Kako je Izrael pokušao i nije uspio podijeliti Palestince

Od 7. oktobra, zapadni mediji i političari nazivaju genocidni rat Izraela protiv Palestinaca u Gazi “ratom Izraela i Hamasa”.

Usvojili su izraelske stavove da je rat bio striktno protiv Hamasa.

Ipak, više od dva mjeseca, Izrael neselektivno bombardi sve aspekte palestinskog života u Gazi, uključujući pekare i , diskreditovao je svoje tvrdnje da cilja samo Hamas.stambene četvrtiustanove UN, bolnice, , univerziteti, škole.

Izrael je također počinio laž da je Hamas kriv za ratne zločine nad palestinskim civilima, dok su izraelski lideri otvoreno govorili o kolektivnom kažnjavanju.

Izraelska vlada je također pokušala uvjeriti Palestince da se distanciraju od pridruživanja otporu primjenom različitih taktika zavadi pa vladaj protiv njih .

Jedna dugogodišnja politika uzastopnih izraelskih vlada je klasificiranje Palestinaca kako bi se podijelili i stvorila konkurencija među njima.

Decenijama je izraelska vlada stavljala Palestince u različite kategorije, podvrgavajući ih izraelskom sigurnosnom sistemu radi kontrole i razbijajući društveno tkivo koje bi ih moglo ujediniti kao jedan narod sa zajedničkim političkim ciljem.

Nedavno su izraelski lideri izrazili zabrinutost zbog Palestinaca koji će postići jedinstvo nakon “eliminacije Hamasa”. Premijer Benjamin Netanyahu, koji je dugo održavao podjelu između Zapadne obale i Gaze, više puta je odbijao bilo kakvo ujedinjenje Palestinska uprava (PA) između dvije regije.

Međutim, ove klasifikacije su ukinute tokom trenutnog izraelskog rata.

Čak i nedavni sporazum o razmjeni zatvorenika, u kojem je izraelska vlada razmijenila palestinske zatvorenike sa Zapadne obale, Jerusalema i regije 1948. za izraelske zarobljenike, dokazali da ne postoji razlika između Palestinaca različitog porijekla i frakcija.

Zaista, nema razlike među Palestincima koji se suočavaju s izraelskom agresijom.

Mehanizmi kontrole

Izrael je uložio značajna sredstva u podjelu Palestinaca na različite “tipove”: one koji imaju izraelsko državljanstvo, koji se nazivaju Palestincima iz 1948. ili “izraelskim Arapima”, kako ih Izrael voli zvati; Palestinci u istočnom Jerusalemu; Palestinci na Zapadnoj obali; i “Gazani”.

Više od dva miliona Palestinaca ima izraelsko državljanstvo i potomci su autohtonih Palestinaca koji su ostali na svojim zemljama tokom Nakbe 1948.

Od 2003. godine, izraelska vlada je izdala “privremenu naredbu” zabrane ujedinjenja porodice ako je jedan supružnik izraelski državljanin, a drugi stanovnik okupiranih teritorija (isključujući jevrejske naseljenike). To je učinjeno kako bi se spriječio bilo kakav društveni i politički odnos između palestinskih građana Izraela i onih na Zapadnoj obali i Gazi.

Čak i prije 2003. godine, prema Human Rights Watch, “dobivanje stalnog izraelskog boravka i državljanstva za Palestince sa okupiranih palestinskih teritorija u braku s Izraelcima bilo je teško i razvučeni proces”. Prosječno vrijeme obrade zahtjeva bilo je pet godina dok aplikanti ne bi dobili rezultat ili odobrenja ili odbijanja. Oni koji su napredovali proveli bi još nekoliko godina u raznim pravnim statusima dok im se ne odobri stalni pravni status.

Jerusalemci su Palestinci Jerusalema koji su tamo živjeli prije nego što ga je Izrael okupirao 1967. Prema izraelskom zakonu, oni su “stanovnici” ; Jerusalima, ali ne i građani. Imaju plavu jerusalemsku ličnu kartu koja im omogućava da borave u Jerusalemu i putuju unutar Izraela i Zapadne obale. Oni posjeduju jordanski pasoš i izraelsku putnu ispravu pod nazivom “laissez-passer” koja im omogućava putovanje u inostranstvo. Zabranjeno im je da nose bilo kakva palestinska dokumenta.

Pošto su “stanovnici” grada, gube ovo pravo ako putuju u inostranstvo duže od određenog perioda ili ako žive bilo gdje izvan grada Jerusalema. Jerusalimcima koji se vjenčaju s Palestincima iz drugih područja nije dozvoljeno da se nastanjuju sa svojim supružnikom u Jerusalemu. Znam mnogo slučajeva ljudi kojima je iz takvih razloga oduzeto boravište.

Palestinci na okupiranoj Zapadnoj obali imaju zelenu ličnu kartu koju je izdala PA i zabranjen im je boravak ili ulazak u zemlje izvan zelene linije iz 1948., uključujući Jerusalem, osim putem posebnih i privremenih dozvola koje je izdala izraelska civilna uprava na Zapadnoj obali .

Nadalje, nije im dozvoljen ulazak u pojas Gaze, osim uz vrlo ograničene dozvole i pod strogim i striktnim uvjetima. To je direktno dovelo do velikih političkih, ekonomskih i društvenih podjela između Palestinaca Gaze i Zapadne obale. Palestinci sa Zapadne obale ne mogu putovati u inostranstvo preko izraelskih aerodroma, ali moraju putovati preko Allenby Bridgea, graničnog prijelaza s Jordanom, koji je pod direktnom izraelskom kontrolom.

Konačno, među različitim palestinskim grupama, 2,3 miliona Palestinaca u Pojasu Gaze je pod najstrožim ograničenjima. Od 2007. godine suočeni su sa zagušljivom blokadom i višestrukim ratovima koji su odnijeli desetine hiljada života.

Ljudi Gaze imaju palestinsku ličnu kartu i palestinski pasoš koje je izdala PA. Zabranjeno im je da putuju izvan Zelene linije ili na Zapadnu obalu, uz vrlo malo izuzetaka i ograničenih dozvola. Oni su povezani sa vanjskim svijetom preko  prijelaza Rafah koji graniči s Egiptom, koji su egipatske vlasti redovno zatvarale od početka opsade 2007. godine.

Prema podacima UN-a, najgori period za zatvaranje bio je između 2015. i 2017. godine, kada je prelaz bio otvoren u prosjeku samo tri dana mjesečno. Uglavnom je bio otvoren u pet godina prije toga, dok se u prosjeku zatvarao svaki drugi dan od 2018.

Pored toga, Palestinci u Gazi suočavaju se s brojnim ograničenjima ulaska i izlaska iz male enklave. Brojna zatvaranja prelaza ili skraćeno radno vrijeme uzrokuju prenatrpanost, što uzrokuje velika kašnjenja u putovanju. Putnici se stoga moraju registrovati da bi otišli danima, ako ne i sedmicama unaprijed samo da bi osigurali priliku.

Iako ne postoje formalna zakonska ograničenja, stanovnici Gaze se u praksi ne mogu vjenčati s Palestincima sa Zapadne obale jer jednostavno ne mogu tamo ići. Istovremeno, stanovnicima Zapadne obale nije dozvoljen ulazak u Gazu. Malo je slučajeva u kojima se to dogodilo.

Jedan takav slučaj je slučaj mog nećaka koji je sa Zapadne obale, ali se zaljubio u djevojku iz Gaze. Proveli su mnogo godina pokušavajući da dobiju dozvolu za ponovno ujedinjenje ili na Zapadnoj obali ili u Gazi, ali nisu uspjeli. Bez druge opcije osim da odu, kasnije su se preselili u Kairo kako bi se tamo upoznali i vjenčali.

Ove geografske klasifikacije su osmišljene da spriječe bilo kakvu društvenu, političku ili ekonomsku komunikaciju među Palestincima prema njihovom prebivalištu i pravnom statusu. Izraelska civilna uprava klasificira palestinske stanovnike Zapadne obale i pojasa Gaze prema njihovom političkom i sigurnosnom ponašanju i ekonomskom statusu, kroz tzv. “režim dozvola”.

Palestincima koji borave bilo na Zapadnoj obali ili u Gazi nije dozvoljeno da uđu u Izrael ili Jerusalem i uskraćena im je sloboda kretanja između Zapadne obale i Pojasa Gaze osim kada dozvolu izdaju izraelske vlasti..

Nakon što dobiju magnetnu karticu, koja se mora periodično obnavljati, Palestinci imaju pravo podnijeti zahtjev za dozvolu. Dozvole se mogu izdati samo uz odobrenje izraelskih obavještajnih agenata.

Svima za koje se sumnja da su izvršili bilo koje djelo koje izraelske vlasti smatraju “neprijateljskim ili terorističkim ili bi moglo ugroziti sigurnost” odbija se. Nije dovoljno da sami aplikanti imaju čistu evidenciju; strogi uslovi su prošireni i na članove njihovih porodica.

Prema Gisha, izraelskoj organizaciji za ljudska prava koja je posvećena zaštiti prava Palestinaca na slobodu kretanja, hiljade podnosilaca zahtjeva za dozvole stavljeno je pod “sigurnosne blokove”. Priče o tome kako se izraelske obavještajne vlasti cjenkaju s Palestincima kojima je potrebna dozvola. Često će od njih tražiti da daju informacije ili da sarađuju s Izraelom u zamjenu za dozvolu.

‘Klasifikacije unutar klasifikacija’

Izraelske klasifikacije su toliko pretjerane da postoje “klasifikacije unutar klasifikacija”. Primjer je vladino gađanje određenih gradova na Zapadnoj obali, kao što su Dženin i Nablus, gdje su se formirali džepovi otpora. Izraelske snage su izvršile nasilne racije i vojne upade u te gradove i sve njihove stanovnike podvrgle kolektivnoj kazni.

S druge strane, Izrael daje neke privilegije ograničenom broju Palestinaca na Zapadnoj obali i Pojasu Gaze, u skladu sa njihovim političkim, sigurnosnim, društvenim i ekonomskim statusom. “VIP” karte se izdaju palestinskim zvaničnicima, što im omogućava da uđu u Izrael i putuju preko aerodroma Ben Gurion. Oni uživaju poseban tretman i kreću se odvojenom linijom od ostatka palestinskog stanovništva na kontrolnim punktovima i prelazima dok putuju.

Slično, Izrael izdaje “BMC” ili “Poslovne karte” palestinskim velikim investitorima i biznismenima, također im omogućava ulazak u Izrael i putovanje preko aerodroma u Tel Avivu. “BMC” Vlasnici kartica uživaju najviše privilegije u sistemu klasifikacije, uključujući, na primjer, pravo da uđu u Izrael svojim ličnim vozilima.

Prije nekoliko godina, zajedničke izraelsko-palestinsko-jordanske stranke uspostavile su “graničnu VIP službu” transportna kompanija na prelazu Allenby. Pruža brzu uslugu prijevoza tako da palestinski putnici mogu uživati ​​u tretmanu rezerviranom za strance i VIP osobe u zamjenu za visoku naknadu. Omogućava im da izbjegnu gužve, kašnjenja u putovanju i kontakt sa javnošću dok prelaze granicu, posebno u špici sezone.

U svojoj opsežnoj klasifikacionoj politici, Izrael je uložio ogromna sredstva kako bi raskomadao palestinsko društveno tkivo i održao narod podijeljenim. Ali u svom bezobzirnom ubijanju palestinske djece i žena, i uništavanju temelja društva u Gazi, Izrael pokazuje svoje pravo lice.

Dok nastavlja da vodi genocidni rat, ne pravi razliku između jednog Palestinca i drugog, bilo na Zapadnoj obali ili Gazi, ili od pokreta Fatah ili Hamasa. Netanyahu je bio vrlo jasan kada je rekao da ne vidi razliku između Hamasa i PA i ukazao da se Izrael priprema za mogućnost rata sa PA, navodeći da Gaza “neće biti ni Hamas-stan ni Fatah-stan”.

Za Palestince, čak i prije 7. oktobra, osjećaj da su jedan narod sa zajedničkom sudbinom nije se pokolebao, a više se učvršćivao tokom ratova i kriza, kao i sada.

To se jasno vidi kroz demonstracije, duh solidarnosti i intenzivan otpor okupaciji, bilo u Jerusalemu, u Dženinu – koji se zvao “Mala Gaza” – i Nablusu ili u Jabaliji i Khan Younisu.

Palestinska krv je jedna i meci okupacije ne razlikuju.

Piše Fareed Taamallah za Middle East Eye

Tri taoca koje su ubile izraelske snage bila su ‘bez majica, držala su bijelu zastavu i vapila u pomoć na hebrejskom’