Licemjerna briga za bosanske Srbe na čija se leđa iz Srbije svaljuje sva odgovornost za bosanske ratne strahote

Ne nasjedati na “kukavičije jaje” velikodržavne političke osionosti!

Izjavama,  u kojima Aleksandar Vučić  tvrdi da, u atmosferi najtežoj u BiH od okončanja rata, a povodom Inzkovih, kako kaže, nametnutih i oktroisanih odluka, će izaći sa „konkretnim predlozima kako da razgovaramo u budućnosti sa Bošnjacima“, u pokušaju da  „izgradimo sa njima bratske odnose“, predsjednik Srbije ponavlja i razotkriva političku strategiju i taktiku „srpskog sveta“.

Nema ni nagovještaja razgovora sa predstavnicima institucija političkog naroda suverenih država, savremenih nacija, Srbije i Bosne i Hercegovine, već sa etničkim (u njegovom rječniku nacionalnim) grupama i njihovim imaginarnim zastupnicima!  I ovom prilikom takva praksa je naglašena posebno ne bi li se dalje urušavao internacionalni pravni i moralni poredak, i neutralizirale konsekvence izrečenih presuda sudišta ustanovljenog odlukama Ujedinjenih nacija za genocid. Jer bi to značilo i prihvatanje odgovornost za saučestvovanje u udruženim zločinačkim poduhvatima i ne spriječavanja genocida, podjednako koliko i obavezu i odgovornost na otklanjanju institucionalnih, moralnih i političkih posljedica u Bosni i Hercegovini nastalih kao rezultat tih strašnih zločina protiv BiH. Prihvatiti takav poziv značilo bi nasjedati na „kukavičije jaje“ velikodržavne političke osionosti i simbolički postupak koji dovodi u pitanje suverenitet i teritorijalni integritet BiH.

Licemjerna briga za bosanske Srbe na čija se leđa iz Srbije svaljuje sva odgovornost za bosanske ratne strahote, biće pročitana tek kada se prihvati notorna istina da bez memorandumske, velikosrbijanske prekompozicije Jugoslavije nikada do njih ne bi ni došlo. 

Zaluđenost i opijenost političkih elita u entitetu Republika srpska, predvođenih očito patolološkim, destruktivnim i mentalno nestabilnim vođom, rezultira tim da se patopolitičkim procesima ne nazire kraj. Čak ni u suočenju sa činjenicama da je i sam srpski narod u BiH talac jedne promašene ekspanzionističke politike koja je doživjela moralnu kapitulaciju u čitavom svijetu. Ipak, poslije svake autokracije i diktature u srpskom narodu rasle su i snage liberalizma čija će pojava, nadamo se, označiti i okretanje ka modernom demokratskom svijetu, građanskom društvu, miru i vrijednostima liberalne demokracije.

Nije Inzko nametnuo Zakon o negiranju genocida kao izraz lične volje, već internacionalnog poretka i vrijednosti na kojima počiva savremena civilizacija. To  je istovremeno i garancija da mir u BiH neće ovisiti samo od instrumentalizacije ovog čina u funkciji velikodržavnih aspiracija, već i kao obaveza Savjeta bezbjednosti  UN koji je i ustanovio Tribunal za bivšu Jugoslaviju i izrekao presude pred sudijama iz čitavog svijeta.

Bosanski politički narod treba da se probudi iz opsjena etnonacionalizma i etnokratije i prihvati da bude dio modernog demokratskog svijeta Zapada. Političke mantre 19. stoljeća treba konačno ostaviti u prošlosti. Samo tako ni jedan bosanski čovjek neće hodati pognute glave, dok drugi narodi napreduju, raduju se, razvijaju i rastu.

SAOPŠTENJE KRUGA 99, 28.7.21.