Home » London: Profesor Ahmed Kovačević dobitnik prestižne nagrade Kraljevskog instituta mašinskih inžinjera VB
NAUKA I TEHNOLOGIJA

London: Profesor Ahmed Kovačević dobitnik prestižne nagrade Kraljevskog instituta mašinskih inžinjera VB

Tuzlak i profesor na City University u Londonu, gospodin Ahmed Kovačević, dobitnik je prestižne James Clayton nagrade za 2020. godinu. Ova izuzetna nagrada se dodjeljuje za izniman doprinos mašinstvu i srodnim naukama, tehnologiji i izumima.

Nagradu dodjeljuje Kraljevski institut mašinskih inžinjera (IMechE). Ova institucija je neovisno profesionalno udruženje i učeno društvo sa sjedištem u Londonu, Ujedinjeno Kraljevstvo, koje predstavlja mašinske inžinjere i inžinjersku profesiju. Sa preko 120 000 članova u 140 zemalja, koji rade u različitim industrijama poput željeznice, automobila, vazduhoplovstva, proizvodnje, energetike, biomedicine i građevine.Instituciju je osnovao George Stephenson 1847. godine. a Kraljevsku povelju dobila je 1930. Sjedište ustanove, posebno izgrađeno za ovu instituciju 1899. godine, nalazi se u ulici 1 Birdcage Walk u središnjem Londonu, u neposrednoj blizini Buckinghamske palate. 

Ugledni profesor Ahmed Kovačević ljubazno se odazvao na poziv agencije BHDINFODESK iz Birminghama da njegovu nagradu predstavimo bosanskohercegovačkoj javnosti. U Londonu smo razgovarali na ovu temu, nakon čestitki za veliki uspjeh pitali smo profesora Kovačevića: “Kako ste došli do ove izuzetne nagrade, šta ste morali “izmisliti” i šta ona predstavlja za Vas?”

“Za svaku nagradu i priznanje koju dobije, čovjek mora uložiti dosta truda i rada. Kraljevsko udruženje mašinskih inžinjera Velike Britanije (IMEchE) je najveće i najcjenjenije udruženje ovog tipa u svijetu. Nagrada ‘James Clayton Prize’ koju ovo udruženje dodjeljuje godišnje počevši od 1945. najzaslužnijim ljudima iz industrije i akademije za razvoj oblasti mašinstva, je najveće priznanje koje ova institucija može dodijeliti. Ja sam izuzetno ponosan i zahvalan što je IMechE prepoznao doprinose koje smo moj tim i ja napravili u oblasti mašina za procesiranje fluida u zadnjih pet godina. Naš rad je koncentrisan na kompresore. Interesantna je činjenica da se 20% električne energije koja se proizvede u razvijenim zemljama koristi za pogon kompresora. Naprimjer, svaki rashladni ili uređaj za klimatizaciju ima kompresor, u svim procesima se koriste kompresori za povećanje pritiska fluida, svud oko nas se koristi komprimirani zrak, počev od bolnica, prehrambene i farmaceutske industrije pa do uređaja za rad na cestama i tako dalje. U svom obraćanju prilikom dodjele nagrade CEO Imeche, dr. Colin Brown je istakao da je, zahvaljujući radu mog tima iskorištenost kompresora unaprijeđena i procjenjuje se da je to dovelo do smanjenja emisije CO2 od 30MT što čini 0.1% svjetske proizvodnje CO2. Kao što sam rekao, ova nagrada je ne samo priznanje meni nego i čitavom timu u Centru za kompresore na City Univerzitetu u Londonu.”

Vi vjerovatno spadate u grupu onih Bosanaca i Hercegovaca za koje se čuje da žive u Velikoj Britaniji, tek onda kada dobiju ovako prestižnu nagradu, i na osnovu nje dospiju u žižu ovdašnje javnosti, od kada ste u Engleskoj, gdje živite i radite?

“Veliku Britaniju sam prvi put posjetio u junu 1996. godine, po prestanku rata u Bosni I Hercegovini, a na poziv mog kolege i bivšeg profesora sa Sarajevskog univerziteta prof. Nikole Stošića. Proveo sam tri mjeseca na City Univerzitetu u Londonu da završim svoj magistarski rad i projekat konstruisanja kompresora za jednu firmu iz Turske s kojom je Centar za kompresore, u kojem sam ja sad direktor, imao prvi komercijalni ugovor. Tokom tog boravka sam pozvan da se pridružim Centru na duže vrijeme jer su oni upravo tad potpisivali ugovor s indijskom kompanijom ‘Elgi’ za razvoj familije kompresora za indijsko tržište i trebali su iskusnog stručnjaka koji se bavi tom oblasti. Po povratku u Bosnu i Hercegovinu sam se dogovorio s Rektoratom Univerziteta u Tuzli da uradim svoj doktorat u Londonu te sam 1998. godine sa suprugom i djecom preselio u Veliku Britaniju i zaposlio se na City Univerzitetu u Londonu kao asistent istraživač. 2002. godine sam doktorirao na istom Univerzitetu na temu modeliranja volumetrijskih mašina što je bio pionirski rad u upotrebi metoda trodimenzionalne numeričke mehanike fluida u ovim mašinama. Moj doktorat je otvorio čitavu oblast istraživanja i omogućio mi da 2004. godine postanem vanredni profesor na City Univerzitetu te da 2008. godine dobijem mjesto profesora i Katedru za konstruisanje i kompresore koja je sponzorisana od kompanije Howden, firme koja je prva počela proizvoditi vijčane kompresore davne 1938. godine. Ja sam još dok sam živio i radio u Bosni i Hercegovini, u Sarajevu i Tuzli, imao jako dobre veze s industrijom a s dolaskom u Veliku Britaniju te su se veze višestruko proširile tako da sam danas direktor Centra za kompresore na City Univerzitetu, urednik Časopisa za procesnu mašinsku tehniku, član Udruženja mašinskih inžinjera Velike Britanije, organizator vodeće svjetske konferencije “Kompresori i sistemi”. Ove godine sam dobio prestižnu Katedru za kompresore na City Univerzitetu u Londonu koja je finansirana od Kraljevske Akademije za inžinjerstvo, a izabran sam za prodekana za saradnju s industrijom na Fakultetu za matematiku, kompjuterske nauke i inžinjerstvo na City Univerzitetu. Također, 2014. sam sa City Univerziteta pokrenuo kompaniju PDM Analyisis Ltd koja razvija i komercijalizuje softver SCORG koji sam s mojim timom razvio na Cityju. SCORG je danas vodeći softver za modeliranje i dizajn vijčanih kompresora a za razvoj tog softvera redovno angažujem kompanije iz Bosne i Hercegovine kao što je ‘Leftor’ iz Tuzle.”

Kakva su Vaša iskustva sa načinom i mogućnostima rada u Londonu?

“Velika Britanija i City Univerzitet u Londonu su mi omogućili puno bolju komunikaciju i pristup informacijama i generalno industriji i akademskim institucijama po cijelom svijetu. London je svjetski centar u koji dolaze sve značajne firme i njihovi predstavnici iz cijelog svijeta. To mi je omogućilo puno lakši i brži put u karijeri na čemu sam jako zahvalan svim mojim kolegama i sistemu a posebno prof Ianu K. Smithu koji je omogućio da dođem i nastavim sa svojim radom ovdje u Velikoj Britaniji. Također, zahvalan sam i kolegama iz Bosne i Hercegovine koji su prepoznali priliku koja je ne samo omogućila moj razvoj nego je i pospješila brži razvoj Mašinskog fakulteta u Tuzli i mlađih kolega koji su sad profesori i rukovodioci u Bosni i Hercegovini. Posebno sam zahvalan tadašnjem rektoru Tuzlanskog univerziteta, prof. Sadiku Latifagiću i dekanu Mašinskog fakulteta u Tuzli, prof. Džemi Tufekčiću. Naravno, ovo sve se ne bi desilo bez svesrdne podrške moje porodice i prijatelja na cemu sam im beskrajno zahvalan.”

Da li je pandemija COVID-19 uticala na Vaše buduće poslovne planove?

“Ova svjetska kriza izazvana širenjem virusa COVID19 je neminovno uticala na sve nas i dovela do promjene u načinu rada i poslovanja. Ja iskreno saosjećam sa svima koji su bili negativno pogođeni ovom pandemijom bilo u zdravstvenom smislu ili gubitkom svojih najbližih, bilo gubitkom posla i prilike za napredak. Mislim da su školstvo i zdravstvo jako pogođeni i da će se to osjećati generacijama na sličan način na koji je rat u Bosni i Hercegovini izazvao da i danas nakon 25 godina od završetka rata još uvijek imamo posljedice i strahove… Međutim, kriza ovog razmjera otvara i nove mogućnosti. Ja vjerujem da je ovo samo jedan korak u evoluciji koji će čovječanstvu donijeti nove horizonte o kojima nismo mogli ni sanjati ranije. Mi u Centru za kompresore na City Univerzitetu a i moja kompanija PDM Analysis su u ovom periodu doživjeli jedan nevjerovatan pozitivan rast za koji ja mislim da je posljedica interesa industrije za boljom i čišćom okolinom. Velika je sreća da smo svi zdravi i nadam se da će se to i nastaviti za šta je glavni preduslov da poštujemo pravila koja su vlade naših zemalja donijele s ciljem zaštite svih nas. Ova će epidemija proći i nadam se da ćemo iz nje izaći jači i spremniji kao što smo i u Bosni I Hercegovini nakon zadnjeg rata vidjeli mogućnost za razvoj i prosperitet.”
 
Koliko ste vezani za Bosnu i Hercegovinu i koliko često idete u domovinu?

“Ja sam jako vezan za Bosnu i Hercegovinu i tako će i ostati, ne samo zato što imam familiju koja živi u Bosni nego prvenstveno zato što mislim da mi koji živimo van Bosne i Hercegovine smo jedan važan činilac u razvoju i prosperitetu naše zemlje. Prema statistikama, 25% od bruto prihoda u Bosni i Hercegovini dolazi od ljudi koji žive van Bosne i Hercegovine. Također, mi smo i direktna veza sa svijetom i trebali bismo biti jedan od podstreka za naše mlade ljude da se obrazuju kako u zemlji tako i van BiH i da nastave doprinositi prosperitetu zemlje. BiH ne može biti izolovana i sama, mora se integrisati u evropske i svjetske tokove. Iako boravim ovdje u UK, nastavio sam redovno ići u Tuzlu i predavao sam konstruisanje na Mašinskom fakultetu u Tuzli od 1998. do 2008. Kod mene u London su u studijske posjete dolazili mnogi mladi ljudi i iskusniji stručnjaci sa svih mašinskih fakulteta u BiH, učestvovao sam na prvoj Bh. inžinjering sedmici 2018, s Univerzitetom u Mostaru sam imao zajednički projekat 2019, ove godine sam održao seminare za Udruženje mašinskih inžinjera BiH, s profesorom Isakom Karabegovićem organizujem konferenciju ‘Nove tehnologije’ u Akademiji nauka i umjetnosti BiH itd. U Tuzlu idem barem 3-4 puta godišnje i tako ću i nastaviti. Ova godina je nešto drugačija jer se nije moglo putovati, ali i ova epidemija će proći… Dobro je da danas imamo mogućnost komuniciranja preko interneta pa ćemo skupa izaći i iz ove krize puno lakše.”