Antun Hangi u knjizi Život i običaji muslimana u Bosni i Hercegovini (1907.) o bajramu:
-Poslije akšama zadnjega dana ramazana, ne idu više muškarci na sijela niti u kahve, nego se svak žuri u čaršiju, pijacu, da kupi što će trebati za sutrašnji blagdan, za bajram.
Kupuju ponajviše meso, kafu, limunove, naranče i drugo južno voće, jer će sutra prijatelji i znanci dolaziti da čestitaju, pa da bude kafa i limunada gotova, kada oni dođu. Toga dana puste su kahve, svako ide iz džamije kući. Kod kuće večeraju, a poslije večere liježu na počinak, da mogu sutra zorom u džamiju.
Već rano u zoru zapucaju topovi, mujezini pozivaju sa munara narod na jutarnju molitvu, sabah, a narod se žuri u novim svečanim haljinama, da se Bogu pomoli. I najsiromašniji musliman nastoji sada, ako ikako može, da si za taj dan pribavi novo odijelo. To se odijelo zove bajramsko odijelo, jer ga mnogi nose samo na bajram, a onda ga spremaju do slijedećeg bajrama. Siromašak, koji si ne može nabaviti novoga odijela, gleda da mu je barem staro okrpano, čisto i u redu.
Kada su muškarci obavili svoju jutarnju molitvu, izlaze iz džamije, daruju sirotinju i čestitaju si međusobno riječima: ‘Bajram mubarekj olsun’, ‘Želim ti sretan bajram’. Iza toga idu na groblja, a poslije toga jedu. Kada su jeli, idu jedni drugima, od kuće do kuće, grle se i opet si čestitaju. Ako je ko s kim u zavadi, mora se sada šnjim izmiriti, a ako ga je uvrijedio, ili mu koje zlo učinio, neka mu oprosti.
Mir i ljubav mora da vlada u svemu muslimanskom svijetu.
Veliki ili ramazanski bajram slavi se tri dana, – piše Hangi.
foto @dron.ba
(MiruhBosne)
