 1.955 eura, i to u jeftinom vrtiću. Ako imate dvije prosječne plate, državna subvencija će vam pokriti pola tog troška, što znači da će vas opet doći oko 1.000 eura. Ako radite vikendom, onda možete oduzeti koji dan, i proći jeftinije, ali ćete manje viđati porodicu.

Dakle, porodica koja ima jedno dijete, dvije prosječne plate, automobil niske srednje klase i živi u trosobnom stanu prima oko 4.800 eura mjesečno neto, a troši više od 3.500 samo na tri stvari nabrojane iznad. Kada na to dodate režije, hranu, kozmetiku, odjeću, obuću, dječije aktivnosti, hobije, sport, i sve ono što je normalnom čovjeku potrebno, dobićete cifru koja daleko premašuje dvije prosječne plate.

Želite li se zdravo hraniti, to će vas takođe mnogo koštati, a ako vam slučajno padne na pamet neki luksuz, za to ćete morati izdvojiti mnogo više. Naši ljudi obično porede cijene iz najjeftinijih supermarketa, ali to su često piletina bez ukusa, zaleđena riba i pizza od dva eura. Ako ste navikli na zdraviju i ukusniju hranu, koja je realno mnogo bolja na Balkanu, plaćaćete mnogo više nego što ove statistike govore. Jedna od aplikacija koje nude bolje narminice u Holandiji se zove Crisp, i tu je uglavnom sve organsko. Na Crispu je jedan lubin iz Hrvatske devet eura, a jagode deset za kilogram.

Sve što nije kuhanje kod kuće na Zapadu je luksuz

Sve što nije kuhanje kod kuće i život s minimalnim potrebama, na Zapadu je luksuz. Postalo je gotovo nemoguće otići u restoran bez 30 eura po osobi i to u neki prosječan. Gledati fudbalsku utakmicu ne možete ispod 30-40 eura, i to na tribini iza gola. Koncerti se naplaćuju zavisno od benda, ali mogu ići i do nekoliko stotina. Usluge su neuporedivo skuplje i gotovo se ništa ne isplati popravljati. Manji popravak kućanskih aparata ćete platiti 200 eura, a veći nećete ni raditi. Promjena rajsferšlusa na farmerkama košta više nego same farmerke, a popravke cipela niko više i ne radi. Masovno izumiru zanati poput obućara ili krojača, osim ako se radi o nekim luksuznim odijelima i cipelama. Ako ste imali nesreću sa lošim zubima, ili ste jednostavno došli poslije rata, navlake će vas koštati po nekoliko hiljada, a implantati otprilike kao vikendica u Bosni. Održavanje automobila ćete onda opet raditi kod kuće, a kada odete frizeru, frizerka će vas kroz šalu upitati jeste li bili kod zubara i automehaničara. Njoj je jasno da je frizura na Zapadu barem triput skuplja, a obično i više od toga.

Sve u svemu, zarađuje se pet puta više, ali se i pet puta više troši. Ljudi će uglavnom uštedjeti na stvarima gdje kod kuće to ne bi radili, poput koncerata, restorana i drugih luksuza. Onda će i više uštedjeti, pa će tu ušteđevinu trošiti kod kuće. Doći ćete do začaranog kruga u kom se morate mnogo odlijepiti ili imati neko posebno zanimanje kako bi vam se isplatilo živjeti na Zapadu. Ako to nije slučaj, onda ćete tu ostati “zbog djece”. Nažalost, mnogim našim ljudima život diktira to što dijete izjavi kako nešto ne želi, a iako su u suštini djeca najprilagodljivija, oni će tu želju uslišiti i onda radije raditi mnogo lošiji posao nego što bi to bilo kod kuće. Zbog toga smo uglavnom najbolji imigranti, i Zapadnjaci jedva čekaju da im dođemo. Ne pravimo probleme, naučimo jezik, radimo i dobri smo članovi društva. Njima više od toga nije ni potrebno, a mi ćemo se zadovoljiti mrvicama. I ponavljati kako su u Bosni skupi puter, šećer i ulje, a da uopšte i ne razmislimo je li to zaista tako.

A kad bismo sada obrnuli pristup i skupili statističke podatke u koje bismo samo stavili stanarinu, vrtić i automobil, ispalo bi da je Holandija skuplja od balkanskih zemalja za otprilike deset puta. Kad želite nešto dokazati, samo sakupite dovoljno statističkih podataka i dokazaćete bilo šta.

Mirza Softić, AJB