KRIVI MOST NA RADOBOLJI U MOSTARU (Foto)

Na desetine hiljada domaćih i stranih putnika i turista koji su kroz prošla četiri vijeka prolazili kroz Mostar nisu mogli a da ne udovolje svojoj želji da vide čudni most, koji se visoko diže iznad bučne Neretve. I svaki se od njih divio ovom remek-djelu turskog građevinarstva, a poznati turski putopisac iz XVII vijeka Evlija Čelebija, kad ga vidje, oduševljeno povika: »Dosad prođoh šesnaest carevina, ali ovako visoka mosta ne vidjeh!«

Autor: MUHAMED A. MUJIĆ

Danas se smatra da Stari most nije samo remekdjelo građevinarstva, već da je to istodobno i najstariji komunikacioni objekat cijelog ovog kraja, te je otud i dobio naziv Stari most. Ne može se ni zamisliti da u Mostaru i njegovoj okolini ima neki most koji bi bio stariji od ovog mosta. No, takvo uvriježeno mišljenje neće biti tačno. Turski istoriski izvori još prije nego što je bio sagrađen Stari most (1566 god.) spominju neki most na Radobolji.

Tako mostarski dobrotvor (vakif) Ćejvan-kethoda svojom zakladnicom (vakufnamom), datiranom 4 oktobra 1558 (21 zilhidže 965) određuje, da se iz sredstava njegova vakufa popravlja most na Radobolji.1 Takođe je i Nesuf-aga Vučjaković svojom zakladnicom od 24. I. — 4. II. 1564 (kraj džumada II. 972) Odredio, da se iz prihoda njegova vakufa popravlja most na Radobolji.

Iz ova dva istoriska podatka jasno proizlazi, da je u Mostaru još prije gradnje Starog mosta postojao jedan most na Radobolji. Ako, međutim, dublje proučimo teritorijalni razvoj grada Mostara kroz istoriju, možemo i to utvrditi.

Prvi temelji Mostaru, u turskom periodu, udareni su sa na lijevoj obali Neretve, gdje se brzo po­ čeo razvijati grad s čaršijom i mahalama. Područje na desnoj obali Neretve bilo je načičkano mnogim baščama i voćnjacima. Blagotvorna Radobolja, koja protječe ovom zapadnom stranom grada, pružala je vrlo povoljne uslove da su se i tamo vrlo rano počela stvarati naselja.

Iako ne raspolažemo s istoriskim podacima slobodno možemo pretpostavljati, da se Mostar već od prvih decenija turske vlasti u Hercegovini razvijao, kako na lijevoj, tako i na desnoj obali Neretve. Neposredno iza Starog mosta već polovinom XVI. vijeka postojala je čaršija u kojoj su naro­ čito cvjetali tabački, mlinarski i stuparski zanati na Radobolji. Za tadašnje prilike to su bili najvažniji i najpotrebniji zanati, za čiji razvoj nije bilo tako povoljnih uslova na drugoj, lijevoj obali Neretve. I tada se, sve dok nije bio sagrađen Stari most, prelazilo s jedne strane grada na drugu preko lančanog mosta.

Razvojem Priječke čaršije, koja se i tada tako nazivala, nametala se potreba, kao diktat tadašnje stvarnosti, da se u blizini čaršije počnu stvarati i gradske četvrti (mahale). Imamo sigurnih podataka da je u drugoj polovini XVI. ili početkom XVII. vijeka u ovom, zapadnom, dijelu grada postojalo nekoliko mahala. Tako su postojale:

Neziragina mahala, koja se prostirala oko istoimene džamije, čije su se ruševine do nedavno vidjele na Spilama, na Šemovcu;

Dervišpašina mahala, koja se nalazila oko istoimene džamije u Pothumu;

Hadži Alije Lafe mahala, koja se prostirala oko istoimene džamije na Raskršću;

Baba Beširova mahala, koja se nalazila oko istoimene džamije na Balinovcu;

Jahja Esfel mahala, koja se prostirala oko istoimene ili kasnije prozvane Nametkove džamije u Prethumu;

Sevri Hadži Hasanova mahala, koje se nalazila oko istoimene, ili kasnije prozvane Radiševe džamije u Donjoj mahali, i

Hadži Memina mahala, koja se prostirala oko istoimene, ili kasnije prozvane Arpadžićeve džamije u Cernici.

Pretpostavljamo da su se spomenute mahale razvijale baš ovim redom kako smo ih i spomenuli. Sve su one, osim posljednje, formirane na desnoj strani rijeke Radobolje. To znači da se čaršija nalazila na lijevoj, a mahale na desnoj strani ove rijeke. Po svoj prilici cijela lijeva strana Radobolje, počev od Šemovca, pa sve do Baljinovca nije bila naseljena u XVI i XVII vijeku.

Ako je sve to tako, onda se samo po sebi nameće pitanje, a gdje je, na kojem je mjestu bio prelaz s jedne strane Radobolje na drugu; kako su tada Mostarci prelazili iz Priječke čaršije u Podhum, Zahum, Predhum i u Donju mahalu?

Starijim je građanima poznato da su mostovi na Radobolji mlađeg datuma. Mnogi od njih se sje­ ćaju kad su bili i građeni. Jedino bi svaki i od njih stao kad bi bio govor o starosti onog Krivog mosta, koji se nalazi ispod Priječke čaršije a uz Vučjakovića mlinicu. Izgleda najvjerojatnije da je to onaj most o čijem je popravku bilo govora u vakufnami Ćejvan-kethode i Vučjakovića.

Nismo mogli utvrditi godinu njegove gradnje, niti ko ga je sagradio. Na osnovu spomenute Ćejvan-kethodine vakufname proizlazi da je most postojao već 1558 godine. A to znači da se u sačuvanim istoriskim izvorima ovaj most spominje na 8 godina prije nego što je sagrađen Stari most. Sa sigurnošću možemo pretpostavljeti da je još na nekoliko godina i ranije bio sagrađen ovaj most. Na to nam ukazuje Činjenica da se već 1558 godine počelo voditi računa o osiguranju sredstava za njegov popravak.

Čuli smo da postoji jedno mišljenje, izgleda i to mišljenje nekog stručnjaka-arhitekte, da je ovaj most kao model poslužio turskim građevinarima za gradnju Starog mosta. Drugim riječima, to znači da ovaj most u minijaturi pretstavlja Stari most.

Mi smo u mogućnosti da na osnovu iznesenog istoriskog materijala dokažemo neosnovanost ove tvrdnje. Naime, smatramo je neosnovanom sa istoriske tačke gledišta, jer je nemoguće zamisliti da je ovaj most pravljen kao model za gradnju Starog mosta, ito prije više od 8 godina. Mišljenja smo da je to bio dug vremenski razmak između gradnje prvog i drugog mosta. Nije, valjda, toliko dugo vremena bilo potrebno da bi se izvršile sve pripreme za gradnju Starog mosta. A ako imamo u vidu da je spomenute 1558 godine, već tada, postojao ovaj most, čiju gradnju slobodno možemo datirati na nekoliko godina u ranije, tad izlazi da je ta pauza između gradnje ova dva mosta bila još duža. Vjerujemo da svi navedeni momenti govore o neosnovanosti tvrdnje da je Krivi most poslužio kao model za gradnju Starog mosta.

Ovaj most na Radobolji za naše današnje prilike ne pretstavlja neki značaj i izgleda kao nevažan arhitektonski objekat. Međutim, u doba turske vladavine u našim krajevima, a naročito u XVI i XVII vijeku, on je prestavljao jedan vrlo važan komunikacioni objekat, ne samo za grad Mostar, nego i za svu njegovu zapadnu i jugozapadnu okolinu.

To je dugo vremena bio jedini prelaz iz istoč­ nog dijela grada i Priječke čaršije na lijevoj strani Radobolje u spomenute gradske četvrti. Preko njega su seljaci iz obližjih sela, iz Rodoča, Jasenice i iz mnogih sela s Mostarskog Blata silazi na gradsku čaršiju i na tržište. Mostarac Omeragić Sulejmanaga (starac od preko 80 godina) još se sjeća da je on kao dječak s roditeljima išao na Blato i da su preko ovog mosta prelazili dok drugi mostovi na Radobolji još nisu bili sagrađeni.

Izgleda da ovaj most nije bio samo lokalnog značaja. Svi momenti govore da je on imao mnogo veći značaj. Naime, opravdano možemo pretpostaljati da je to bio jedini most preko koga se odvijao saobraćaj između Mostara i zapadne Hercegovine, ili, preciznije rečeno, između Mostara i Ljubuškog i njegove okoline i Makarskog primorja, koje je u prvoj polovini XVI. vijeka bilo u sastavu Mostarskog kadiluka. Preko njega su prelazili putnici i trgovci s karavanama robom natovarenim, koji su iz Sarajeva i drugih dijelova Bosne putovali prema spomenutim krajevima zapadne Hercegovine i Dalmacije. Isto tako preko ovog mosta put je vodio i Hercegovce, koji su iz Blagaja, Nevesinja, Gacka i drugih dijelova istočne Hercegovine u spomenutom pravcu putovali.

Naime, kako je poznato, za turske vladavine u Hercegovini na srednjem i donjem toku Neretve nije postajao nijedan drugi most osim onaj lančani, koji je prethodio Starom mostu u Mostaru. A to znači da je ovaj lančani most pretstavljao jedini prelaz u Hercegovini s lijeve strane Neretve na desnu, ili drukčije izraženo, jedino preko njega put je vodio u zapadnu Hercegovinu i Dalmaciju iz krajeva koji se nalaze na lijevoj strani Neretve.

I razumljivo je da je ovaj most na Neretvi imao veliko opterećenje, specijalno u prvim decenij ama turske vlasti u Hercegovini, a i kasnije, kad je Turska Carevina morala prebacivati velike kontigente vojske u spomenute zapadne krajeve, da bi u potpunosti svoju vlast učvrstila u osvojenim krajevima i da bi vršila dalja osvajanja po Dalmaciji. Pretpostavljamo da je taj vojno-strategiski momenat diktirao da se ovaj Krivi most na Radobolji sagradi prije nego da se postojeći lančani most na Neretvi zamijeni novim masivnim Starim mostom, što je učinjeno tek nakon punih 100 godina po padu Mostara pod Turke. I sa primitivnim lančanim mostom cijelo vrijeme moglo se biti zadovoljno, jer se preko njega mogao odvijati saobraćaj, ali potreba gradnje mosta na Radoblji bila je neodložna. Od gradnje ovog mosta jednim dobrim dijelom zavisila je sudbina turske vlasti u ovim zapadnim krajevima, izloženim vrlo čestim mletačkim napadima.

Izneseni vojno-strategiski momenti diktirali su i pretstavljali najodlučniji faktor za gradnju Krivog mosta na Radobolji. Da je ovaj most sagradila sama Carevina, donekle to možemo zaklju­ čiti iz činjenice, što ni u Ćejvan-kethodinoj, ni u Vučjakovićevoj vakufnami nije spomenut naziv mosta po dobrotvoru koji ga je eventualno sagradio, kao što je to uobičajeno kod mostova, koji su zadužbina privatnika.

Kako smo već na početku spomenuli, ovaj se most u gornjim vakufnamama spominje samo pod nazivom Most na Radobolji. Na osnovu izloženih momenata moglo bi se pretpostavljati da je Krivi most sagrađen, možda, još i prvih decenija turske vlasti u Hercegovini i da je dugo vremena igrao ulogu važnog komunikacionog objekta u ovom dijelu Hercegovine u trgovačkom, a specijalno u vojno-strategiskom pogledu. Na takav njegov značaj i starost ukazuje nam i činjenica, da su mostarski dobrotvori Ćejvan-kethoda iVučjaković Nesuhaga, ito njih obojica u vremenu od 6 godina odredili da se iz prihoda njihovih vakufa, koji su bili ogromni, vrši popravak ovog mosta kad sez a to bude ukazala potreba. 

Iz izloženog očito proizlazi da Stari most na Neretvi nije najstariji komunikacioni objekat ovog kraja. Sam naziv Stari most novijeg je datuma. Razumljivo je da ga savremenici, koji su bili očevidci gradnje ovog mosta, kao ni kasnije generacije za vrijeme turske vladavine u Hercegovini, koje su znale, da je Krivi most sagrađen prije nego Stari most nisu mogli nazivati Starim mostom. Taj se naziv pojavio tek u novije vrijeme kad je izgubljeno iz vida da je Krivi most starija građevina. U sačuvanim turskim izvorima imamo spone na današnjem Starom mostu iz kojih jasno vidimo da su se u turskom periodu ova dva mosta nazivala, ne po starosti, već po njihovoj veličini.

Budući da je Stari most sagrađen posljednje, godine vladavine sultan Sulejmana-Zakonodavca, to se u nekim dokumentima ovaj most naziva mostom sultan-Sulejmana. A u jednoj medžmui koja potječe iz XVIII. vijeka naš Stari most se spominje pod nazivom Veliki most (buyuk koprisi). Iako nigdje u izvornom materijalu nismo naišli na ime ovog mosta na Radobolji, ipak na osnovu analogije možemo utvrditi da se ovaj most nazivao Malim mostom (kucuk koprisi) jer, ako se tad Stari most nazivao Velikim mostom, potpuno je razumljivo da se to činilo zbog toga da bi se postavila razlika između njega i onog malog mosta koji postoji na Radobolji.

(MiruhBosne)