Pripovijeda se da je poznati arapski učenjak Hasan el Basri jedne prilike sjedio na kapiji Šama, a pored njega je čučao prosjak.
U grad je ušao jedan putnik i upitao Hasana: «Kakav je ovaj grad u koji sam došao?» A kakav je onaj iz kojeg dolaziš? Upita Hasan. Nikakav, ljudi loši i pokvareni, nikakva dobra tamo nema, zato sam ovdje i došao, reče putnik. E takav je ovaj grad, isti kao i taj iz kojeg ideš, pa i gori… reče Hasan.
Poslije kratkog vremena kroz kapiju prođe drugi putnik i priđe Hasanu i upita ga: Kakav je ovaj grad u koji sam došao? A kakav je taj iz kojeg ideš, upita Hasan. Divan je moj grad, pun dobrih, vrijednih i dobronamjernih ljudi koji se međusobno pomažu i dobročinstvo čine. E ovaj je grad isti takav, pa čak i bolji, odgovori Hasan sa osmjehom.
A onda prosjak upita Hasana: Kako dvojici ljudi govoriš različite stvari, a za tebe kažu da samo istinu govoriš. Ja sam istinu i rekao. Onaj prvi je u svom gradu vidio samo loše ljudi i iste takve vidjeće i ovdje, a ovaj drugi je tamo odakle dolazi samo dobro vidio i to isto naći će i ovdje.
Svako svoj svijet u sebi nosi…
