Mehmed Spaho – godišnjica rođenja mudrog bošnjačkog lidera prve polovine 20. vijeka

Mehmed Spaho – godišnjica rođenja mudrog bošnjačkog lidera prve polovine 20. vijeka

Dr. pravnih nauka Mehmed Spaho (Sarajevo 13. mart 1883. – Beograd 29. juni 1939.), bošnjački prvak prve polovine 20. vijeka.

Zalagao se pravedno agrarno pitanje i očuvanje cjelovitosti Bosne.

Govor u Privremenom narodnom predstavništvu SHS tvorevine 28. sep. 1920.

‘U Bosni i Hercegovini otima se i posljednjih pet dunuma zemlje od siromašnih posjednika muslimana. (Vasiljević: Ne otima se). Otima. U Srbiji se ne dira u nekoliko hiljada dunuma zemlje, u Hrvatskoj se ostavlja po nekoliko hiljada hektara. Jednaku, gospodo, agrarnu reformu za čitavu državu, pa ćemo svi pristati na to.

Takozvana agrarna reforma ne zaustavlja se u Bosni na malim posjednicima muslimanima. U Bosni i Hercegovini događa se da se i muslimanskim zemljoradnicima zemlja otima. (Jedan glas: Gdje?) Kod Sarajeva oteta je zemlja Aliji Jelki, koji je sam radi i sije povrće. (…)
Ja bih mogao spomenuti još mnogo takvih slučajeva, da je muslimanima zemljoradnicima oteta zemlja, a nisu mogli naći zaštite kod vlasti.’

Na kraju je Spaho govorio kako muslimani nisu ravnopravni građani, a na primjedbu jednog zastupnika da su muslimani ravnopravni, Spaho je odgovorio:

‘Vi nas takvim smatrate samo na papiru, i samo riječima, ali nas na djelima nigdje ne smatrate ravnopravnim. (Boža Vukotić: Vi ste bili i ministar). Ja sam bio ministar, ali sam dao i ostavku, što se ovako postupalo.
Mi tražimo samo da budemo ravnopravni i da se ispune riječi, što ih je prijestolonasljednik izrekao za svečanim ručkom u Sarajevu: neka sve tri vjere budu potpuno ravnopravne.
Ali ako budu svi političari ovakvi kao gosp. Vasiljević, nećemo biti ravnopravni inezadovoljstvo će sve više rasti’».

Spaho je više puta bio meta atentatatora, a mnogi su posljednjih decenija detaljno pisali o tome da je otrovan (o čemu je za medije govorila i njegova kćerka Emina Kadić) u Beogradu te 1939., protiveći se planu podjele Bosne i sporazumu Cvetković – Maček.

-Prvi pokušaj atentata na Mehmeda Spahu desio se 1. septembra 1922. godine u Višegradu. Naime, toga je dana Spaho došao u Višegrad držati skup JMO. Spahu je u Višegradu dočekalo oko 1500 pristaša, svi su mu klicali, a poslije džuma namaza on je namjeravao držati skupštinu «ali ju vlast nije dozvolila, jer navodno nije na vrijeme najavljena».

Zbog toga je Spaho skup držao u hotelu Višegrad.

«Kad je dr Spaho počeo govoriti, kroz prozor u pokrajnju malu sobu ušuljalo se je 12 srpsko-pravoslavnih fašista i počelo pucati iz revolvera. Jedno je tane preletjelo dru Spahi pokraj uha. Svijet iznenađen, odmah se je snašao i navalio za fašistima, ali neki su od njih uspjeli pobjeći kroz stražnja vrata. Na stotine naših nahrlilo je za njima, pograbivši kolce, ali molbama i nagovorom dr Spahe, H. Hasanovića i drugih uglednih pristaša jedva se je uplivisalo da ne dođe do pogroma fašista, od kojih su neki pobjegli na tavan hotela.

Ranjenih ima oko deset, trojica teže. Zna se pod sigurno da su pucali srpski fašisti Vuko Medenica, Todor Milovanović, Ilija Kožo i Milivoje Božić.

Vlast je pri svemu bila posve pasivna.
Žandari koji su kod hotela stajali ni jesu se htjeli ni maknuti iako im je javljeno gdje su se napadači sakrili.
Tek kada su naši htjeli da se sami obračunaju sa srpskim fašistima, sakupili su se i počeli naše razgoniti sa uperenim bajonetima i ne brinući se za fašiste na tavanu.
Žandarmerijski potporučnik – izgleda da je bio pijan – lupao je golom sabljom po muslimanskim težacima i više ih ranio.

Ogorčenje naših pristaša je veliko, ali svi su do jednoga složni i neustrašivi».

U januaru 1933. Mehmed Spaho je obznanio posebnu rezoluciju JMO, koja se u literaturi ponekad naziva i Spahine punktacije.

Punktacije su po Bosni i Hercegovini rasturane već 26, 27. i 28. januara iste godine. U njima je Spaho izrazio svoj stav i stav JMO, a u ime svih Muslimana Bosne i Hercegovine, o uređenju jugoslavenske države i poziciji Bosne i Hercegovine.
U tim punktacijama se kritizira centralističko uređenje države, te zastupa decentralizirana država ravnopravnih političko-historijskih jedinica, u kojoj bi Bosna i Hercegovina «kao najstarija historičko-politička jedinica (…) bila jedna od tih ravnopravnih jedinica».
(Zbog iste je Spaho dobio 20 dana zatvora i 5000 dinara novčane kazne!)

Spaho je u više navrata bio ministar u vladama SHS/Kraljevine Jugoslavije.

1935. – priča se da je Spahi bilo ponuđeno da bira da li želi mjesto ministra finansija ili saobraćaja. On je o tome razgovarao sa Uzeir-agom Hadžihasanovićem, koji mu je rekao: «Ako ti nude ministarstvo finansija, onda je ili hazna prazna ili Srbi ključeve drže». Spaho je razumio savjet i odlučio se za ministarstvo saobraćaja. Njegovim zalaganjem izgrađena je luka Ploče te građene pruge po Bosni.

Husein Alić je objavio tekst
Dr Mehmed Spaho kao čovjek

U ovom članku on kaže da je za Spahu prvi put čuo u vrijeme kada je grof Istvan Tisza došao u Sarajevo i okupljene bh. političare pitao da li su za priključenje Bosne
i Hercegovine Ugarskoj. Spaho se tada izjasnio za jugoslavensko rješenje. Tako se izjasnio i dr. Halid-beg Hrasnica. To je bila Spahina legitimacija za nove vlasti, pa je on odmah dobio ministarski položaj i ne sluteći da će za nekoliko
godina postati ključni muslimanski lider. Alić je tada bio student filozofije uZagrebu i kaže da je tada sazvao sve muslimanske akademičare koji su donijeli rezoluciju kojom pozdravljaju stav Spahe i Hrasnice. Zbog toga je od njih dvo jice, veli Alić, dobio zahvalnice.
Alić je Spahu lično upoznao 1920. u beogradskoj kafani Moskva nakon izbora za Ustavotvornu skupštinu (Alić je na tim izborima također izabran za poslanika na Maglajlićevoj listi).

«Kako sam ga onda upoznao sa onim njegovim osmijehom na licu, odmah mi je u srce pao. Poštovanje prema njemu je sve više raslo i to sve iz opravdanih razloga. On je bio vrlo ugodan u društvu
i mi mlađi članovi muslimanskog poslaničkog kluba počeli smo se odmah oko njega kupiti. U svakom razgovoru mogli smo od njega nešto novo čuti i naučiti.
Uvijek je imao nove i interesantne teme i nikad se nije ponavljao. Nije volio
mnogo govoriti, a ono što bi rekao, to bi se moglo smjesta štampati bez ikakvih
korektura. Najčešće bi mu stavljali upit šta ima novo u najnovijoj politici, i znajući da on voli lakonske odgovore, ja bih mu unaprijed rekao: ‘Molim Te,
reci to ukratko kao da brzojavljaš’. Moram priznati da je bio uvijek prema meni
otvoren, jer sam znao čuvati političke tajne. Strašno se ljutio u klubu kad bi
neko iznio klubske tajne. Najnepouzdaniji su mu bili oni koji su se s novinarima
družili i novinarima nehotice tajne iskazivali.»

Alić kaže kako je Spaho bio obrazovan, poznavao je dobro finansije i historiju, tečno govorio njemački, stil mu je bio odličan.

«U saobraćanju s ljudima bio je demokratski raspoložen i nije pravio razlike u razgovoru između čovjeka najvišeg ili najnižeg društvenog položaja. Bio je dosta naklonjen zanatlijama, za njih je imao osobitog interesa i razumijevanja, ističući da su injegovi stari bili zanatlije. Vazda je isticao rad i štednju. Mnogo je kritikovao
ljude, koji nijesu bili štedljivi. Od svih staleža najviše je sigurno volio seljački stalež, a i njega su sigurno najviše volili njegovi seljaci. Oni su ga susretali sa suzama radosnicama na oku, oni su mu ruci polazili, ali se nije dao ljubiti, oni su ga grlili, oni su ga blagosivljali i na svakom vaktu od Boga mu zdravlje i svako dobro iskali i najzad pri svim izborima oni su mu bili najpouzdanija vojska.

Na njegovoj dženazi su ga nosili i otimali se da ga nose oni koji su ga nosili na svim izborima i u svim političkim okršajima».

Alić svjedoči da je i u privatnom životu bio pravi čovjek: vrlo pobožan, klanjao je, postio, sadaku dijelio, nikoga nije ogovarao i živio je u braku tako sretno da bi to moglo biti primjer svim ostalim ljudima.

O Spahi kao vrlo prijatnom čovjeku zapise su ostavili i drugi njegovi savremenici.
Urednik Pravde dr. Mahmud Behmen boravio je 1936. u Ministarstvu saobraćaja u Beogradu. Opisuje atmosferu, monumentalnost, užurbanosti marljivost u tom ministarstvu. Spaho, kao i drugi ministri, prema ovomčlanku, svakodnevno je od 11. do 14. sati primao delegacije i stranke, a potom nastavljao svoj ministarski rad.

«Trebalo je dugo čekati dok me je primio naš vođa i prvak, g. dr. Mehmed Spaho. Kod njega nema iznimke, nema protekcije. Valjalo mi je čekati kao i tolikim drugim dok dođem na red. Na koncu me je primio svojom poznatom ljubaznošću, s onim istim nasmijanim licem, s kojim prima i najvećeg i najmanjeg, svakog bez razlike».

U izjavi za Pravdu Spaho je kazao kako je smatrao «svojom prvom dužnošću da poradim da se nasilnički režim kome u bezobzirnosti i nepoštovanju i najosnovnijih ljudskih prava nije bilo primjera u našoj političkoj historiji, što prije skine s napaćenih leđa narodnih i zamijeni boljim i snošljivijim». Zbog toga je on prihvatio Stojadinovićev poziv za ulazak u Vladu, i ta je Vlada, prema njegovom mišljenju, za proteklih osam mjeseci ispunila njegova očekivanja. On kaže da je bilo nužnostvoriti političku grupu na koju će se Vlada moći osloniti, a stvaranje JRZ je već bilo pripremljeno prije formiranja Stojadinovićeve Vlade.

Dr. Mehmed Spaho je kao muslimanski lider imao značajnu ulogu u afirmaciji Jugoslavije na međunarodnom planu. U vrijeme jačanje Male Antante, Spaho je imao veliku ulogu u jačanju jugoslavenskih veza sa Turskom, ali i sa Rumunijom. On je sredinom juna 1936. boravio u Rumuniji i razgovarao omogućnosti izgradnje jednog mosta preko Dunava koji bi povezivao dvije zemlje.
Rumunjski kralj Karol je tom prilikom i odlikovao dr. Spahu lentom Rumunjske zvijezde.

Talijanski kralj Vittorio Emanuelo je početkom 1938. odlikovao Mehmeda Spahu Ordenom Talijanske Krune I stepena.

Mehmed Spaho ukopan je u haremu Begove džamije u našem glavnom gradu.

Više pojedinosti o ovome velikanu u radu Husnije Kamberovića Mehmed Spaho (1883-1939). Politička biografija.

Previous NES uz patriotski blok - potpisan sporazum o formiranju vlasti u USK
Next Predstavnici njemačkog diva stigli u Bosnu: Traže lokaciju za fabriku u kojoj će raditi 2.000 ljudi

You might also like

HISTORIJA

Stoljeće od smrti reisa Azabagića: Ostanak, umjesto iseljavanja bosanskohercegovačkih muslimana

  Ove godine navršava se stotinu godina od smrti bh. reisu-l-uleme Mehmeda Teufika Azabagića, ali to nije bio jedini razlog zbog kojeg će u srijedu, u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u

HISTORIJA

Cazinska buna: Jedina organizovana pobuna naroda protiv vlasti u Titovoj Jugoslaviji

Dana 6. maja 1950. godine na Cazinskoj krajini, u 20-ak sela i zaseoka cazinskog i kladuškog sreza te susjednih sela preko rijeke Korane u Kordunu, desila se jedina, u historiji

ŽIVOT

FBiH obezbijedila potrebni materijal: Mladi iz 7 država grade kuću povratničkoj porodici iz K. Polja

Povratnička porodica Esada Mehića iz Konjević Polja živi u neuslovnom stambenom objektu sa četvero maloljetne djece. Porodicu Mehić nedavno je posjetio federalni ministar raseljenih osoba i izbjeglica Edin Ramić, gdje