Mali farmer iz Srebrenice: Ima tek devet godina i 24 ovce, šest koza, jedno tele, mačka i psa

San mu je biti najveći i najpoznatiji farmer na ovim prostorima. I zato dok druga djeca, njegovi vršnjaci, maštaju o igricama i računalima, on kupuje janjce. I to svojim novcem. Skuplja od toga što dobije od rodbine za blagdane, rođendane. I tako janje po janje, maleni Amer ostvaruje svoju želju. Vrijedan i skroman, devetogodišnjak kakav se u današnje vrijeme rijetko viđa – izvještava novatv.dnevnik.hr.

”Ovo je moje herojsko Pobuđe. Ovdje ću ostati, na ovome mjestu, do kraja života. Bit ću najveći farmer u Pobuđu i Bosni”, kaže to devetogodišnji Amer Ibrahimović dok pokazuje prema mjestu koje bi trebalo biti njegova buduća farma.

Živi u Pobuđu, bosanskohercegovačkom selu u blizini Srebrenice. I umjesto da, kao i njegovi vršnjaci, od svoje ušteđevine kupuje mobitele, igračke ili slatkiše, Amer je odlučio kupiti janjad.

Jedno janje stoji 50 maraka, a Amer ih je kupio osam. Othranili su ih na bočicu, a janjad je sad stasala u ovčice od kojih svaka, naravno, ima i svoje ime. Govori Amer to ekipi emisije Provjereno i priprema napoj za svoje ovce. Obitelj Ibrahimović nema stalnih primanja, živi od poljoprivrede, teško i neizvjesno. Ali uz svoje roditelje je Amer o stoci sve i naučio.

Nakon škole pravac u staju. I tako svakog dana. Sada je na školskim praznicima pa se potpuno posvetio svojem malom stadu. Nakon prvih osam, dobio je ostatak ovaca kao donaciju, kao i koze isto. Oni koji su čuli za malog bosanskohercegovačkog farmera, nisu mu mogli ne pomoći u njegovu poslovnom planu.

A pomaže Amer i u građevinarskim radovima jer grade novu staju. Financira je sam. I za to je, zahvaljujući pomoći mnogih, uštedio. Pozdravio je svoje ovce i ekipu emisije Provjereno odveo prema novoj staji. Govori kako je zadovoljan time kako napreduju radovi.

Večer je krajnje vrijeme da se posveti školi. Zna on jako dobro da mora dobro učiti kako bi bio i uspješan u poslu. Roditelji su ponosni i na njegov školski uspjeh, a još i više na njegove velike planove. ”Mi ćemo malo više brinuti oko ovaca dok on ide u školu, oko stada, da bi on mogao postići sve. Ja sam presretna majka. On je izuzetno pametan, moj štediša, vrijedan, voli da štedi, ne voli se puno razbacivati”, govori Bahira Ibrahimović, Amerova majka.

Vidio je Amer da se njegovi roditelji trude i muče, da teško žive. Zna da mu ne mogu priuštiti mnogo, ali on ništa i ne želi, barem ne od ovih uobičajenih stvari koje devetogodišnjaci vole. A za ono što bi htio, odlučio se pobrinuti sam. Želi ostvariti svoje snove, ali i osigurati da njegovi roditelji ne moraju više mukotrpno raditi.

Svjestan je Amer da su se njegovi roditelji dosta naradili i da još i hoće, pa sve što dobije za blagdane ili od rodbine na dar, ni ne padne mu na pamet potrošiti na nešto njemu trivijalno, poput igračaka. Ma ponekad i on uzme mobitel i igra igrice, ali, kaže, za dvije minute mu dosadi. Radije na internetu pogleda koji je novi traktor proizveden. Čini se kako Amer zna ono što su mnogi zaboravili. Zna kako je mnogo ljepše imati neki viši cilj.

Amer svoje ovce hrani i usput im tepa. Zove ih svojim čudima. Voli on zaigrati i nogomet, ali u blizini i nema mnogo djece pa je to rijetko. No on ne mari za to. Njive njegove obitelji i domaće životinje njemu su sve. Ovdje provodi sve školske praznike i ne razmišlja kako bi svoju rijeku zamijenio katkad za odmor na moru.

Njegovi roditelji ne traže ničiju pomoć, trude se još više kako bi svojem sinu mogli ispuniti želju, od koje su i oni zanijemili od ponosa. Teško je povjerovati da imate tako posebno i drugačije dijete koje se ne boji rada, koje ima viši cilj, nesebično i vrijedno koje može biti primjer i mnogo starijima.